FSC® certifikat: U svijetu bitan, no Hrvati ga još uvijek ne doživljavaju?

U razgovoru s brojnim predstavnicima medija, ali i s ljubiteljima prirode, došli smo do saznanja kako većina njih nije upoznata s veličinom i snagom FSC® certifikata kojeg su Hrvatske šume nositelji još od 2002. godine te koliko je on bitan u međunarodnim okvirima. Tim povodom razgovarali smo s Ratkom Matoševićem, stručnim suradnikom za razvoj koji provodi kontrolu provedbe certifikata unutar Hrvatskih šuma da nam za širu javnost pojasni postulate FSC-a te koliko je on bitan za naše šume i šumarstvo Republike Hrvatske općenito.

Kako je uopće nastala potreba da se šume certificiraju?

Svijet se krajem dvadesetog stoljeća znatno senzibilizirao na pitanje globalne deforestacije (obešumljavanja). Postali smo svjesni da se velike površine šuma, ponajviše u tropima, bespoštedno eksploatiraju, krče i pretvaraju u poljoprivredne površine. Iako su svjetski političari bili svjesni problema, nije ništa značajno događalo jer političke mjere jednostavno nisu davale rezultata. Zbog toga su nevladine ekološke organizacije (Greenpeace, WWF i dr.) počele ukazivati na činjenicu da je njihova prekomjerna eksploatacija u trećem svijetu u stvari posljedica prekomjerne potražnje u razvijenom svijetu, te su svoje protestne akcije usmjerile na trgovce i prerađivače drva koji su sirovinu nabavljali tim neodrživim metodama. Stoga se oformio panel koji je uključivao i ekološke udruge i proizvođače drva koji su oformili inicijalnu jezgru FSC-a. Izrađeni su i globalni standardi zasnovani na definiciji održivog razvoja iz Rezolucije summita u Riju de Janeiru, 1992. godine.

Bitno za izvoznu konkurentnost i bioraznolikost

Koliko je važno da Republika Hrvatska, a posljedično i Hrvatske šume imaju takav jedan certifikat?

Hrvatske šume su nositelji FSC certifikata za cjelokupnu površinu šuma kojima gospodare još od 2002. godine, tako da nas ove godine čeka dvadesetogodišnjica. Iako su se tijekom godina certificirale i neke privatne, ipak su HŠ dominantan dobavljač za drvoprerađivače u Hrvatskoj, pa je postojanje stalnog izvora certificiranje drvne sirovine izuzetno važno za izvoznu konkurentnost toga sektora. No, naravno ne radi se samo o ekonomskim koristima, certifikacija šuma je pozitivno utjecala i na poboljšanje biološke raznolikosti u njima te većeg utjecaja javnosti na gospodarenjem našim zajedničkim resursom.

Kako ustvari funkcionira certifikacija šuma i sam certifikacijski pregled?

FSC je krovna organizacija zadužena za postavljanje standarda, te indirektno za izdavanje akreditacija certifikacijskim tijelima koje obavljaju audite na terenu i provjeravaju usklađenost sa standardima. FSC standardi su, kao i druge norme, skup pravila koja se moraju ispoštovati kako bi steklo pravo da neki proizvod nosi certifikat. Tu provjeru usklađenosti provjeravaju ovlaštena akreditacijska tijela (u slučaju Hrvatskih šuma to je Soil Association iz Velike Britanije) i to tako da provjeravaju postojanje potrebnih procedura i dokumentacije (tzv. uredski audit).

Usklađenost sa standardima se dodatno provjerava na terenskom auditu gdje se direktno na lokaciji provjerava njihova implementacija i procedura na konkretnim primjerima šumarskih zahvata. Tipično, audit traje tjedan dana, obuhvaća 2-3 podružnice i vrlo je sveobuhvatan. Odredbe standarda su vrlo zahtjevne i nije ih lako zadovoljiti. Treba naglasiti da je godišnji audit pomalo stresna situacija, čak i za nas koji u tome sudjelujemo od samog početka.

Dojma smo da hrvatska javnost i ne mari mnogo za certificiranje šuma dok ostatak Europe ne može pomisliti staviti drvni proizvod na tržište bez da je na njemu istaknut znak da proizvod dolazi iz certificirane šume. Zašto je tomu tako i kako to promijeniti?

