Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • DKKO
  • 02.02.2022. 09:00

Zašto Hrvatska nema upisanih proizvođača kultura kratkih ophodnji za biomasu?

Prije 10-ak godina sadnja paulovnije je bila hit. Ljudi su se zainteresirali obećanom zaradom i krenuli podizati nasade. Planiranjem plasmana tada se nitko nije bavio. 2019. godine Vlada je izglasala zakon i pravilnike za uzgoj ovih biljaka. Priča je tada zamrla.

Foto: Vesna Mijat
  • 4.140
  • 313
  • 0

Drvenaste kulture kratkih ophodnji (DKKO) su intenzivni nasadi brzorastućih vrsta drveća ili drugih biljnih vrsta koje se uzgajaju na poljoprivrednom ili šumskom zemljištu u kratkom razdoblju, najdulje do osam godina između dviju sječa odnosno žetvi, radi ostvarenja visokih prinosa biomase za energetske svrhe.

Sadnja je regulirana sljedećim zakonskim aktima: Zakonom o drvenastim kulturama kratkih ophodnji (Narodne novine br. 15/18 i 111/18) koji je na snazi od 01.01.2019.; Pravilnikom o popisu biljnih vrsta za osnivanje drvenastih kultura kratkih ophodnji te načinu i uvjetima pod kojima se mogu uzgajati (NN 16/19), Pravilnikom o upisniku proizvođača drvenastih kultura kratkih ophodnji (NN 110/18) i Pravilnikom o stručnom nadzoru uzgoja drvenastih kultura kratkih ophodnji (NN 111/18, 33/19 i 50/19).

Ovim zakonskim aktima bio je cilj potaknuti proizvodnju biomase iz takvih kultura i drugih biljnih vrsta pogodnih za proizvodnju obnovljivog i ekološki prihvatljivog energenta.

Pravilnik nalaže da su svi proizvođači dužni u roku 3 mjeseca upisati se u Upisnik proizvođača DKKO. Zakon je na snazi više od 3 godine. U Hrvatskoj postoji stotinjak nasada paulovnije, miskantusa, johe i slično, ali ne postoji niti jedan upisani proizvođač.

Dozvoljene vrste za sadnju

Prema Pravilniku o popisu biljnih vrsta, za potrebe biomase dozvoljeno je saditi ovih osam vrsta i njihovih sorti: crnu johu, sivu johu, običnu brezu, obični grab, topole, vrbe, te strane biljne vrste uključujući i njihove križance: paulovniju i miskantus. U slučaju sadnje stranih biljnih vrsta, zainteresirani proizvođač prethodno treba ishoditi i dopuštenje o uzgoju stranih vrsta na tlu.

Propisane su i kategorije tla na kojima je dozvoljena sadnja, razmaci sadnje optimalni za proizvodnju sječke, učestalost sječe i porijeklo sadnog materijala. Osnivanje i uzgoj drvenastih kultura kratkih ophodnji na zemljištu moguće je samo ako nije u suprotnosti s posebnim propisima iz područja zaštite prirode.

Poseban je problem odabir lokacije za osnivanje nasada koja prema spomenutom Zakonu može biti isključivo na poljoprivrednom zemljištu niže kvalitete koje se označava kao PŠ ili P3.

Kulture se mogu osnivati i uzgajati isključivo na:

  1. šumskom zemljištu, ako to nije u suprotnosti sa šumskogospodarskim planom
  2. poljoprivrednom zemljištu koje je vrednovano kao ostalo poljoprivredno zemljište (PŠ)
  3. ostalom obradivom poljoprivrednom zemljištu (P3), koje je zakorovljeno i obraslo višegodišnjim raslinjem.

No, brojni su sađeni prije stupanja na snagu ovog Zakona, te se nalaze na tlima kategorije P1 ili P2.

