Naše drevne bukve na karti Svjetske baštine!

Bukove šume Nacionalnog parka Paklenica i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit uvrštene su na UNESCO-ov Popis Svjetske baštine 7. srpnja 2017. godine. Glavni cilj uvrštavanja izvornih bukovih šuma na Popis bio je sačuvati posljednje ostatke drevnih i iskonskih bukovih šuma koje su nekada bile široko rasprostranjene Europom. Vrijedno je istaknuti da je očuvanost ekosustava bukovih šuma velikim dijelom rezultat upravljanja nacionalnim parkovima. Kvalitetu zaštite navedenih staništa potvrđuju i vrlo strogi uvjeti koje je bilo potrebno zadovoljiti za uvrštenje na UNESCO-v Popis Svjetske baštine.  

Svečana dodjela povelja povodom upisa Bukovih prašuma i izvornih bukovih šuma Karpata i ostalih regija Europe na UNESCO-ov Popis svjetske baštine održana je 26. travnja 2018. godine u Nacionalnom parku Paklenica. Povelje su uručene ravnateljicama Javnih ustanova NP Sjeverni Velebit i Paklenica. 
U kontekstu međunarodne zaštite na svjetskoj razini, planina Velebit proglašena je rezervatom biosfere 1978. godine, nedugo nakon osnutka Svjetske mreže rezervata biosfere (World Network of Biosphere Reserves). Planina Velebit uvrštena je na listu Top Ten Hot Spots u sklopu WWF - ovog Programa zaštite šuma na području Sredozemlja. Godine 1981. planina Velebit dobila je status parka prirode kojim upravlja Javna ustanova Park prirode Velebit.

Očuvanje izvornosti pretplaninskih tipova šuma obične bukve

Dva nacionalna parka koja se nalaze na planini Velebit predstavljaju drugi po starosti te najmlađi nacionalni park u Republici Hrvatskoj. Naime, NP Paklenica proglašen je nacionalnim parkom 19. listopada 1949. godine, svega šest mjeseci nakon NP Plitvička jezera, a NP Sjeverni Velebit dobio je taj status 9. lipnja 1999. godine. Javna ustanova NP Sjeverni Velebit upravlja i Strogim rezervatom Rožanski i Hajdučki kukovi (proglašen 1969. god) koji na nacionalnoj razini predstavlja najstroži stupanj zaštite kao iznimno važno područje s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom te namijenjen isključivo očuvanju izvorne prirode. 

Upravo na području Strogog rezervata Rožanski i Hajdučki kukovi nalaze se bukove šume koje su zajedno s pakleničkima uvrštene na Popis. Zajedničko iznimno proglašenje, ne samo za NP Sjeverni Velebit i NP Paklenicu već i za Republiku Hrvatsku, uslijedilo je 7. srpnja 2017. godine uvrštavanjem bukovih prašuma na UNESCO-v Popis Svjetske baštine, a Prijedlog za nominaciju dalo je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. 

Time je dodan naglasak na nužnost očuvanja izvornosti pretplaninskih tipova šuma obične bukve (lat. Fagus sylvatica L.) te je važnost odabranih staništa dignuta na svjetsku razinu. To se odnosi na dvije zajednice bukovih šuma koji se nalaze na lokalitetu Hajdučki i Rožanski kukovi koji je dio NP Sjeverni Velebit i koji se prostire na 1.220 ha (pretplaninska šuma bukve s planinskim žabnjakom (Ranunculo platanifolii-Fagetum) i pretplaninska šuma bukve i kopljaste paprati (Polysticho lonchitis-Fagetum). Unutar NP Paklenica zaštićena je bukva na ukupno 2.031,87 ha na području Oglavinovac – Javornik i Suva draga – Klimenta, a te su bukve dio najstarijeg kompleksa bukovih šuma na Jadranskoj obali.  

Nominaciji su prethodile temeljite pripreme koje su odradile stručne službe nacionalnih parkova. Prvi korak toga procesa bio je ispunjavanje obrazaca za nominaciju što je podrazumijevalo popisivanje prirodnih značajki područja i detaljne opise kojima se dokazuje kako je doista riječ o očuvanome, izvornome i vrijednom području te slanje dokumentacije zajedničkom timu u Austriji. Nakon više sastanaka sva dokumentacija je poslana komisiji IUCN - a. IUCN (eng. International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources) je Međunarodna udruga za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava, utemeljena je 1948. godine s glavnim sjedištem u Švicarskoj. U razdoblju od 2012. – 2014. godine komisija IUCN – a je pregledala sve dostupne materijale s radionica i kongresa održavanih u raznim europskim državama u cilju utvrđivanja potencijalnih područja izvornih bukovih šuma. 

Europska endemska vrsta

IUCN je nominacije iz Hrvatske zaprimio u ožujku 2016. godine čime je započeo proces evaluacije. Evaluacija je podrazumijevala terenski obilazak područja čemu su prethodili radni sastanci zainteresiranih strana. Ocjenjivač, IUCN stručnjak David Mihalić teren je obišao zajedno s predstavnicima NP-a, Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, s time da su lokacije u NP Paklenica obišli i predstavnica HGSS – a i predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i energetike, a lokacije u NP Sjeverni Velebit predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i energetike te Šumarskog fakulteta dr. sc. Stjepan Mikac, Anja Žmegač i Domagoj Trlin. Tijekom terenskog obilaska obišli su Strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi u NP Sjeverni Velebit i bukovu sastojinu na lokacijama Brezimenjača i Suva draga u NP Paklenica. 