Pa, da, moglo bi se reći da prosječni hrvatski kupac ne pridaje veću važnost održivosti proizvoda drvnog porijekla pri donošenju odluke o kupnji. Iako je činjenica da je u Hrvatskoj gotovo sva drvna sirovina certificirana znatno važnija za proizvodni i izvozni sektor, ne bi trebalo zanemariti i unutrašnju potrošnju. Jak poticaj većem korištenju certificiranog drva može biti i zelena javna nabava gdje bi se kao obvezan uvjet trebalo stavljati da su drvni (ili papirni) proizvodi porijeklom iz dobro gospodarenih šuma.

Prijeti se prijavama Europskoj komisiji

Što se tiče same javnosti, ostaje u sjećanju vrlo profesionalna i dobra kampanja "Drvo je prvo" od prije nešto više od deset godina kad je svijest o certificiranim šumama prvi puta znatnije doprla do šire javnosti. No, kao i uvijek u takvim slučajevima, kampanje osvješćivanja javnosti trebaju biti dugotrajne kako bi se postigli određeni rezultati. Dobar je primjer trajnost onih za razvrstavanje i recikliranje otpada. Smatram da bi buduće promotivne kampanje trebalo vezati uz povoljni utjecaj koje dobro gospodarenje šumama ima na ublažavanje klimatskih promjena kao i na sve razvijenije metode recikliranja drva.

Nedavno je na temelju prijave jedne udrugu u Hrvatsku stigao dosad najveći audit u kontrolu šuma kojima gospodare Hrvatske šume. Iako su pregledali iznimno veliki broj prijavljenih lokacija, auditori nisu našli nepravilnosti. Sada ti isti aktivisti prijete prijavama Europskoj komisiji. Mislite li da bi komisija mogla pronaći "jače argumente" od izvješća FSC audita?

Jedan od temelja FSC certifikacije jest tzv. angažiranje zainteresiranih strana u planiranju i gospodarenju šuma jer u konačnici, one državne su opće dobro i svaki građanin ove zemlje ima pravo zahtijevati da se njima dobro gospodari. Tradicionalno, šumari nisu bili baš previše otvoreni prema javnosti, tako da je dugo trebalo da ovaj koncept zaživi i da poraste svijest o potrebi veće transparentnosti i komunikacije s javnosti. Takav sustav bi trebao dobro funkcionirati u redovnim uvjetima, ali problemi nastaju kad se neki od dionika odluči zloupotrijebiti taj mehanizam.

Upravo se to i dogodilo s navedenom udrugom koja je uporno (2019. i 2021.) FSC-u slala iste neutemeljene primjedbe na gospodarenje Hrvatskih šuma. Slijedom procedure, sve su se te primjedbe trebale provjeriti, što su auditori i obavili uz veliko angažiranje resursa. Žalosna je konstatacija, da iako se navedena udruga diči širokom terenskom mrežom i obiljem prikupljenih informacija, da se, kad se na terenu doista provjere tvrdnje o devastiranim površinama, uvidi da takve površine uopće ne postoje, da se bez iznimke radi o dobro obnovljenim šumama te da je "informacija iz prve ruke" o njihovom pustošenju tek puka internetska glasina, a karte sa silnim devastiranim šumskim površinama tek posljedica dokonog klikanja na dostupne kartografske servise.

Površine pomlađene po pravilima struke

Sličan proces logičke manipulacije, neinformiranosti ili pak svjesno izrečenih neistina se događa u lobističkom djelovanju jednog člana Europskog parlamenta koji se povezao s navedenom udrugom. Nota bene, kada su se navedeni europarlamentarac i udruga trebali susresti s nezavisnim FSC auditorima, oni su to odbili. Ta lobistička aktivnost prema EU tijelima će se vjerojatno i nastaviti, i iako ne mogu osobno suditi o nekim mogućim potezima Europske komisije, iskreno sumnjam da će ijedna ozbiljna institucija donijeti ikakvu odluku na osnovi ovako "robusnih dokaza".

I za kraj, što su auditori rekli o šumama kojima gospodare Hrvatske šume?

Naravno FSC auditori su nezavisni profesionalci koji svoje osobne dojmove o kvaliteti gospodarenja hrvatskim šumama mogu iznijeti isključivo u obliku kurtoaznog komentara. No, to su i ljudi velikog međunarodnog iskustva koji nisu mogli ne primijetiti odličnu očuvanost naših šuma, sveobuhvatnost našeg sustava planiranja i visoku profesionalnost šumara. To je još više došlo do izražaja kad su, potpuno bez ikakvih predrasuda, išli provjeravati površine navodnih devastacija. Svugdje su imali isti komentar: Pa ovo su odlično obnovljene površine, pomlađene po svim pravilima struke!