Kako od kvalitete do vinske prepoznatljivosti

IMPACT centar je, zahvaljujući Zadarskoj županiji i UNDP-u te suradnicima i vrijednim vinarima, bio poprište dvaju lijepih događaja prethodnog tjedna. Nastavilo se to na tek završene Dane maslina i nagrađivanje maslinara, odnosno obuku u HGK Gospodarskoj komori Zadar za vinske znalce. U činjenici da su naši maslinari zasjeli blizu vrha Hrvatske s autohtonim sortama, ima puno sličnosti s onim što nas čeka u vinima.

Stručno osposobljavanje poljoprivrednika

Zadarska županija i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) uručili su 25-torici diplome vinogradara-vinara koje će se upisati u radnu knjižicu i s kojima je moguće registrirati djelatnost i zatražiti ocjenu vina te ga legalno pustiti u promet.

Projektu "Stručno osposobljavanje u poljoprivredi na području Zadarske županije" nastavljenom na prethodno osposobljavanje kozara i ovčara, povrtlara i sirara uz Županiju i UNDP "ruku" je pružila i nizozemska vlada.

Izobrazbu je provelo Učilište za obrazovanje odraslih Apis iz Velike Gorice.

Autohtoni sortiment

No, još je zanimljivije i dinamičnije bilo na - Prezentaciji rezultata projekta Gospodarska evaluacija autohtonih i introduciranih sorti vinove loze (Vitis vinifera L.) u uvjetima Ravnih kotara, s izlaganjem dr. Edija Miletića. Doznali smo ponešto o historijatu sorti od Stjepana Bulića i svojevrsne dalmatinske "Biblije" sorti - Dalmatinska ampelografija. Čuli smo i što su Miletić i suradnici s Agronomskog fakulteta zagrebačkog sveučilišta, ali i suradnici s ovdašnjeg područja i Odjela za poljoprivredu i akvakulturu Mediterana našli u našim poljima.

Sadašnji je projekt ispitati što od izvornih autohtonih sorti, kao i postojećih autohtonih hrvatskih sorti s drugog područja (koje se ovdje nisu ili su se rijetko sadile) može postati brend ili zaštitni znak ili adut u svjetskom vinarstvu sada kad ulazimo u EU, odnosno najveću vinsku proizvodnju na svijetu kao i konzumaciju.

Zadarski paradoks

Zadarski kraj s dijelom opravdanim razlozima (rat, minirano tlo, uništeni vinogradi...) kao i onim neopravdanim (nepostojanje valjane tradicije podrumarstva i nedostatku dodira struke i sela), bio je među zadnjim lastama u svojevrsnom hrvatskom vinarskom proljeću. Naravno veliki su ostali veliki, a u međuvremenu su i mnogi mali postali veliki, a dio istaknutih hrvatskih poduzetnika vezuje se danas uz vinarstvo (Todorić, Moralić...).

Zadarska županija u međuvremenu se vinula kvalitetom, a zahvaljujući ubrzanoj sadnji i količinama u ozbiljne već i u svjetskim predstavljanjima uvažene proizvođače.

Već smo kazali kako mnogi znaju da smo sad na mukama prodaje, a sastavnica je i brendiranje, odnosno stvaranje vlastite prepoznatljivosti i različitosti. Komorska nastojanja dijelom idu ka pomoći u tome, dio provode i sami vinari. Kažimo da nam je Damir Jurjević najavio otvaranje nove vinoteke na Poluotoku koja će okupiti i vinsku, ali i ponudu maslinovih ulja i sl.

Županija i struka misle da u budućem hodu ovaj protor mora imati svoj prepoznatljiv i autohton zaštitni znak.

Moramo reći da smo dosadašnju čuvenost izgradili na intoroduciranim svjetskim sortama - Caberent Souvignionu, Syrahu (Shirazu), Merlotu, Grenacheu ili kupažama, kada su crna vina u pitanju. Kod bijelih je prvi iskočio Kaštelanac, opet s Trebaianom Toskanskim. I ta kao i druga nespomenuta vina izvrsna su. Paradoks je da smo se do vrha hrvatskih rezultata u kvaliteti pa i međunarodnih priznanja vinuli na - svjetskim, najčešće francuskim čuvenim sortama, a ne na naslijeđenom domaćem sortimentu. Jug Hrvatske ima Plavac mali, Grk, Vugavu, Pošip, Šibenik Babića, Istra Malvaziju, Slavonija Graševinu, da Krk sa Žlahtinom ne spominjemo, a od njih su išli ka svjetskim sortama. Nama nakon dosezanja kvalitete slijedi oživljavanje autohtonih sorti. Paradoksu je pridonijelo ratno uništenje, prethodno zaostajanje kao i činjenica da je kroz PK Zadar prethodno trajao intenzivan razvoj na bazi introduciranih sorti - Nadinsko Blato, Ceranje, Pristeg...

Maraština kao favorit kraja?!

Od uobičajenih svjetskih sorti sva ta vina posjeduju osobitost ovog kraja, zemlju, sunce, okoliš što je kod vina neminovno. No, ulazimo na tržište EU od pola milijarde stanovnika, značajnih vinopija. Na njemu već petnaestak godina traje pokušaj smanjenja površina pod vinogradima i proizvedenog vina jer ga ima - previše i u ogromnom je dijelu vrlo ili jako dobro. Štoviše posljednjih se godina plaćalo čupanje vinograda. Ulazimo na tržište obilja i u količini i u kvaliteti. Probiti se na njemu lakše je sa svojom autohtonom sortom. Zašto bi netko naš Merlot platio 10 eura ako postoji jako dobar u svijetu za tri, pitanje je koje se recimo kod Maraštine ili Grka ne može postaviti. Naime, spomenute svjetske sorte svi su već probali u tisuću varijanti. U razini pristojnih pa i jako dobrih kvalitetnih vina s geografskim podrijetlom, čak i kontroliranom proizvodnjom (vani su kategorizacije vina dijelom drugačije nego kod nas), takva će nas vina preplaviti za nekoliko eura. Gosti koji nam dolaze, od kojih u uvjetima Zadarske županije najviše i očekujemo, tražit će za probati nešto što radimo samo mi.

