Izbor uzgojnog oblika, sortimenta, položaja nasada, vrijeme rezidbe i berbe, zasjenjivanje i navodnjavanje – čine razliku, kažu naučnici.
Klimatske promjene utjecale su na vinogradarsku proizvodnju u gotovo svim vinogradarskim regijama svijeta. Posljedice porasta temperature zraka, promjena u količinu i rasporedu padavina i povećanja učestalosti ekstremnih vremenskih događaja, odražavaju se na prinos i kvalitetu grožđa. Prilagodba i ublažavanje komplementarne su strategije za smanjenje i upravljanje tim negativnim utjecajima.
Iako su potencijalne aktivnosti ublažavanja utjecaja klimatskih promjena već poznate, potrebno je neprestano razvijati nove strategije prilagodbe. Očuvanje zadovoljavajućih prinosa uz zadržavanje standarda kvalitete izazov su za vinogradare u cijelom svijetu. Ako se trend promjena nastavi kako to predviđaju različiti prognozni modeli, može se očekivati promicanje granica uzgoja vinove loze na područja koja sada smatramo suboptimalnim, pa tako već i danas možemo naći pojedinačne slučajeve proizvodnje vina u Velikoj Britaniji ili skandinavskim zemljama. S druge strane, u takvom scenariju moguće je da će neka područja blizu južne granice uzgoja vinove loze postati previše topla i sušna te unatoč različitim mjerama prilagodbe klimatskim promjenama, više neće biti pogodna za ovu proizvodnju.
U posljednjem su se desetljeću tradicionalne ampelotehničke mjere pokazale nedostatnima u borbi s visokim temperaturama i sušom, stoga je dobro razmisliti o njihovoj modifikaciji. Izbor uzgojnog oblika jedan je od načina za prilagodbu uzgoja vinove loze u sušnim područjima, a čime se bavi projekt koji pokazuje da odlaganje zimske rezidbe može biti efikasan alat za ublažavanje negativnih učinaka globalnog zagrijavanja. Tehnika se temelji na karakterističnoj apikalnoj dominaciji vinove loze uslijed čega se vršni (apikalni) pupovi ubrzano razvijaju, što inhibira razvoj bazalnih pupova neorezanih mladica koji duže ostaju u stanju mirovanja.
Kasna zimska rezidba (otprilike u vrijeme neposredno pred početak pupanja) može odgoditi početak vegetacije za 8 do 11 dana u usporedbi s tradicionalnom rezidbom sredinom zime. To može rezultirati kašnjenjem cvatnje i šare čak do četiri ili pet dana, te odgodom rokova berbe za prikladniji (hladniji) dio godine. Neka istraživanja ukazuju i na povećanu koncentraciju fenolnih spojeva u grožđu s kasno orezanih trsova.
Različiti sistemi zasjenjenja trsova ili većih vinogradarskih površina u fokusu su naučnih istraživanja u posljednje vrijeme. Oni bi morali bi biti dizajnirani tako da ograniče negativne učinke visokih temperatura i smanje evapotranspiraciju. Eksperimenti sa zasjenjenjem (npr. prirodno sa šumskim kompleksima, umjetno s mrežama, pločama ili fotonaponskim pločama - agrosolarima) uglavnom se fokusiraju na učinak sjene na temperaturu nadzemnog dijela trsa.
Čini se da je natkrivanje vinograda najučinkovitiji način za smanjenje temperature i vodnog stresa, u poređenju sa zasjenjenjem pojedinačnih trsova ili redova, grozdova, tla i sl. No, potrebno je provesti još mnogo istraživanja na ovu temu.
