Cvjetna idila porodice Budimir: Ljubav prema cvijeću nije rezervisana samo za žene

Porodica Budimir iz Mahovljana kod Laktaša već dvadeset godina se bavi uzgojem cvijeća. Iako u početku nisu ni slutili da će im cvjećarstvo biti životno opredjeljenje, danas kažu da su sretni što im je baš to osnovni izvor zarade.

Suprug u početku bio skeptičan prema cvjećarstvu

"Sa cvijećem je lakše nego sa ljudima. Uljepšava nam svakodnevnicu svojim bojama, a zauzvrat traži samo ljubavi i pažnje", kaže na početku razgovora Srbica Budimir, koja sa suprugom Boškom i sinovima Đurađom i Milošem, živi svoju cvjetnu bajku.

Kaže da je cvijeće oduvijek voljela i gajila samo za ukras u dvorištu. Nije ni slutila da će joj jednog dana baš cvijeće biti i prijatelj i poslodavac.

Srbica kaže da je uzgoj cvijeća bio njena ideja, što je suprug Boško u početku teško prihvatio.

"Muško, pa mu je valjda to bilo nepojmljivo da čačka i radi oko cvijeća. Nećkao se jer nije video u tome zaradu. U to vrijeme smo uzgajali povrće, ali smo vidjeli da od toga nema vajde, pa sam željela da pokušamo sa cvijećem. Suprug, iako nevoljko, pristao je na to, a danas ga voli više nego ja. Više on naručuje sjemena od mene", priča nam s osmjehom Srbica.

Ona dodaje da su posao podijelili tako što ona prodaje cvijeće na banjalučkoj gradskoj tržnici, a suprug održava plastenike.

Srbica ističe da za sada imaju pet plastenika u kojima sade razne vrste cvijeća. Pored plastenika dio cvijeća uzgajaju i na otvorenom. Uglavnom je riječ o hrizantenama, koje građani najviše kupuju za groblja u vrijeme Zadušnica ili Svih svetih.

Osim na tržnici, Budimirovi cvijeće prodaju i kod kuće, a kroz godine cvijećarstva stekli su i brojne stalne mušterije koje već znaju šta će u koje vrijeme kupiti od njih.

Posla ima cijele godine

"Sada je sezona hrizantema i maćuhica, a kada to prođe, onda u plastenike sadimo cvijeće koje će u proljeće biti spremno za prodaju. Riječ je o raznom parkovskom i balkonskom cvijeću, koje prodajemo već od 8. marta", objašnjava Srbica.

Ona kaže da posla ima mnogo tokom cijele godine, jer kada završi jedna sezona, sprema se cvijeće za sljedeću. Ipak, od cvjećarstva se samo ne može živjeti pa Budimorovi, pored toga, uzgajaju i razne žitarice, kao i svinje. Mlade prasce prodaju, a krmače ostavljaju.

Srbica kaže da im je svinjarstvo i ratarstvo dodatni izvor zarade i da bez toga ne bi mogli da pokrpe svoj kućni budžet. Ranije su uzgajali i kasni kupus, te držali telad, ali su u međuvremenu odustali od toga, jer je previše posla i ne mogu sve sami da stignu.

Srbica kaže da su mnogi građani posljednjih godina prestali da se bave proizvodnjom, posebno cvijećarstvom, jer nisu imali računice od toga.

"Sjemena se nabavljaju, uglavnom iz inostranstva i dosta su skupa, a poskupile su i saksije,zemlja i drugo što ide uz ovaj posao. Istovremeno, dok sve poskupljuje, mi i dalje držimo iste cijene cvijeća jer čim podignemo makar malo, odmah se kupci bune. Narod jednostavno nema para i džaba sve", komentira Srbica.

Ipak, ne odustaje. Kaže radiće dok bude imala snage u rukama, a kada više ne bude imala prepustiće svoje cvijeće sinovima, ako ih to bude zanimalo.