Dva stoljeća dugu tradiciju Vinarija Tomac nadogradila pjenušcima iz amfora

Jedan od najljepših bisera Plešivičke vinske ceste, koja ima 10-ak poznatih vinarija, je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Zvonimira Tomca, čija je obiteljska tradicija proizvodnje vina u Donjoj Reci kod Jastrebarskog duga 200 godina. Zadnjih 20-ak poznati su po pjenušcima iz amfora koje je Decanter uvrstio među najbolje na svijetu.

Zvonimir Tomac kaže da proizvodnja 40.000 do 50.000 litara vina godišnje, nije običan posao na sedam hektara vinograda jer grožđe ne otkupljuju. "Zadnjih 20 godina nismo samo ulagali u proizvodnju već i u marketing vina što se lijepo vidi već na prvi pogled. Naime, osim dokazane i povrđene svjetske kvalitete, vina Tomac se ističu pomno odabranim etiketama, za koje se vidi da su rađene profesionalno, što na tržištu čini odlučujuću razliku", navodi.

Amfore su najbliže biodinamici u vinu

Vinogorje Plešivice, zahvaljući amfiteatarskim položajima vinograda i odgovarajućim klimatskim uvjetima, ima veliki potencijal i kada se radi o različitim sortama, prije svega o rizlingu. I obitelj Tomac ima vinograde na više položaja, jer su tamošnji vinogradi maleni i na mnogim položajima, odnosno jako raštrkani.

Dok stojimo iznad vinograda Tomac na položaju Šipkovice, Zvonimir nam pokazuje da je samo na jednoj manjoj parceli, na kojoj jedva možete 'traktor okrenuti', bilo i po šest vlasnika koje je trebalo isplatiti da bi se vinograd malo okrupnio. "No, sada na Plešivici imate možda deset posto vinograda u odnosu na vremena kada ih je bilo puno, puno više, a neki spominju i 3.000 ha", sjetno kaže iskusni vinogradar, koji je puno toga prošao.           

Ipak, početkom 90-tih godina stari su vinogradi zamijenjeni induciranim sortama, koje se i sada uzgajaju na gospodarstvu: chardonnay, rajski rizling, sauvignon bijeli, graševinu, ali i crni pinot, što je rijetkost ne samo na Plešivici jer je vrlo zahtjevan za uzgoj, ali i daje najbolja svjetska vina. Lijepo je imati puno sorata u vinogradu, ali ako sve rode praktično isti dan, što se zadnji put dogodilo prije tri godine, onda ste u problemu s berbom.

U samim počecima proizvodnja grožđa se zasnivala na starim domicilnim plešivičkim sortama, a uzgojni oblik je bio 'starohrvatski, uz kolac'. Plešivica, ima već duže vrijeme jako dobre pjenušce, a i domorodne sorte popute šipelja, plaveca žutog, zelenca slatkog, stare hrvatske beline, veltlinca crvenog, nojburgera...  

Obitelj Tomac je prva, još 1992. godine, krenula i napravila veliki iskorak s pjenušcima, ali i mirnim vinima, a još 1987. godine je počela puniti prve boce vina u butelje s vlastitom etiketom i oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla. Ništa čudno, ako se zna da pjenušci vole svježu klimu, a u cijeloj prošloj godini ni jedan dan na Plešivici, čak je i usred ljeta svježe, nije zabilježena temperatura viša do 29,7 stupnjeva.     

Prvu amforu na Plešivici, a drugu u Hrvatskoj, obitelj Tomac je napunila iz berbe 2007. godine. Bila je riječ o mješavini chardonneya i starih, plešivičkih sorata. Zvonimir ističe da su amfore najbliže biodinamici u vinu, čemu teže, a njima su potom 'zarazili' i druge vinare s Plešivice, Šembera i Kolarića, o kojima smo već pisali. Plešivica slovi za vinogradarsku regiju s najvećim potencijalom u Lijepoj našoj, čemu je vrijedna obitelj Tomac dala jako veliki doprinos.

Najbolja vina se rade u vinogradu 

'U naša vina je uloženo jako puno rada, truda, ali i ljubavi, kako bi svako vino bilo što bliže savršenom, koliko znamo i umijemo od prirode dobiti', ističe Tomac. Dakle, tu je predan rad, iskustvo stjecano kroz generacije, stoljećima, koje je posljednjih godina još i nadogradio Tomislav Tomac, agronom po struci, kojeg smo u vinariji zatekli u 'velikom poslu sa pjenušcima', koji traže vrijeme za odležanje.

Inače, Tomislav je redoviti gost na prestižnim vinskim festivalima, kako u zemlji tako i u inozemstvu, jer svijet je 'najbolje dvorište za vrhunska vina s Plešivice'. Na ovim domaćim vinskim smotrama lijepo je vidjeti vinare: Tomca, Koraka, Šembera, Jagunića, Kurtalja, Režeka, Kolarića i dr., da se međusobno druže i prvi znaju 'stati u krug', naravno s najboljim vinima, a onda ni pjesma 'nije daleko'.

Zvonimir nam je pokazao i novi vinski podrum obitelji Tomac, u koji stane četiri, pet vagona vina. Njegov je izbor vinograd jer se najbolje vino radi ondje, a sve ostalo je 'nadogradnja'. Nije zaboravio istaknuti vrijedan ostatak obitelji, koji sve rade složno o čemu svjedoče mnogobrojne medalje, nagrade i priznanja na ocjenjivanjima vina. No, prve se ne zaboravljaju, a bilo je to još 1996. godine za Chardonnay u Francuskoj te pjenušac Classic iz 1997. godine, srebrna medalja u Parizu na Vinalies d argent.     

U vinogradima ne koriste herbicide, već vjeruju u ekološki pristup te koriste organska gnojiva. U vinariji Tomac nema barikiranih bačava, već velikih austrijskih od hrvatskog hrasta, koje se moraju prirodno osušiti na suncu.   

'Zbog birokracije morali odustati od viljamovke' 

Turista je bilo sve do pandemije koronavirusa jer Zagreb u koji se nekad s Plešivice, a sada je to većinom Jadran, regija i šire - vozilo vino na veliko, nije daleko. Tamošnja turistička zajednica bilježi prošle godine rast veći od 50 posto.   

No, da je Vinska cesta Plešivice, jedna od tri u Zagrebačkoj županiji, malo bolja, odnosno više održavana, možda bi i prodaja vina na kućnom pragu, što je sad negdje oko 10 posto, bila veća. Ali i to je samo prosjek na kontinentu, koji, još uvijek, teško drži korak s Pelješcem ili Korčulom gdje vinarije u špici turističke sezone moraju ograničavati prodaju vina na dvije butelje po osobi koja dođe u vinariju.    

Vinarija Tomac ima kapacitet od 30 mjesta u kušaonici, a veći na natkrivenoj terasi. Ipak, kaže, ni Plešivicu, koja ima sve da bude prava 'vinska oaza', nisu mimoišle globalne klimatske promjene koje su sve vidljivije, a vinogradari se snalaze kako znaju i umiju odnosno 'okreću' vinograde više prema sjeveru.

I taman kad smo pomislili da vinarija može samo naprijed, Zvonimir nam je ogorčeno kazao da će morati odustati od viljamovke, a stotine stabala posjeći, jer birokracija im 'ne da živjeti'. 'Ne smijemo staviti rakiju u promet bez valjanih dozvola, a one do carine kasne što nama stvara velike probleme, jer su i kazne goleme pa bolje spriječiti nego liječiti' zaključuje Zvonimir Tomac.