Propadanje poljskog jasena, ugrožene šume vrijede više od 11 milijardi kuna

Sada je više nego jasno da smo jasen kao vrstu izgubili, no potrebno je sačuvati staništa, prvenstveno šumsko tlo – moglo se čuti na radnom sastanku održanom u Novoj Gradišci koji se smatra inicijalnim sastankom za osnivanje radne skupine koja će u vrlo bliskoj budućnosti predložiti akcijski plan temeljen na zaključcima iz Nove Gradiške. Jer vremena za čekanje više nema…

"Svi dobni razredi jasena se suše, veliki dio jasena u posavskom bazenu ove godine nije prolistalo. Što učiniti s tim prevelikim problemom? Čime pošumiti? Moramo biti svjesni da nam nitko neće pomoći nego da mi moramo iznaći rješenje. Ovo je bez sumnje najveći problem s kojim sam se u svojoj 38 godina dugoj karijeri susreo", ovim dramatičnim riječima predsjednika uprave Hrvatskih šuma d.o.o. započeo je radni sastanak održan sredinom svibnja u Novoj Gradišci. Tema je bila samo jedna: Što učiniti s jasenom u narednih godinu do dvije, jer je i više nego očito kako ga kroz pet godina više nećemo imati. Na sastanak su pozvane sve relevantne institucije: Od Šumarskog fakulteta, Hrvatskog šumarskog instituta, Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Hrvatskog šumarskog društva pa sve do predstavnika Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Ministarstva poljoprivrede, Šumarske inspekcije i naposljetku, Hrvatskih šuma.

Potrebna hitna reakcija svih stručnjaka 

Nevjerojatno brzo sušenje svih dobnih razreda jasenovih šuma zateklo je sve pa tako i šumare kojima jasen nestaje pred očima. Iskustva stranih stručnjaka su katastrofalna: Jasen se rapidno suši u svim zemljama srednje Europe, stoga je potrebna hitna reakcija svih stručnjaka koji mogu i imaju znanja kako prebroditi ovaj problem što je moguće bezbolnije.

Uvodno predavanje održao je Samir Glavaš, stručni suradnik za uzgajanje šuma koji je angažiran na praćenju problema jasena. Naglasio je kako se sušenje jasena u protekle 4 godine povećalo za čak 1.500 posto te da je ukupno ugroženo svih 12 milijuna kubika drvne mase. Uzroci ove pojave nisu nastali preko noći već je tu cijeli niz događaja koji su utjecali na trenutačno katastrofalno stanje jasenovih šuma. Tu se prvenstveno misli na melioracijske zahvate u posavskom bazenu napravljene radi sprječavanja poplava te na klimatske promjene koje su uzrokovale promjene u učestalosti poplava i zadržavanja voda nakon poplave te na produženje sušnog razdoblja i visoke temperature. Ti čimbenici doveli su do fiziološkog slabljenja jasena što je u konačnici rezultiralo napadom patogenih štetnika Chalare, ali i prema novim istraživanjima, drugih štetnika. 

Veliki problem predstavlja činjenica što kod propadanja dolazi do totalnog uništenja drvne mase koja se doslovno pretvara u prašinu i ne može se iskoristiti u proizvodnji. Glavaš je ponovio kako su ugrožene apsolutno sve sastojine neovisno o postotku pridolaska jasena u smjesi. Na njegovo uvodno predavanje nadovezao se prof. dr. sc. Danko Diminić predstavivši najnovije rezultate istraživanja Šumarskoga fakulteta u Zagrebu koji potvrđuju gljivično oboljenje uzrokovano patogenom Hymenochyphus fraxineus, u nas poznatijim kao Chalara, kao okidačem rapidnog propadanja jasena u Europi.

