Tijekom lova, lovi se i preko vašeg zemljišta - koje su vaše obaveze, a koja prava?

Prema Zakonu o lovstvu (NN 99/2018), moguće je uspostaviti tri vrste lovišta: privatna, državna i zajednička lovišta. Privatna se uspostavljaju na zemljištu privatne ili pravne osobe i vlasnik odlučuje tko gospodari njime. Državna se uspostavljaju na zemljištu u vlasništvu RH (oko 298 000 ha), a zajednička na onom osoba koje imaju i onih koji nemaju pravo lova. S ovim lovištima na terenu događa se najviše prijepora između lovaca i "civila", a lov se često odvija najbliže naseljima.

Zajedničko je prema navedenu Zakonu, ustanovljeno na parcelama raznih vlasnika koji nisu mogli ustanoviti državno ili privatno lovište. Drugim riječima, nekoliko lokalnih ljubitelja lova željelo je ostvariti zakonsko pravo lova na svom zemljištu, ali je ono rascjepkano i sitno pa je lovište uspostavljeno na njihovom i na svom okolnom, tuđem. Vlasnike ostalog poljoprivrednog i šumskog zemljišta obuhvaćenog zajedničkim lovištem nitko prethodno ne pita slažu li se.

Prijepor s vlasnikom parcele bez prava lova

Zakonom je zabranjeno ustanovljavanje lovišta na određenim površinama; na miniranom terenu i vojnim lokacijama, moru i ribnjacima, na javnim površinama, na građevinskom zemljištu, osim dok se ono ne privede namjeni. No, također je zabranjeno ustanovljavanje lovišta u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjeg ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji, te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači.

Što se dakle, događa ako se vlasnik nekog poljoprivrednog zemljišta odluči na intenzivnu proizvodnju nakon što je zajedničko lovište uspostavljeno i na njegovom terenu? Evo što kažu iz Ministarstva poljoprivrede:

"Odredbama članka 11. stavka 2. Zakona o lovstvu propisano je na kojim površinama zemljišta je zabranjeno ustanovljavanje lovišta. Ako se i nakon ustanovljenja, namjena pojedine površine zemljišta promijeni na način da predstavlja površine navedene u tom članku, na njima je automatski zabranjeno ustanovljavanje lovišta, no pri tome nije potrebno mijenjati akt o ustanovljenju jer taj akt ne sadrži podatke o česticama ili lokacijama koje su obuhvaćene pojedinim lovištem.“

Drugim riječima, ako ste vlasnik parcele preko koje prolazi lovište i započnete se baviti intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom, lov je zabranjen na toj lokaciji. Ako posadite trajne nasade lov je zabranjen na vašoj zemlji isto kao i u slučaju kada ogradite vlastiti pašnjak: Zakonom o lovstvu ni podzakonskim aktima nisu određene specifikacije ograde koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači.

Iz Ministarstva još naglašavaju da se davanjem prava lova na tom prostoru ne zadire u vlasništvo niti namjenu površine nego se samo daje pravo gospodarenja divljači na određenom prostoru odnosno u lovištu.

"Odlukom o ustanovljenju lovišta određuje se njegova vanjska granica, no ne i pojedine čestice ili lokacije koje su obuhvaćene predmetnim lovištem te se unutar površine opisane granicom nalaze kako površine na kojima je ustanovljeno lovište tako i površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta", navode. 

Pravo na naknadu

Velika većina vlasnika zemljišta bez prava lova nije svjesna da po Zakonu imaju pravo na naknadu za korištenje njihovog zemljišta. Članak 19. kaže: Vlasniku zemljišta bez prava lova određuje se naknada za ograničenja kojima je podvrgnut u ostvarivanju prava lova drugih osoba.

Odredbama članka 31. stavka propisano je da se 10 posto sredstava naknade za pravo lova raspoređuju za naknade vlasnicima zemljišta bez prava lova, razmjerno površini koja je obuhvaćena lovištem preko proračuna županija i Grada Zagreba na čijem je području ustanovljeno lovište.

Odredbama istog članka propisano je da vlasnik zemljišta bez prava lova ima pravo od 30. rujna do najkasnije 1. ožujka podnijeti zahtjev za isplatu naknade za tekuću lovnu godinu, a nadležno tijelo (županija i Grad Zagreb) dužno je odlučiti o zahtjevu u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Novčana naknada vlasnicima zemljišta bez prava lova određuje se sljedećim postupkom obračuna:

Ukupna površina zemljišta vlasnika/Ukupna površina lovišta unutar kojeg se nalazi zemljište vlasnika x 100 = iznos za obračun. Ukupan iznos zakupa za lovište unutar kojeg se nalazi zemljište vlasnika x 10% = 10% zakupa. 10% zakupa x iznos za obračun/100 = iznos naknade.

Evo kako to zapravo izgleda na primjeru jednog manjeg zajedničkog lovišta u Zagrebačkoj županiji koje ima zakup na još 7 godina. Ustanovljeno je na površini od 3.742 ha, a od toga je 2.330 ha u privatnom vlasništvu (1.070 ha poljoprivrednog privatnog zemljišta i 1.260 ha šumskog privatnog zemljišta). Lovačka udruga ima obvezu godišnjeg plaćanja lovne naknade od 7.980 kn. U ovoj općini zemljišne čestice su sitne i prosječno veličinom manje od 5.000 m2, ali uzmimo za primjer nekog vlasnika poljoprivrednog zemljišta koji unutar lovišta ima ukupno 5 ha zemlje onda bi on godišnje imao pravo na isplatu ((7.980 kn x 0,10) / 3.742 ha) x 5 a to bi bilo 1,06 kn. Dodajmo k tome podatak da je prilikom prijave za isplatu ove naknade vlasnik zemljišta dužan uplatiti upravnu pristojbu u visini od 20 kn i tu sva priča završava.

