Propao cjelogodišnji trud: Deseci tisuća cvjetova završili u smeću

Zbog pandemije te niza mjera u cilju prevencije i suzbijanja širenja zaraze, na koljenima su se našli proizvođači cvijeća. Odluka Stožera civilne zaštite o obavljanju pogrebnih obreda isključivo u krugu obitelji, potražnju za cvijećem svela je gotovo na minimum. Stoga se njih desetak s područja grada Splita zbog nemogućnosti daljnjeg plasmana odlučilo u potpunosti uništiti ovogodišnju proizvodnju.

Već nekoliko dana u staklenicima i plastenicima od Duilova do Meja bere se i baca tek procvalo cvijeće. Slika prepunih kontejnera odbačenih gerbera najbolje dočarava razvoj aktualne situacije.

"Mogu slobodno reći da sam se rodio u cvijeću. Moji roditelji, pa tako i ja sve što smo stekli i imamo možemo zahvaliti karanfilima i gerberima. Bilo je loših godina, ali nikada u takvoj mjeri da trebamo doslovno uništiti cijeli prinos kao što je to slučaj ove godine. Mi proizvođači živimo za samo dva dana u godini i to za Mrtvi dan i Cvjetnicu i što tada prodamo, prodamo. Zamislite samo taj period od nabavke sadnica, koje samo da se zna, nisu jeftine, pa grijanja tijekom zimskih mjeseci za što trošite od 800 do 1.500 kuna, a da ne govorimo o neprospavanim noćima kada sav normalan svijet spava, a vi tumarate oko plastenika hoće li možda izbaciti sklopka od grijanja ili će vjetar uništiti foliju na plasteniku.

Cvijećem napunjeni kontejneri

I onda vam se dogodi ovako što. Nisu nas pokolebale ni niske otkupne cijene, nelojalna konkurencija ni loši prinosi, ali ovo vas deprimira u tolikoj mjeri da jednom za svagda prekinete s poslom svojih djedova i očeva", ogorčen je Mario Pivčević iz splitske četvrti Pazigrada koji je već prošle godine smanjio brojno stanje svojih plastenika i kaže nije se pokajao.

"Zamislite da to nisam učinio, šteta bi bila dvostruko veća. Već odavno smo razmišljali o smanjenju proizvodnje i prelasku na nešto drugo, unosnije . Ovo će nam definitivno biti poticaj da se ostavimo cvijeća i pronađemo alternativne pravce", jada se Pivčević.

Proizvođači cvijeća pred zidom, propada cijela branša?

Njegovim primjerom krenuli su i ostali proizvođači. Preko četrdeset tisuća cvjetova bacila je i obitelj Kuzmanić sa Žnjana. Stara je to splitska obitelj koja se s proizvodnjom cvijeća bavi još od 1959 godine. Nositelj obiteljskog posla Božo Kuzmanić tvrdi kako je cijeli svoj radni vijek proveo u staklenicima i plastenicima. Ovaj diplomirani agronom svoju parcelu pod cvijećem ukupne površine od oko dvije tisuće četvornih metara uskoro namjerava prodati jer i sam veli, od cvijeća više nema kruha.

Proizvodnja već smanjena, slijedi gašenje?

"Najprije me pogodila stabilizacija, a sada recesija. Ista stvar samo drugi naziv. Zbog te iste sabilizacije sam krenuo u posao sa cvijećem jer posao u struci sam trebao čekati, a trebalo se od nečega živjeti. Četrdeset godina kasnije dočekala me recesija što prevedeno znači da od rada više ne možeš živjeti, pa sam smanjio proizvodnju za više od pedeset posto, a i ovo ću nadam se uskoro riješiti. U Kaštelima imam negdje oko tisuću i pol kvadrata također pod cvijećem i zamislite sada sve to sada baciti.

Što ne uništi uvoz i niske otkupne cijene, unište nam ovakve odluke. Zar mislite da je ovakvu odluku trebalo donijeti? Dobro, neka se pokojnici sahranjuju u krugu obitelji, ali nije trebalo zabraniti prodaju cvijeća. Vi ionako cvijeće možete telefonski naručiti u cvjećarnici i isto se dostavlja sat ili dva prije sahrane. Znači nekakvog socijalnog kontakta uopće ne bi bilo. Ovako uništavamo sami sebe", jada se Kuzmanić zabrinut zbog neizvjesne budućnosti.