Pravilnicima su propisani razmaci sadnje i gustoća sklopa za pojedine vrste, te maksimalni rok ophodnje i vrsta sadnog materijala. Paulovnija za sječku se treba saditi na razmak od 1x1 do 2x2 ovisno o sorti tako da na 1 ha gustoća sklopa bude od 2.165 do 10.000. Maksimalna ophodnja za paulovniju je od 1 do 4 godine, a za johu, brezu, grab maksimalni period ophodnje je 8 godina.

Dodatno, kulture kratke ophodnje namijenjene proizvodnji sječke moraju se redovito šišati, a nasadi se trebaju održavati pogotovo u periodu nakon sadnje. Registrirani podliježu nadzoru koje provodi Ministarstvo poljoprivrede.

U ARKOD-u upisano 119 čestica 

Uz pomoć Željke Fištrek iz Energetskog instituta Hrvoje Požar došli smo do sljedećih podataka: U pregledniku ARKOD pod šifrom 430 označene su KKO. Pod njom je trenutno upisano 119 čestica na kojima su posađene spomenute kulture. Većina ih je smještena u Osječko-baranjskoj županiji oko Bilja, Belišća i Donjeg Miholjca, te u sjevernim hrvatskim županijama u okolici Ludbrega, Ivanca i Kotoribe. Nekoliko ih je i u Zagrebačkoj županiji. U njima su prisutni joha, topola, vrba, i druge.

Dodatno, mediji su zabilježili da je još 2014. kod Osijeka jedna tvrtka zasadila 20 ha paulovnije za biomasu, te da su nasadi nicali u Prigorju i Podravini. 

Sadnja brzorastuće paulovnije bila je hit prije 10-ak godina 

I iako postoji zakonska obveza svih proizvođača drvenastih kultura kratkih ophodnji za upis istih, Upisnik je još uvijek prazan.

Paulovnija raste od 5 do 9 metara na godinu, a na mjestu gdje je stabljika odrezana formira se nova. Nakon svoje osme godine daje visokokvalitetno drvo koje je lagano za obradu i ima dobra izolacijska i akustična svojstva, a na tržištu postiže dobru cijenu. Koristi se za proizvodnju peleta i bioetanola, ali i osigurava sirovinu za industriju drvne građe i prerade drveta.

Paulovnija crpi i akumulira teške metale iz zemlje te obnavlja tlo nakon erozije, a listovi apsorbiraju 10 puta više emisije ugljikova dioksida nego druge vrste drveća. Njezine pelete mogu upotrebljavati kućanstva, ali i veliki objekti i električna postrojenja. Može se koristiti za hranidbu stoke, a njeni cvjetovi privlače pčele.

Što kažu u Ministarstvu poljoprivrede?

Na terenu, međutim, postoji problem. Prema riječima Tatjane Međimurec iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede dosadašnji proizvođači i nasadi ne udovoljavaju zakonske uvjete za upisnik. "Većina KKO u Hrvatskoj zasađena je prije stupanja na snagu ovog Zakona, neki još 2015. godine. Sadni materijal je nabavljan preko raznih oglasnika, a ne preko registriranih proizvođača iz EU i vlasnici sada ne mogu dokazati njegovo porijeklo“. Dodatno, problem je nastao i stoga što je dio podignut na kvalitetnijim tlima kategorije P1 i P2 što aktualni Zakon ne dozvoljava.

"Kada su podizani, vlasnici su sadili biljke u rijetkom sklopu 4x4 m ili čak 4x5 m i većina tih stabala namijenjena je kao sirovina za tehničko drvo, a ne za proizvodnju sječke. Nasadi bi se trebali redovito šišati, a veliki broj vlasnika ih je samo pustio da se razgranaju“, dodaje Tatjana Međimurec.

Sve su ovo problemi koji sprječavaju vlasnike da se registriraju kao proizvođači DKKO za namjenu proizvodnje biomase. Neki od postojećih proizvođača koriste sječku biljaka za vlastite potrebe npr. za grijanje vlastitih plastenika. Jedan dio njih namjerava drvnu masu iskoristiti kao tehničko drvo, a veliki dio nasada je zapušten.

