Lovor u kontinentalnim regionima? Moguće je!

Lovor (Laurus nobilis lat.) je višegodišnja zimzelena biljka vrlo robustnog habitusa koja četo dostiže visinu 10-15 m. Prema osnovnim karakteristikama uspijevanja dominantno mediteranska biljna vrsta koja uspijeva do 400 m nadmorske visine, ali takođe jako bitan faktor jeste i temepratura. 

Lovor je biljka koja shodno temepraturnim potrebama pripada zoni 8 što znači da u toku zimskih mjeseci može podnijeti temeprature i do -6°C. Biljka dobro adaptivna na uslove uspijevanja mediteranske klime koja zahtijeva drenirano i dobro propusno zemljiste. Na primorju Crne Gore dominantno zastupljena u pojedinim regionima kao spontanorastuća biljka u flori, gdje u potpunosti opravdava svoj genetički potencijal sa aspekta rasta i razvoja. 

Sjevernije uzgoj lovora samo u saksijama

Međutim, popularnost lovora je daleko veća nego što je njegov areal rasprostranjenosti te stoga veliki broj ljudi želi uzgajati ovu biljnu vrstu i u nešto sjevernijim regionima sa hladnijom kontinentalnom klimom. U sredinama koje sa temperaturnim amplitudama odstupaju od mediteranskog klimata uzgoj lovora je moguć samo u saksijama kada se tokom hladnih zimskih mjeseci biljka mora unijeti u zaštićene prostora kako nebi izmrzla.

Njena popularnost ogleda se prvenstveno kao začinske biljke, njenog medikamentnog značaja, dok o njenim vizuelnim efektima u uređenju prostora je izlišno govoriti. Kao biljna vrsta koja jako dobro podnosi rezidbu može se koristiti za žive ograde, a takođe i formiranje određenih formi, najčešće geometrisjkih oblika (kocke, piramide, kupe, lopte), pa je zbog toga jako često prisutna kao dekor u restoranima, hotelima, kafićima, privatnim vilama i kućama. 

Lovor jako sporo razvija korjenov sistem u saksiji

Uzgoj bilo koje biljke u saksiji nosi sa sobom niz specifičnosti pa samim tim i lovora. Prvi korak je odabir saksije koja mora biti proporcionalno veće litraže od prethodne saksije i habitusu same biljke.  Pri tome treba imati u vidu da lovor jako sporo razvija korjenov sistem u saksiji te stoga saksija ne smije biti prevelika kako ne bi došlo do dugog razvoja korjenovog sistema u supstratu na uštrb razvoja nadzemnog dijela biljke. Osim toga često se može dodati višak vode koja istisne vazduh iz saksije i tom prilikom gotovo zasigurno dolazi do postepenog oštećenja, a na kraju i uginuća komplentne biljke, ukoliko je saksija mnogo veće litraže nego što bi trebalo.  Ukoliko se lovor želi presaditi iz manje u veću saksiju, potrebno je voditi računa da nova saksije bude veća svega 4-5 litara od prethodne, kako bi se omogućio stabilan rast i razvoj, kako korijena tako i nadzemnog dijela biljke. 

Lovor - prirodni konzervans

Drugi bitan faktor je supstrat, a najbolje je koristiti gotove supstrate za mediteranske biljke, neutralne reakcije, koji imaju dobru propusnost za vodu i obezbeđuju dobar vodno - vazdušni režim, jer lovor je biljka koja zahtijeva ocjedna i dobro drenirana zemljišta. Supstrat mora imati više kokosovih vlakana ili frakcija kamenčića, a najbolje je u cilju popravke aerisanosti dodavati agroperlit ukoliko je riječ o tamnom (crnom tresetu) koji nešto duže zadržava vlagu. 

Zahtijeva i određena hraniva

Kao biljka sa dosta zelene vegetativne mase, a u cilju očuvanja sjaja i bujnosti, lovor zahtijeva i određena hraniva. Da bi se namirile potrebe lovora za hranivima u nekom vremenskom periodu 6-9 mjeseci, najbolje je koristiti sporootapajuća đubriva u dozi 4 -6 g/l  supstrata u zavisnosti od veličine same biljke, te na taj način obezbijediti kontinuiranu ishranu u dužem vremenskom periodu. 

Ukoliko se pak lovor ne presađuje više godina iz  jedne saksije na početku vegetacije dodati đubriva sa više azota (Yara - 23:7:7) dok pri kraju vegetacije zbog bolje pripremljenosti biljke za zimu dodati đubriva sa većim udjelom kalijuma (Yara - 11:11:21). Doza đubriva zavisi od stanja, veličine biljke kao i od litraže saksije, gdje bi se u nekim orjentacionim mjerenjima moglo voditi sa 0.8 - 1 g / 1 l supstrata đubriva koje je potrebno dodati u periodima prihrane. Međutim sa đubrenjem azotnim đubrivima potrebno je biti obazriv jer jako često prevelika koncentracija jednog hraniva blokira usvajanje drugog hranljivog elementa. 

Kao posljedica prevelikog nalivanja, ispiranja supstrata, a jako često i neadekvatne pH vrijednsoti supstrata može se pojaviti nedostatak gvožđa koji na listovima prouzrokuje pojavu hloroze. Relativno se uspješno rješava nalivanjem rastvora gvožđa u helatnom (lako pristupačnom) obliku, ili folijarnom prihranom preparatima sa gvožđem koji imaju tu namjenu. 

Treba redovno zalivanje i ne trpi jako sunce

Lovor bez navodnjavanja jako teško uspijeva naročito u dreniranim supstratima koji brzo gube sav višak vode, te je stoga jpotrebno lovor redovno zalivati, a između nalivanja potrebno je pustiti da se supstrat osuši. 

Kao jako bitna aktivnosti naročito ako se lovor u toku ljeta drži u zatvorenom prostoru sa niskom vlažnošću vazduha jeste orošavanje lišća kako biljka nebi dehidrirala. Lovor ne trpi jako sunce pa treba izbjegavati takva mjesta u toku ljetnjih mjeseci.

U kontinetalnim regionima zimske mjesece lovor mora provesti u prostorijama gdje temepratura ne pada ispod temperaturnog minimuma za ovu biljnu vrstu. 

Rezidbu lovora obavljati tokom februara mjeseca, ali pritom imati na umu da lovor jako sporo raste, te prilikom rezidbe treba biti obazriv. Nakon obavljene rezidbe poželjna je primjena nekog stimulatora rasta (hormona) koji će ublažiti stres koji je biljka doživjela tokom zime ili nakon rezidbe kao npr: Epin, Cirkon u kombinaciji sa aminokiselinama.

Ljepotu ove biljke često narušava napad lovorovih štitastih vaši, lovorove muve, tripsa pa da bi lovor zadržao svoj veleleban izgled i sjajnu boju listova poželjni su zimski tretmani mineralnim uljem, kao i nekolika tretmana tokom vegetacije insekticidima na bazi imidakloprida.