Nakon što je komisija za Svjetsku baštinu održala raspravu, države sudionice su u siječnju 2017. godine zaprimile izvještaje o napretku nominacija. Na 41. zasjedanju Odbora za svjetsku baštinu, dana 7. srpnja iste godine, u Krakowu, u Poljskoj, odlučeno je da su bukove šume NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica uvrštene na UNESCO-v Popis Svjetske baštine. Time su postale dio zajedničke svjetske baštine, uz 11 drugih europskih zemalja, pod nazivom Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih dijelova Europe. 

U travnju 2018. godine u NP Paklenica ministrica kulture dr. sc. Nina Obuljen Koržinek i ministar zaštite okoliša i energetike dr. sc. Tomislav Ćorić svečano su uručili povelje ravnateljici NP Sjeverni Velebit Ireni Glavičić Sertić i ravnateljici NP Paklenica Nataliji Andačić. 

Nominirane bukove šume Hrvatske uvrštene su na Popis svjetske baštine tijekom trećeg proširenja. Prve države koje su zajednički nominirale svoje bukove šume bile su Slovačka i Ukrajina na prijedlog IUCN–ove komisije koja je prethodno provela evaluaciju. Riječ je o ostatcima izvornih bukovih šuma koje su na području Karpata pronašle pribježište i ovdje preživjele nepovoljne klimatske uvjete za vrijeme pleistocenskih oledbi. Uz to, predstavljaju jedno od ishodišta ponovnog širenja obične bukve europskim kontinentom. S time u vezi važno je naglasiti kako obična bukva predstavlja jedinu vrstu iz porodice bukovki (Fagaceae) koja prirodno pridolazi jedino na europskom kontinentu. Kao takva predstavlja europsku endemsku vrstu. 

Drugo proširenje, odnosno upis na Popis svjetske baštine predloženo je 2010. godine, a odnosilo se na stare bukove šume Njemačke koje pripadaju nekadašnjim Karpatskim bukovim šumama. Budući da se njemačkim šumama davno u prošlosti gospodarilo, nazivu prašume pridodan je naziv izvorne šume. Tijekom trećeg proširenja, koje je pokrenuto pod vodstvom Austrije 2012. godine, uz Hrvatsku, svoje su bukove šume nominirale Albanija, Austrija, Belgija, Bugarska, Italija, Rumunjska, Slovenija, Španjolska i ponovno Ukrajina. 

Obožavana planina Velebit 

Uz glavni cilj očuvanja ostataka drevnih i iskonskih bukovih šuma, ostali zajednički ciljevi su: uspostava i provođenje zajedničkog praćenja stanja, provedba prekograničnih istraživačkih projekata, komunikacija, edukacija i podizanje razine svijesti javnosti te održivi turizam i održivi razvoj na području koje je uvršteno u Popis Svjetske baštine. Ti su ciljevi i planovi suradnje definirani i potpisani u dokumentu naziva Zajednička izjava o namjeri. Dokument uz to podrazumijeva uspostavu i provedbu zajedničkog integriranog sustava upravljanja područjima, osiguravanje dovoljnih financijskih sredstava za zaštitu i upravljanje i uspostavu zajedničke web platforme za informiranje javnosti i razmjenu podataka. Konkretna mjera koju je temeljem Izjave donio NP Sjeverni Velebit odnosi se na odredbu prema kojoj od sada na svjetskoj razini zaštićenu pretplaninsku bukovu šumu u strogom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi, posjetitelji mogu razgledati isključivo u organizaciji parka i uz pratnju vodiča, a Javna ustanova Nacionalni park Paklenica partner je u projektu apliciranom prema pozivu INTERREG Central Europe, čija je svrha osnaživanje i podizanje kapaciteta za upravljanje proglašenim lokalitetima prema principima održivog razvoja baziranog na cjelovitim ekosustavima.

Svi podatci u ovome članku napisani zahvaljujući ljubaznosti ravnateljice NP Sjeverni Velebit Irene Glavičić Sertić i ravnateljice Natalije Andačić u NP Paklenica, na temelju podataka iz tekstova koje su proslijedili redakciji časopisa Hrvatske šume. 

Preostaje uputiti iskrenu i veliku čestitku predstavnicima NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica na ovome iznimnom postignuću. Čestitku i zahvalnost valja uputiti i svim njihovim prethodnicima koji su jednako tako predano radili na očuvanju prirodnih bogatstava Velebita, predstavnicima JP Hrvatske šume pod čijom je upravom prethodno bilo područje NP Sjeverni Velebit. Zahvaliti treba domaćem stanovništvu koje stoljećima s ljubavlju i poštovanjem čuva prirodu svojega zavičaja, jer koliko god je planina Velebit surova, toliko je i obožavana. O tome kazuju stihovi stare hrvatske budnice: Velebite vilovito stijenje, Ljubim tvoje to golo kamenje, Ljubim tvoga u gorici vuka i onoga ličkoga hajduka.

Autorica: Marija Glavaš