Vinogradi ne postoje u izoliranom svijetu, oni su dio okoline i sastavnica krajolika. Njihovo zdravlje ovisi i o bioraznolikosti, a ne samo vinogradarskim praksama
U pojedinim dijelovima Europe već dolazi do restrikcija kada je riječ o potrošnji vode ili ih se barem najavljuje. Oborina je sve manje, ljetne temperature su sve više i dolaze nam vrlo rano. Sve ovo utjecaja ima i na vinogradarstvo pa se traže rješenja koja bi doprinijela njihovu zdravlju.
Na nedavnoj konferenciji "Vinogradi i bioraznolikost" održanoj u Avignonu u svibnju 2022., koju je organizirala Birte Jantzen, novinarka i vinska blogerica, proizvođači su govorili o svojim vrlo različitim pristupima i potrebama, piše Decanter.
Vinogradi ne postoje u izoliranom svijetu, oni su dio okoline i sastavnica krajolika. Bioraznolikost, po mnogim mjerilima, više ovisi o stanju okolnih sela, zdravom tlu, voda i drugom, nego o bilo kojoj praksi u samim vinogradima, zaključak je s ove konferencije.
Na raznolikost vrsta leptira i broj ptica ne utječe toliko prijelaz na ekološku poljoprivredu koliko osigurati vinovoj lozi da bude ispresijecana stablima za gniježđenje ili da su parcele okružene zdravom živicom i šumarcima. Kukci i šišmiši, na primjer, imaju mali radijus letenja te im pogoduju manje parcele, redovi i šume.
Ekološki, biodinamički i regenerativni pristupi usredotočuju se na male detalje – zdravlje tla i vinogradarske prakse – ali gube iz vida širu sliku, unatoč njenoj kvantitativno mjerljivoj i neposrednoj važnosti, istaknuto je na skupu.
Bioraznolikost je izuzetno korisna, jer mnoge vrste obavljaju ono što je poznato kao "usluge ekosustava". Jednostavnim postojanjem i živim svijetom oko vinove loze, povećan broj biljaka, insekata, ptica i malih sisavaca može olakšati živote proizvođača borbom protiv bolesti, snižavanjem razine štetnih insekata, zadržavanjem vode i smanjenjem erozije tla.
Proizvođači su raspravljali o mnogim praktičnim rješenjima, kao što su koridori za divlje životinje, povećanje biljnog pokrova, sadnja živica, polikulturna poljoprivreda te ekološko i biodinamičko vinogradarstvo za poticanje zdravih tala.
Jedan od rješenja je i tzv. Selection Massale, francuski izraz za praksu ponovnog sađenja novih vinograda reznicama vrlo starih loza s istog ili obližnjeg imanja. Ovaj se način uzgoja znatno smanjio od porasta klonske selekcije 1980-ih.
No, zaključeno je da su spomenute metode naišle na problem u primjeni, a kao razlog se navodi nedostatak komunikacije i informacija te podrške za proširenje pojedinačnih inicijativa u značajnije i sveobuhvatnije promjene.
Jedan od sudionika je komentirao da postoje dokazi na temelju uspjeha različitih inicijativa za bioraznolikost te da je moguće kombinirati ekološko zemljište i bioraznolikost s komercijalnom poljoprivredom.
Tagovi
Autorica