Pitanja bez odgovora

Val sadnje brzorastućih kultura je daleko iza nas. U vrijeme sadnje ona nije bila zakonski regulirana. Dodatno, bilo je nemoguće predvidjeti kretanja na tržištu i otkupne cijene nekoliko godina unaprijed. Niti klimatske i biološke prilike koje utječu na razvoj biljaka nisu zagarantirane. Nametnici, upitna kvaliteta sadnica, velike vrućine i suše dovele su do toga da drvo paulovnije nije bilo ujednačene kvalitete.

Organizirani otkup sječke je dodatni problem i većina vlasnika nema informaciju tko ju otkupljuje u njihovoj blizini, a sada im je i zakonski onemogućena prodaja iste jer nisu registrirani kao proizvođači. Elektrana na biomasu u Hrvatskoj već ima dovoljno. Samo je Đuro Đaković TEP d.o.o. izgradio pet takvih u Hrvatskoj. Postojeće elektrane na biomasu u Hrvatskoj osim sječke koriste mulj, komunalni otpad, te stajski gnoj. Hrvatske šume, koje su u državnom vlasništvu, najveći su "proizvođač" drvne sječke i sklopili su ugovore s nekoliko otkupljivača i korisnika sječke. No, oni zarađuju od prodaje ostataka koji nastaju sječom šume i industrijskom preradom drveta, te od oboljelih stabala i uništene šumske mase uslijed vremenskih neprilika.

Prema Tatjani Međimurec, cilj ovog Zakona iz 2019. godine je bio da se zaštite zemljišta dobre kvalitete. Nažalost, sadašnji nasadi ne udovoljavaju zahtjevima postojećeg Zakona i većina paulovnije pogodna je samo za proizvodnju tehničkog drva.

Imamo i niz podignutih nasada miskantusa 

Pitanje ostaje je li Zakon uspio u svojoj namjeni i što se dogodilo s onim podignutim na kvalitetnom poljoprivrednom zemljištu? Niču li novi na tlima niže kvalitete ili je cijeli proces proizvodnje sječke zaustavljen? Zašto u nekim drugim EU državama proizvodnja sječke funkcionira, a kod nas ne?

Kulture su posađene. Zakon je stupio na snagu. Pravilnici su izrađeni. Dosadašnji proizvođači ne mogu se upisati u Registar. Čini se kao još jedna slijepa ulica hrvatske poljoprivrede.

Još pet godina za prilagodbu

Kako je Zakonom propisano osam godina prilagodbe postojećih, to znači da je vlasnicima nasada sađenih prije 2019. godine preostalo još manje od 5 godina prilagodbe odredbama Zakona ili im slijedi krčenje i prenamjena terena. Manji nasadi su već zapušteni. Ostaje za vidjeti, hoće li se vlasnici većih prilagoditi Zakonu ili Zakon njima. A mi pitamo, tko od ove pat pozicije ima koristi?


Fotoprilog


Tagovi

Tatjana Međimurec Željka Fištrek Energetski institut Hrvoje Požar Drvna sječka Biomasa Kogeneracija DKKO KKO Kulture kratkih ophodnji Uzgoj paulovnije Uzgoj miskantusa Vrba Topola Joha


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Zaljubljenica u prirodu, agronom po struci sa šarenim radnim iskustvom od znanstvenog rada u genetici, preko upravljanja poljoprivrednom zadrugom, pa do uvijek prisutnog poljoprivrednog novinarstva. Neispunjena želja joj je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednika.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Tisuće španjolskih poljoprivrednika prosvjedovalo u Madridu: Guše nas pravila ZPP-a

Tisuće španjolskih poljoprivrednika i jučer su, 17. ožujka, prosvjedovali u središtu Madrida.  Kako piše dw.com, u centar glavnog grada stigli su sa stotinama traktora, z...

Više [+]