Naglasak na održivom gospodarenju šumama

U rujnu ove godine, Europska komisija je konačno dala na razmatranje dugo očekivani prijedlog Strategije šumarstva. Tekst koji zamjenjuje onaj postojeći iz 2008. godine, prezentira jedan novi pristup šumarstvu i modernu viziju gospodarenja šumama. Prvenstveno se prepoznaje multifunkcionalnost šuma, odnosno dobrobiti koje šuma donosi u ekonomskom, socijalnom i zaštitnom smislu. Zahvaljujući pošumljavanju i prirodnoj sukcesiji, šumska područja EU-a tijekom proteklih desetljeća povećavala su se za 0,4 % godišnje. Međutim, u svijetu se šumska područja i dalje smanjuju. U EU-u se trenutačno siječe samo 60 - 70 % godišnjeg prirasta pa se stoga drvna zaliha povećava. Strategiju je izrađivala Europska komisija u suradnji sa zemljama članicama EU-a te ostalim dionicima posljednje dvije, a podnesena je Europskom parlamentu i Vijeću.

Sve veća potražnja, ali i prijetnja šumama

Prateći novi pristup, Strategija stavlja naglasak na sve aspekte vrijednosti šume i sve resurse koji proizlaze iz šume generirajući na taj način dobra i usluge što u konačnici snažno utječe i na samo gospodarenje šumama. Strategija ističe kako šume nisu važne samo i isključivo za ruralni razvoj, već i za cjelokupni okoliš s posebnim naglaskom na bioraznolikost, zatim drvnu industriju, bioenergiju te naravno njen značaj u borbi protiv klimatskih promjena. Izražavajući potrebu za holističkim pristupom, u Strategiji se naglašava utjecaj ostalih zakonodavnih mjera na šume i šumarstvo te razvoj koji često izlazi iz uskih okvira šume.

Na temelju toga daje se preporuka svim zemljama članicama da prilikom pripreme i provedbe bilo kojih zakonskih dokumenata koji su direktno ili indirektno povezani sa šumarstvom, svakako uzmu u obzir i nacionalnu šumarsku politiku. Rukovodeća načela Strategije jesu održivo gospodarenje šumama i multifunkcionalna uloga šuma, pri čemu se mnogobrojne robe i usluge isporučuju, odnosno pružaju na uravnotežen način te se osigurava zaštita šuma, učinkovito korištenje resursa, pri čemu se optimizira doprinos šuma i sektora šuma ruralnom razvitku, rastu i otvaranju radnih mjesta, odgovornost za globalne šume, pri čemu se promiču održiva proizvodnja i potrošnja šumskih proizvoda.

Korištenje biomase kao energenta

Kritičari Strategije naglašavaju kako nije do kraja definirano rješavanje sve većeg pitanja koje pred sektor šumarstva postavlja korištenje biomase kao energenta. Iz ovog sektora dolaze sve veći zahtjevi za šumskom sirovinom. Šumska biomasa trenutačno je najvažniji obnovljivi izvor energije i sad je zaslužna za oko polovicu ukupne potrošnje energije iz obnovljivih izvora u EU-u. Prema nacionalnim akcijskim planovima za obnovljivu energiju, biomasa koja služi za grijanje, hlađenje i proizvodnju električne energije pridonijet će postizanju cilja od 20 % obnovljive energije za 2020., s ukupno 42 %. Ako se to postigne, količina drva iskorištenog radi energije u EU-u bit će ekvivalentna današnjem ukupnom iskorištavanju drva.

I u samoj Strategiji navodi se kako je potražnja za nove namjene u području biogospodarstva i bioenergije, a koja bi se trebala koordinirati s tradicionalnom potražnjom i poštivati održive granice, izazov za održivo gospodarenje i uravnoteženje potražnje. Donošenje nove Strategije može se smatrati na neki način signalom dobre volje iz Europske unije za što boljom zaštitom šuma, no u isto vrijeme nedostaje joj konkretnih prijedloga i mjera. Strategija, doduše, predlaže određene elemente kojima se potiče održivo gospodarenje šumama Europe, kao što su Kriteriji za održivo gospodarenje šumama još iz 1993. godine prihvaćeni u Helsinkiju, s kojima bi se mogao smanjiti novonastali pritisak na šume, vođen željom Europe da se do 2020. godine, 20% energije dobije iz obnovljivih izvora energije.

Naravno, mnogi se s pravom pribojavaju da bi zemlje koje su u zaostatku s ovim provedbama mogle pribjeći prekomjernoj sječi radi dobivanja šumske biomase i u konačnici potrebne zelene energije za postizanje krajnjeg cilja. Stručnjaci naglašavaju kako postoje i određeni propusti u novoj Strategiji, a tiču se prvenstveno nadzora u provedbi i primjeni Strategije šumarstva u zemljama članicama Europske unije.

Definiranje količine resursa

Postoji bojazan da se neće sve zemlje jednako strogo pridržavati ovih naputaka i mjera te da Europa mora, kao dobar gospodar, voditi računa o svim svojim šumama. Stoga se predlaže evaluacija šuma i definiranje količine resursa koji šuma može osigurati uz preduvjet da se radi o održivom gospodarenju, a uzimajući u obzir potrebe zemlje za sirovinom, socijalne aspekte i zaštitnu funkciju koju šuma donosi. Na razini Europske unije, šume i šumarski sektor dobivaju znatna sredstva. Šumarske mjere prema Regulativi o ruralnom razvoju čine financijsku kralježnicu za provedbu strategije pružajući oko 90 % ukupnih EU fondova usmjerenih na šumarstvo.

LIFE+ pruža podršku zaštiti prirode i šumarskim informacijskim potrebama, a kohezijski i strukturni fondovi potpomažu regionalne razvojne projekte. Horizon 2020 i Europska inovacijska partnerstva (EIP) važni su instrumenti za razvoj istraživačkih i inovacijskih aktivnosti. Postoje i mogućnosti za državnu pomoć u šumarskom sektoru pod određenim uvjetima. U Strategiji se navodi i uvođenje tzv. inovativnih financijskih mehanizama koji bi se koristili za financiranje kako iz javnih tako i iz privatnih izvora, osobito za plaćanje usluga ekosustava kod nas poznatih pod nazivom OKFŠ (općekorisne funkcije šuma).

No, temeljna činjenica jest to što Europska komisija i ne može puno napraviti za provođenje svoje vizije upravljanja i gospodarenja šumama s obzirom na svoje ograničene zakonske mogućnosti. Komisija de facto nema nikakvih odgovornosti u području šumarstva te je stoga i ova Strategija ništa više do priručnik preporučenog upravljanja šumama i nije obvezujuća za zemlje članice.

Izvor: Hrvatske šume