Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Alepski bor
  • 18.09.2017. 18:00

Skinimo stigmu s alepskog bora jednom zauvijek!

Ne postoji biljna vrsta koju Hrvatska bolje naplaćuje po kvadratnom metru. Zbog čega je onda bor u Dalmaciji problem iako je tamo autohton za razliku od Istre gdje nije autohton?

Foto: otok-losinj.hr
  • 13.181
  • 283
  • 0

S obzirom kako u posljednjih nekoliko godina pojedini predstavnici medija pozivaju na "linč" alepskoga bora otvoreno pozivajući građanstvo na uništavanje državne imovine, dužni smo stati na kraj tom trendu kako ne bi došlo do ozbiljnih posljedica, kako za pojedince tako i za društvo.

Kako dotičnima nema smisla bilo što objašnjavati, obraćamo se ostatku javnosti, u nadi da neće pasti pod utjecaj namjernoga krivoga izvještavanja te ćemo ovim putem na jednostavan način pojasniti što je to alepski bor i zašto je on temelj sanacije šuma nakon požara i to na primjeru "majke svih požara", onoga u Splitu. Nakon požara, prošli smo opožarenim područjem od Kučina do Sitnog kako bi javnosti mogli prenijeti objektivnu sliku stanja.

Za 90% požara kriv je čovjek

Bilo da je riječ o slučajnom ili namjernom potpaljivanju riječ je o ljudskom nemaru koji na žalost, u našoj državi već poprima enormne razmjere. Kritične su tri županije: Zadarska, Šibensko-kninska te Splitsko-dalmatinska gdje ljudi očito imaju "preležeran“ odnos prema ovakvom obliku opasnosti. Puno je više otpada u šumama koji je također potencijalna opasnost, a kao dokaz je fotografija s požarišta Kučine gdje je nepoznati počinitelj svega tjedan dana nakon požara "istresao" smeće na opožarenom području.

Svako drvo gori ukoliko ga zapalite!

Upravo je područje na kojem se dogodio katastrofalni požar dokaz za to. Na zemljištu kojem gospodare Hrvatske šume (državno šumsko zemljište) obavljeno je čišćenje i iveranje te je drvni materijal koji predstavlja potencijalu opasnost iznesen iz šume. Na žalost, našem kooperantu je u požaru u potpunosti izgorio iverač. Možemo vidjeti kako su panjevi izrezani te da je protupožarna prosjeka održavana, dokaz da šumari dobro obavljaju svoj posao. Na žalost kod požara velikog intenziteta, nikakva protupožarna preventiva ne pomaže, bez obzira koja vrsta drveta je u pitanju. Svako drvo gori ukoliko ga zapalite!

Problem su zapuštene poljoprivredne površine

Iako izgleda kao šuma, riječ je o privatnim parcelama na kojima već dugo vremena nema poljoprivrede te je izrastao alepski bor starosti preko 40 godina. No to nije šuma već zapuštena poljoprivredna površina u privatnom vlasništvu gdje Hrvatske šume ne smiju raditi nikakve radnje. Svi relevantni čimbenici u protupožarnoj zaštiti se slažu kako alepskom boru tu nije mjesto i kako ga s tih površina treba maknuti, pa tako i šumari! Poljoprivredna površina, kako i sama riječ kaže namijenjena je poljoprivredi i najbolja protupožarna preventiva bila bi kada bi se na njoj sadile poljoprivredne kulture i kada bi se ta površina održavala.

Požar uništi sve živo na tlu na kojem je nekad bila šuma. Tlo tvori ekosustav (mikro i makro flora i fauna), koji omogućuje šumi da raste na njemu i da se dalje razvija u klimatogenu šumsku zajednicu kojoj teže šumari. U Dalmaciji bi to bile šume crnike (eumediteran i medunca (submediteran). No kako je tlo mrtvo, potrebno je što brže reagirati kako bi spriječili eroziju. Osim što je tlo mrtvo, često je zasoljeno morskom vodom koju prilikom gašenja bace kanaderi. U takvim uvjetima, alepski bor predstavlja idealnu vrstu jer osim što je pirofit (rasprostire se nakon požara), odlično podnosi posolicu, bolje od svih drugih pionirskih vrsta.

Već idućeg proljeća, na potezu od Kučina do Sitnog imat ćemo površinu punu gustih izbojaka alepskoga bora koji će svojim korjenčićima spriječiti daljnju eroziju tla te postepeno kroz vrijeme vratiti, prvo mikro floru i faunu, a nakon toga i makro floru i faunu.

Što nakon alepskog bora?