Međunarodna trgovina predstavlja najveću moguću ugrozu za naše ekosustave

Gljivica porijeklom iz Kine prvi se puta u Europi pojavila u Poljskoj u koju je stigla zaraženim sadnim materijalom da bi preko Skandinavije i središnje Europe u Hrvatsku prvi puta stigla 2009. Profesor Diminić je istaknuo kako međunarodna trgovina predstavlja najveću moguću ugrozu za naše ekosustave. U Hrvatskoj su ugroženi poljski te obični jasen, a nova bolest zove se antraknoza ili rak jasena. Diminić je istražio kako se na odumrlim jasenovima nalazi čak 59 vrsta gljivica no nisu sve patogene, ali svakako utječu na ubrzano propadanje dok je Chalara samo enormno ubrzala propadanje jasena. Odumrle stanice napadaju saprofiti koji drveno tkivo pretvaraju u poroznu masu koja se lako lomi.

Pokazavši prisutnima veliki broj primjera, dr. Diminić je naglasio kako nema pravila prema kojima nastupaju patološke promjene. Na presjeku debla vidljive su diskoloracije koje predstavljaju odumrlo tkivo no tek kada se drvo posječe vidljive su promjene koje su uzrokovale propadanje pa stoga vizualni identitet ne može biti identifikator bolesti. Zaključak je kako problem nastaje u korijenovom sustavu. Pretpostavlja se da uslijed dugotrajnog zadržavanja vode spore Chalare propadaju duboko u tlo gdje ulaze u korijenski sustav odakle se šire dalje prema vrhu stabla. Diminić je naglasio kako su zahvaljujući suradnji s Hrvatskim šumama hrvatski znanstvenici otišli najdalje u istraživanju ove bolesti.

Direktor Sektora za šumarstvo Krešimir Žagar naglasio je kako nemamo više vremena za čekanje niti previše izbora za djelovanje. Problem je izražen od Karlovca preko Zagreba, Siska i Nove Gradiške te se počinje javljati u Vinkovcima, te pomalo i u podravskom području. Očekuje se da danas donesemo konkretne zaključke prema kojima ćemo moći djelovati te pokušati spasiti šumsko tlo. Uslijedio je obilazak terena na području šumarije Stara Gradiška kako bi se uvjerili u problem i situaciju o kojoj su ranije toga dana mogli slušati nakon čega je uslijedila rasprava. Vidljivo je kako je napadnuta vrsta, a ne stanište te da je situacija kritična. 

Sanaciju raditi u više smjerova 

Doc. dr. sc. Stjepan Mikac naglasio je da se danas raspravlja o revitalizaciji ugroženih područja te kako je hrvatski jasen genetski najraznolikiji i da treba napraviti potpunu inventuru jasenovih šuma kako bi se pronašle otporne jedinke od kojih će se stvoriti sadni materijal. Hrvatska tu ima više sreće od Češke ili Švicarske gdje će biti izuzetno teško spasiti vrstu. Naglasio je kako se jasen uglavnom pomlađivao umjetnom obnovom jer je prirodna obnova izuzetno teška zbog ekstremnih uvjeta staništa na kojima jasen pridolazi.

Predsjednik Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić složio se s njim, ali i naglasio kako je determinacija bolesti veliki problem te da nemamo vremena čekati da nam sve propadne kako bismo vidjeli koja stabla su otporna.

Samir Glavaš je napomenuo kako su Hrvatske šume još 2012. na području UŠP Sisak radi pokusa u stanište jasena sadile vrbu i topolu koja je danas zdrava i visoka 11 metara. S obzirom da ne postoje pozitivni primjeri rješavanja ovog problema niti u svjetskoj praksi, prof. Diminić je predložio da se ide u više smjerova jer ne znamo što će budućnost pokazati. Govora je bilo i o financijskom aspektu rješavanja problema. Ivica Milković, direktor Sektora plana analize i informatike upozorio je kako će veliki dio drvne mase propasti ukoliko ne reagiramo hitno što je golemi financijski gubitak dok je Hrvoje Žakić, voditelj UŠP Nova Gradiška istaknuo da samo UŠP Nova Gradiška treba milijun sadnica za sanaciju. S njim se složio Vlatko Petrović, voditelj UŠP Sisak koji je naglasio kako je prosječna cijena jasena pala s 470 kn/m³ na 280 kn/m³ pri čemu trupci sudjeluju sa svega 20 %. Već sada 5.000 ha treba hitnu sanaciju što je gotovo 50 milijuna kuna. Tko će to platiti? Ovo je vapaj šumarske operative. Potrebno je hitno spašavati šumsko stanište.

