Jedino ekološko stolno grožđe u Hrvatskoj uzgaja Željko Horvat sa svojim bratom Tomislavom iz Mandićevaca. Ekološkom proizvodnjom stolnog grožđa bave se već 5 godina.
U Hrvatskoj ima više ekoloških proizvođača vinskih sorata grožđa. Stolne sorte nisu za proizvodnju vina. "Bio mi je izazov započeti prije pet godina ekološki uzgoj grožđa.
Odrastao sam radeći u vinogradu, tada nije bilo ekoloških preparata, a koristili smo samo bakrene preparate i sumpor koji su dozvoljeni u ekološkoj proizvodnji, tako da sam oduvijek bio sklon ekološkom načinu uzgoja. Htio sam tržištu ponuditi nešto zdravo.
Proizvodnja se obavlja na 1,7 ha, a brat ima 2 hektara. U poslu pomažu žena i djeca. Nema konkurencije jer sam jedini ekološki proizvođač, naravno sa eko markicom. Uzgajam više vrsta sorti, od ranih do kasnih tako da berba dulje traje. Ove godine je berba započela između 01. i 05. kolovoza, a trajati će do kraja devetog mjeseca. Ova godina je bila sušna, sa više vlage i rasteretili smo panjeve. Kod stolnog grožđa ima puno škartova, 50% je otpad.
Budući da berba nije gotova, otprilike se zna da će ove godine ostati 5 do 6 tona za prodaju. Cijena je 10 kn po kili. Sorte koje uzgajam su: Viktorija, Mathilde, Prima, Isa, Cardinal, Muškat, Italija, Grošanka, Apirena, Michael Plagier", ispričao je Željko, koji svoje proizvode prodaje na tržnici u Osijeku i Đakovu, na kućnom pragu, a nedavno je bio i na sajmu u Rapcu. Svaki dan se nalazi na osječkoj tržnici, četvrtkom na štandovima Eko tržnice.
Stolne sorte grožđa koriste se danas za konzumiranje u svježem stanju i takve sorte imaju puno manje šećera nego vinske sorte, krupnije su bobice i imaju više mesa. One također zahtijevaju i drukčiju tehnologiju uzgoja i njege te više ručnog rada. Kod stolnih sorata danas se isključivo koriste visoki uzgojni oblici, najčešće razni oblici pergola ili tendona, povezani jakom armaturnom mrežom.
Dobra stolna sorta mora uglavnom imati srednje velik do velik grozd, što jednoličniji, rastresit i što ljepšeg izgleda. Bobice trebaju biti što veće i po mogućnosti jednake veličine, dobro srašćene na stapčici, da im je stapčica čvrsta i po mogućnosti dulja, da im je kožica bobice mekana, hrustava ali otporna, preporučljivo sa izraženim maškom. Meso bobice trebalo bi biti gusto i ugodnog okusa, ne odviše slatko i diskretno aromatično, da ne sadrži sjemenke ili ako ih sadrži - da ih bude što manje, da budu mekane i malene i te da pokazuju što bolju izdržljivost na čokotu, kod transporta, u skladištu i u hladnjači.
To su uglavnom svojstva koja bi trebala imati jedna stolna sorta obzirom na zahtjeve i norme koje se u tom pravcu postavljaju na svjetskom tržištu. Ukoliko jedna sorta ima više nabrojenih karakteristika, utoliko je ona vrednija. Stolno grožđe mora biti što ljepšeg izgleda, jer se ono kupuje očima. Često puta jedna sorta vrlo skromnih vrijednosti ima dobru cijenu, samo zahvaljujući svom izgledu. No, ni ukusi potrošača u pojedinim zemljama nisu potpuno isti. Talijansko, englesko i američko tržište traži više aromatične sorte, dok srednjoeuropsko tržište više cijeni sorte neutralnog okusa.
Tagovi
Autorica