Ophodnja ili "životni vijek" alepskoga bora je 60 godina i koliko god se šumari trudili, prirodu je nemoguće ubrzati. U današnje vrijeme gdje se sve traži "odmah i sada", mnogima su šumarska objašnjenja neprihvatljiva. Ali to je priroda!

Ukoliko je sačuvano tlo, rezultati alepskoga bora (ili crnoga bora u submediteranu) kao pionirske vrste bit će vidljivi već nakon trećine ophodnje kada će se pod zastorom krošanja alepskoga bora početi pojavljivati klimatogena vegetacija. Ukoliko je tlo u potpunosti uništeno ili još gore, ukoliko ga nije niti bilo, alepskome boru će trebati cijela ophodnja od 60 godina kako bi odradio svoju pionirsku ulogu.

Na žalost, zbog ljudskog nemara i učestalosti požara u Dalmaciji, alepski bor rijetko ima priliku odraditi svoju ulogu do kraja.

Zašto bor, a ne hrast?

Naravno da nam je svima želja imati stabilne i klimatogene zajednice hrasta crnike i hrasta medunca. Nitko sretniji od šumara da je tomu tako. Borovi su tu samo da odrade pionirski posao, koji ljudi zbog nemara prekidaju i onda se opet vraćamo na početak. A on traje 60 godina!

Kada bi sadili hrast na opožarenoj površini ili na goloj površini bez tla doslovno bi bacali novac u vjetar i imali i dalje goli kamen!

Hrast da bi se primio, mora imati stabilno šumsko tlo što nakon požara nije slučaj. On jednostavno neće rasti, a kamoli stvoriti klimatogenu zajednicu na tim površinama. Bor, pogotovo alepski, s druge strane nema nikakvih zahtjeva prema tlu i doslovno raste na stijeni iznad mora u Brelima ili na krovu crkve u Nerežišćima na Braču.

Ophodnja ili "životni vijek" alepskoga bora je 60 godina i koliko god se šumari trudili, prirodu je nemoguće ubrzati.

Nitko ne bježi od uvođenja novih tehnologija. Upravo su Hrvatske šume nabavile kamere za protupožarno nadgledanje koje su raspoređene i pokrivaju cijelu Istru. No treba naglasiti kako ta tehnologija još uvijek nije usavršena do te mjere da bi se mogli pouzdati samo u nju. Stoga je i dalje nužno imati ljude na danonoćnom nadgledanju s protupožarnih motrionica. Upravo je djelatnik zaposlen na motrionici Hrvatskih šuma prvi uočio i institucijama dojavio splitski požar.

Sramotno je te ljude nazivati uhljebima! I još samo jedna konstatacija: Ako po velikoj buri ne može letjeti kanader kako je bilo kod Splitskog požara, kako će letjeti maleni dron?!

Zašto alepski bor smeta samo pojedincima koji imaju medijski utjecaj?

Zanimljivo je kako u Istri nitko nema problem s alepskim borom. Čak štoviše, velika turistička poduzeća poput Maistre i Valamara, zahtijevaju bor u svojim hotelskim kompleksima. Naravno, kada ga zasade, brinu se o njemu i ne dopuštaju da podivlja. Lošinj je na alepskom boru izgradio cijelu turističku priču, koja im je, između ostaloga, podigla cijenu nekretnina.

Turistički stručnjaci znaju što zapadnome turistu prodaje aranžman i po čemu nas prepoznaju: čisto more, zvuk cvrčaka po žegi i miris borovine.

Kolega Gallo je prošle godine napisao kako ne postoji biljna vrsta koju Hrvatska bolje naplaćuje po kvadratnom metru. Zbog čega je onda bor u Dalmaciji problem iako je tamo autohton za razliku od Istre gdje nije autohton?

I još jedan bitan podatak. u požaru kod splita izgorilo je 2.300 ha državnih šumskih površina od čega nešto manje od 300 ha pod alepskim borom. Nije li više krajnje vrijeme da mediji počnu objektivno prenositi informacije te da prestanu sotonizirati jednu biljnu vrstu. Alepski bor ne gori sam od sebe, problem su neodgovorni pojedinci koji nam pale šume!!!

Autor: Goran Vincenc

Foto: otok-losinj.hr


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Alepski bor Požar Dalmacija


Partner

Hrvatske šume d.o.o.

Ulica kneza Branimira 1, 10000 Zagreb, Hrvatska
tel: +385 1 4804 174, e-mail: darko.biscan@hrsume.hr web: http://www.hrsume.hr/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Zabranjuju izraze šunka i kobasica za proizvode od biljnih proteina

Francuska je izdala zabranu korištenje izraza kao što su šunka, kobasica, odrezak i sl., za proizvode od biljnih proteina. Vlada time želi regulirati alternative mesu, a...

Više [+]