Prodaja cvijeća ipak nije stala -zadovoljne i mušterije

Marina Simić iz Višegrada jedina je vlasnica plastenika sa cvijećem u ovom gradu. Zadovoljna je prodajom iako nije kao prethodnih godina, zbog pojave virusa korona. Savjetuje sve ljude da se okrenu selu i poljoprivredi jer dok ne zažive sela, ni narodu u gradu neće biti bolje.

U cvijeću uživaju, ali i žive od njega

"Prijatno sam iznenađena da u ovo vrijeme virusa i kućne izolacije, postoje ljudi koji dolaze ovdje da kupe cvijeće, posade ga u žardinjere ili saksije i tako uljepšaju svoju baštu, terasu, prozor ili kutak u kući što im pričinjava zadovoljstvo i radost", kaže jedina vlasnica plastenika sa cvijećem u gradu na rijekama Drini i Rzavu.

Cvijeće za svačiji džep

Njen plastenik, iz kojeg se širi opojni miris proljetnog cvijeća, poznat svim Višegrađanima, ovih dana je prepun biljaka za svačiji ukus i džep, a sam pogled na ovo šarenilo kod kupaca, ali i prolaznika stvara osjećaj dobrog raspoloženja.

Marina je zadovoljna tražnjom kupaca i ostvarenom prodajom.

"Prodaja nije kao prethodnih godina, svedena je na domaćinstva jer nam ne rade ni restorani ni drugi objekti koji su kod nas kupovali cvijeće. Iznenađena sam i zadovoljna jer su ljudi sadnjom cvijeća pronašli sebi dodatnu zanimaciju i satisfakciju. Ne žalim se, čekamo bolje dane i vrijeme jer sam ja osoba koja uvijek vidi svjetlo na kraju tunela i pronađe nešto lijepo i u teškim situacijama", dodaje uz osmijeh ova vesela ljubiteljka hortikulture.

Prije je prodavala i na lokalnoj pijaci, međutim kako je sada zatvorena, primorana je prodaju obavljati samo na kućnom pragu.

"Mnogi kupci su i starije osobe kojima je lakše posjetiti pijacu i tamo kupiti moje proizvode. Ipak, snalazimo se na razne načine. Naša firma je i ukrašavala gradske prostore, parkove i šetališta. Izgleda da će i to ove godine izostati", objašnjava ona.

Korigovane cijene, dostupne svima

Simićeva objašnjava da su cijene kao i prošle godine, ali da ima i sniženih jer su se morale korigovati zbog novonastale situacije kako bi i oni sa manje novca mogli sebi priuštiti kupovinu.

"Po pitanju vrsta cvijeća koje se trenutno nalazi u našem plasteniku, imamo ono za cvijetnjak i balkonsko sađenje, odnosno, cvijeće koje naši sugrađani najviše traže. To su guste i rijetke pelagonije, viseće verbene, tamjaniku, surfinije, te parkovsku begoniju, kadifice, mrazavce, gazanije, prkos, alisiju te cvijet goruća ljubav koju moji sugrađani najviše kupuju", srdačno nabraja vlasnica plastenika.

Gavranovići na 400m2 proizvode nekoliko desetina hiljada sadnica

Marina i njena porodica se ne bave samo ovom vrstom posla. U Višegradu je porodica Simić poznata kao vrijedno i pošteno domaćinstvo koje se bavi i turizmom. Jedini voz koji prolazi kroz ovaj grad je njihov. "Ćirko" koji vozi turiste uz zvuke harmonike i objašnjava im znamenitosti ove čaršije.

Pored vozića koji saobraća gradskim ulicama, Simići imaju i brodić koji se takođe koristi u turističke svrhe i on vozi od čuvene ćuprije do kompleksa Andrićgrad, a može i dalje gdje god posjetioci mogu uživati u pejzažima Višegrada.

Na selu ima sve što je potrebno

"Kao preduzetnik koje posluje u različitim djelatnostima, kroz svoje lično iskustvo, a i kroz prirodnu katastrofu koja nas je zadesila, zaključujem da je spas na selu i bavljenju raznim oblicima poljoprivrede. Sve što je čovjeku potrebno za život, ima na selu - čist vazduh, izvore vode, šume, biljke, obradive površine za proizvodnju hrane, a neki i pomoćne objekte za držanje stoke. Treba ulagati u dedovinu, kupiti zemlju ako  je nemamo i vratiti se ruralnim sredinama. Svu robu koju uvozimo možemo proizvesti na našoj zemlji i hraniti se zdravo", odlučno poručuje ova mlada žena.

I na kraju našeg razgovora, Marina potvrđuje teze stručnjaka iz ovih oblasti da dok sela opet ne zažive ni narodu u gradu neće biti bolje. Savjetuje da se djeca rađaju, uče izvornim vrijednostima i proizvodnji od sopstvenog rada, kao i da vole prirodu, biljke, sređuju dvorišta, bašte i naravno da sade cvijeće.