Koja je to sorta od ovdašnjih pronađenih u istraživanju prof. Miletića, ili od ovdje zasađenih a dokazano naših autohtonih sorti s drugog područja, s kojom bi ih mogli privući? To je pitanje inačica onog kojeg očekujemo od gostiju i već ga imamo: Koje je vaše vino?

Među 20-ak sorti s ovog područja kraljica je po svemu sudeći Maraština. Upravo je u ovom kraju (odnosno sjevernoj Dalmaciji) najčešće. Istina nađeno je nešto po Italiji i jednom otoku u Grčkoj, a južnije se oko Dubrovnika gaji kao Rukatac (oblik grozda). Uspjeha već imamo s ovom sortom, a i posađena je kod novih vinarskih pothvata (kako čujem u restoranima brzo nestane) kod Anića (Figurica), a ima je i zadarsko sveučilište pa i u kupaži. Bila je svojevremeno na prvom ovdje održanom Noćnjaku ponuđena i u inačici Vinarije Benkovac, ima je na imanju MasVin i drugdje.

Primjetno je da je prof. Miletić oduševljen rezultatima i potencijalom koji u ovom području daje Grk, inače autohtona i rijetka sorta s Korčule. Navodno su i Korčulani iznenađeni, a pomalo i dirnuti kvalitetom ovdašnjeg Grka koji obilnije rađa. Pošip već imamo posebice u izvedbi De Gregoriis odnosno Jurjevića. Naravno ne treba zaboraviti Raku i Gegić s Paga. Tu smo se izvrtili oko domaćih bijelih sorti, a eksperimetira se i s Vugavom. Tu su određeni potencijali i kod masovnije proizvodnje posebno s brajdom, odnosno debitom i sl.

Kad smo kod crnog vina nije se puno govorilo, ali Crljenka već imamo i u Anićevoj izvedbi (Figurica) kao i MasVin u paleti Kotar Superior Uzelca, Bobanovića i dr. Anić nastavlja esperiment sa Svrdolovinom, a nabačeno je da je Babić i ovdje dobrodošao kao i da tradicionalna plavina može dati dobre rezultate. Ne isključuje se niti plavac mali crni na pojedinim tlima.

Dakle, čeka nas i povratak s "crnog na bijelo".

Sortiment

Debit, Plavina, Babić, Maraština, Gustopupica bibinjska, Gustopupica ninska (nepovezane), Lasina, Galac, Babica plosnata, Dugoviska, Trišnjevica, Privlačka maraština (bez veze s Maraštinom), Pljuskavac, Brajda bila, Brajda velika, Greštavac, Gegić, Paška bila, Svrdlovina, Zadarka i Ruža bijela. To su autohtone sorte pronađene u sortimentu ovdašnjih vinograda, neke tek u tragovima i za očuvanje. Riječ je o tome da se iz njih odaberu najprikladnije za revitalizaciju s kojima možemo postati prepoznatljivi.

Babić može na specifičnim tlima davati rezultate poput primoštenskih, Plavina može osim zbog količine biti zanimljiva i kvalitetom. Sa Svrdlovinom se eksperimentira (najdulje Figurica), Brajda može biti interesantana, Ruža bijela navodno zbog aromatičnosti i sladora za specifična vina također... Gegić su Pažani već uzeli kao zaštitni znak.

Grk, Vugava, Pošip i Plavac mali - uz naznačene sorte ovdje su od hrvatskih autohtonih sorti posađene s ciljem provjere rezultata. Pošip je već uvelike prisutan i u izvedbi De Georgiis odnosno Jurjević vina dobio vrhunske oznake. Prof. dr. Edi Miletić iznenađen je iznimnim rezultatima postignutim s autohtonom korčulanskom sortom Grkom. Plavac mali najčuvenija ovdašnja sorta s vrhunskim rezultatima karakteristična za jug Dalmacije od Brača, Hvara, Korčule do najčuvenijih s Pelješca ovdje bi na kamenitim tlima trebala dati pravi rezultat kad se već sadi po Rabu i Krku.

Nespomenuto je kako već imamo dobre rezultate s kaštelanskim Crljenkom (MasVin, Figurica...). Konačno ove dvije sorte povezuje činjenica da je Crljenac korijen Plavca, ali i čuveni kalifornijski Zinfandel, odnosno južnotalijanski Primitivo. Istaknimo i nevjerojatan rezultat MasVina s Muškatom žutim. Konačno već su znani rezultati s Grenacheom u crnoj i bijeloj inačici, Trebiano Tiscanom, Merlotom, Cabernet Souvignionom, Syrahom (Shirazom), od kojih naravno ne treba odustajati tim prije što su se po mnogim ocjenama (recimo svjetske nagrade Vinariji Benkovac Badel 1862, ne podcjenjujući ostale, odnosno prvom vinu s oznakom vrhunskog Caberneta Šime Škaulja i sl.) ovdašnji rezultati pokazali čuvenim, a mnoge kupaže crnih svjetskih sorti možda su i najbolje u Hrvatskoj.

Autor: Damir Maričić