S njime se složio i predsjednik Jakupčić koji je naglasio da ukoliko zakasnimo godinu dana, gubimo stotine milijuna kuna. Nitko nema mandat za tolike gubitke.
Poseban problem u spašavanju jasenovih staništa predstavljat će i zakonodavstvo, kako državno tako i EU koje nije predvidjelo da se propadanje ekosustava može dogoditi toliko brzo. Kako su naglasile Ramona Topić i Blandina Randić Potkonjak iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode, EU legislativa dozvoljava promjenu staništa u ekstremnim okolnostima no sigurno će pitati koje i kakve mjere smo poduzeli. Potrebno će biti predočiti vrlo opsežnu dokumentaciju potkrepljenu znanstvenim istraživanjima kako bi se ovakvi zahvati opravdali. Također će biti potrebna ocjena prihvatljivosti revizije Planova upravljanja područjima ekološke mreže. Randić Potkonjak je naglasila kako se sigurno neće moći na cijelome području ići s vrbom i topolom već će se svakom odjelu ili odsjeku prilikom sanacije morati pristupati pojedinačno.

Upravo je zato važno – naglasila je Ramona Topić – sanaciju raditi u više smjerova što će se sigurno lakše pravdati od donošenja jednog tipa sanacije. Također je upozorila kako nije moguće akcijskim planom staviti propise van snage. Njene riječi potvrdio je i šumarski inspektor Marko Tomljanović koji je napomenuo kako inspekcija mora postupati prema postojećoj legislativi.

Jasen smo sigurno izgubili na određeno vrijeme 

Konačnim zaključcima radnog sastanka utvrđeno je kako jasenu nema spasa, stoga je potrebno obaviti kompletno kartiranje svih jasenovih sastojina, utvrditi stupanj propadanja te predložiti na temelju činjenica konkretne mjere sanacije za svako područje. Nadalje, potrebno je voditi sve evidencije kako bi se prema EU išlo s obrazloženjima svakog pojedinog slučaja. Također se predlaže da se prema ministarstvu pošalje hitan zahtjev za osnivanjem radne skupine koja će nadzirati sve procese. Važno je da se u radnu skupinu imenuje i netko iz vodoprivrede jer su meliorativni zahvati i duljina zadržavanja poplavne vode ključni u dugoročnom rješavanju ovoga problema.

Na žalost, jasen smo sigurno izgubili na određeno vrijeme, a kako rješenja problema nisu zabilježena čak niti u svjetskoj praksi, možemo se samo nadati kako će neki od smjerova djelovanja postići učinak i trajno riješiti problem, možda i na svjetskoj razini. Priča s brijestom se ponavlja, a kako je riječ o istim staništima na kojima danas raste jasen, možda ne bi bilo loše postaviti trajnu pokusnu plohu na kojoj će se kroz više desetaka godina pratiti prirodna sukcesija. U knjizi Poplavne šume u Hrvatskoj koju je izdala Akademija šumarskih znanosti, gospodarska vrijednost jasenovih šuma je 5 milijardi kuna, a kada bi joj pribrojili vrijednost općekorisnih funkcija taj iznos raste na više od 11 milijardi kuna. Tu treba pribrojiti i brojne nemjerljive sociološke te ekološke vrijednosti i nije teško shvatiti kako je ovaj gubitak značajan za sve stanovnike RH.

Potrebno je hitno reagirati kako gubitak ne bi bio još veći jer nas iskustva drugih europskih zemalja podučavaju da može biti još gore.

Tekst/foto: Goran Vincenc