Navodnjavanje spada među dugoročne mjere prilagodbe klimatskim promjenama, kojima se vinovoj lozi apliciraju dodatne količine vode. Ono može ublažiti utjecaj visokih temperatura, suše i visokog svjetlosnog intenziteta na dozrijevanje grožđa. No, izvori vode na području Mediterana vrlo su ugroženi. Zastiranje i/ili zatravljivanje učinkoviti su alati u sprječavanju erozije i poboljšanju hemijskog sastava tla. Nadalje, smanjenjem učestalosti obrade tla može se utjecati i na smanjenje evapotranspiracije. Danas se sve češće koriste različite strategije deficitarnog navodnjavanja (deficit irrigation), kao što su: djelomično isušivanje korijena, navodnjavanje s kontinuiranim deficitom i regulirano deficitarno navodnjavanje.
Ova mjera ima ekonomsku, ekološku i društvenu cijenu i stoga mora biti posljednja opcija. Navodnjavanje biljaka otpornih na sušu poput vinove loze ne bi trebalo biti prioritet, posebno u periodima intenzivne suše kada je dostupnost vode ograničena.
Položaji na većoj nadmorskoj visini mogu pogodovati kvaliteti grožđa, budući da omogućuju polagani proces dozrijevanja. Na sjevernoj hemisferi, trsovi u redovima orijentacije sjever-jug osjetljiviji su na toplinski stres od trsova u redovima orijentacije sjeveroistok-jugozapad, budući da sredinom poslijepodneva zapadna strana reda prima direktno sunčevo zračenje, podudarajući se s dnevnim maksimumom temperature.
Određene vinogradarske regije koje su zadržale veću varijabilnost sortimenta koji se koristi u uzgoju, imaju svakako prednost pred onima koje su se fokusirale na mali broj sorata. Isto tako veliku važnost u adaptaciji budućim promjenama klime ima očuvanost i dostupnost genetskih resursa vinove loze tj. starih sorata koje unatoč tome što trenutno nisu zanimljive za uzgoj mogu postati značajne u uvjetima povećanja temperature, smanjene dostupnosti vode i sl. Ujedno su očuvani genetski resursi tj. njihova varijabilnost neophodni za oplemenjivačke programe odnosno stvaranje novih sorata koje će biti pogodne za uzgoj u budućnosti.
Danas su, u kontekstu klimatskih promjena, ciljevi klonske selekcije izdvojiti klonove kasnijeg dozrijevanja, nižeg sadržaja šećera i više ukupne kiselosti u grožđu u punoj zrelosti uz visok sadržaj sekundarnih metabolita, odnosno aromatskih i polifenolnih spojeva. Prilagodba sortimenta ide prema zastupljenosti sorata kasnije dobi dozrijevanja, povećanja udjela specifičnih, s naglašenim sadržajem ukupne kiselosti kao i onih s naglašenim sadržajem aromatskih spojeva.
Drugi oblik prilagodbe može se odnositi na korištenje većeg broja sorata u kupažama tj. manji naglasak na monosortnim vinima. Naime, tradicionalno se kod nas vina proizvode kao monosortna i stavljaju na tržište s oznakom sorte. Korištenjem većeg broja sorata u sastavu vina pojedinih regija može se utjecati na njegovu ukupnu kvalitetu. Međutim, mora se uzeti u obzir kako će navedena mjesta imati utjecaj na tipičnost vina nekog područja. U posljednje vrijeme intenzivirani su oplemenjivački programi kojima je cilj razvoj novih sorata koje osim izvrsnih vinogradarskih karakteristika posjeduju i otpornost na najvažnije bolesti vinove loze (prvenstveno plamenjaču i pepelnicu).
I na koncu, u uvjetima globalnog porasta temperature potrebno je i procesom berbe grožđa upravljati na drukčiji način. Vinogradari se trebaju odlučiti za jednu od sljedećih opcija:
a) berba u tehnološkoj zrelosti s optimalnim odnosom šećera i ukupne kiselosti, ali u značajno ranijim rokovima od uobičajenih, uz rizik branja aromatski i fenolno nezrelog grožđa ili
b) berba u trenutku fenolne odnosno aromatske zrelosti, ali s previsokim sadržajem alkohola i preniskim razinama ukupne kiselosti.
Tagovi