Iz Ministarstva daju podatak da prema Izvještajima koje su im županije dužne dostaviti, iznos koji je isplaćen na ime naknade vlasnicima zemljišta bez prava lova u 2020. godini je 13.317,34 kn, a u 2021. je 16.179,49 kn u cijeloj RH. No, kažu, s obzirom na to da Ministarstvo ne vodi postupak isplate naknade upućuju da se za to obratite nadležnim tijelima za iznose koji su isplaćeni u zajedničkim lovištima.

Činjenica je da nije u novcima sve, ali propisivati zakonski ovako malu naknadu vlasnicima zemljišta imajući na umu prosječnu veličinu posjeda u svim dijelovima Hrvatske, u najmanju je ruku uvredljivo.

Označavanje granica lovišta

Prema spomenutom Zakonu, granice lovišta moraju biti uočljive i određene su nekim geografsko-ekološkim značajkama terena kao što su obale, autoceste i slično. Ponekad se za granice uzimaju željezničke pruge, županijske i lokalne ceste, i dr. No, ako "civili“ u obitelji nemaju lovca, često nisu niti svjesni gdje je ona. Lovačka društva su dužna vidljivo ih obilježiti, a na mjestima koja su sami sebi odredili lovno-gospodarskom osnovom.

Cijeli članak 21. spomenutog Zakona propisuje način izrade natpisa i oznake, no nažalost nije zakonski određena učestalost i općenito lociranje ovih oznaka. Samo su neke odrednice lovno-gospodarskih osnova objavljene na mrežnim stranicama Središnje lovne evidencije zajedno s kartama lovišta, no tamo nisu navedene lokacije određene za označavanje granica lovišta.

"Ako postoji sumnja da granice lovišta nisu obilježene u skladu s odredbama Zakona o lovstvu, potrebno je obratiti se Državnom inspektoratu Republike Hrvatske“, poručuju iz Ministarstva poljoprivrede.

Oglašavanje lova

Do danas ostaje neriješen problem s neadekvatnim informiranjem ostalih korisnika zemljišta o neposrednom planu provedbe lova. Bili to šetači, gljivari, orijentacisti, planinari, izviđači i slično, događaju se situacije kada ovakva ekipa nailazi na uniformirane osobe s izvučenim oružjem i puštenim psima i rijetko kome će ovaj susret ostati u ugodnom sjećanju. A u vrijeme poljoprivrednih radova veliki je problem ugrožena sigurnost poljoprivrednih radnika tijekom obavljanja svoje djelatnosti. Svjedoci smo medijskih izvještaja o upucanim maslinarima, upucanom bakom kraj svog polja i sl.

No, dobro je prisjetiti se prošlih vremena u suživotu. Nekada su mještani mogli prolaziti preko tuđeg zemljišta i nisu se oko toga radili problemi. I da, danas se ponekad pretjerano inzistira na pravu na privatno vlasništvo kada je riječ o poljoprivrednom i šumskom zemljištu. Ali postoji način za sve. U Velikoj Britaniji npr. iako u prirodi, bombardirani ste s natpisima "Private property“, ali isto tako ako odete šetati njihovim uvelike ograđenim livadama, pašnjacima i njivama, skoro svaka ograda ima mjesto gdje je postavljena stepenica i predviđen je prolaz šetača. Česte su i oznake s molbom vlasnika zemljišta npr.: "Zatvarajte vrata“, "Ne uznemirujte životinje na paši“, "Ne gazite nasad“, i sl.

Znači, od prolaznika se očekuje poštivanje privatnog vlasništva, sigurnosti životinja i pogotovo ljudi. S druge strane, kod nas imamo situacije s prolaskom quadova i motocikala preko nečijeg poljoprivrednog zemljišta što ga oštećuje, a i lovaca koji ne obavijeste korisnika zemljišta o lovu pa mogu dovesti ljude u životnu opasnost.

"Svakako predlažemo, ako je moguće, da u slučaju prijepora korisnici istog prostora, odnosno vlasnik zemljišta i lovoovlaštenik postignu dogovor oko vremena i načina korištenja zemljišta. Pravo vlasnika je ograničiti pristup svom vlasništvu i na taj način spriječiti obavljanje lova što može proizvesti i specifične pravne učinke posebice po pitanju naknade za štetu koju počini divljač", pojašnjava Ministarstvo.

Potreba za transparentnosti

U velikoj većini vlasnici privatnog zemljišta koje je uključeno u zajedničko lovište, ne znaju za naknadu koja im pripada. Koprivničko-križevačka županija, jedna je od rijetkih koja je svojim mještanima ove godine uputila Javni poziv za dodjelu novčane naknade za korištenje privatnog zemljišta za lov, objasnila cijeli postupak, te pripremila obrasce. No, i dalje su naknade nezanimljive za korisnike zemljišta, i zbog vlastite će sigurnosti oni sami morati dobro otvoriti oči i naćuliti uši dok rade u svom polju.

Dok god lovačke udruge ne budu imale obavezu označiti granice zajedničkog lovišta na lokacijama prema mišljenju i potrebama lokalnog stanovništva, obavezu oglasiti plan o provođenju lova bar tjedan dana ranije na javnim glasilima, ne objave cjelovite lovno-gospodarske osnove na mrežnim stranicama SLE s naznačenim lokacijama oznaka, ne budu najstrože sankcionirale svoje članove koji krše hrvatske zakone, a lovne naknade za vlasnike zemljišta bez prava lova ne budu primjenjive na tipičnu hrvatsku veličinu zemljišne parcele, dolazit će do prijepora između lovaca i "civila“.

 A, prava osoba bez prava lova ostat će samo lovačka priča.