Led je u travnju potukao skoro 30% loze, ali iza Mate Ivanovića je druga najbolja jematva

Mate Ivanović je na obiteljskoj zemlji lozu posadio 2004. godine, a zanimljivo je da se nije odlučio za kujunđušu, najpopularniju sortu u Imotskoj krajini, već za chardonnay i sivi pinot. Prvi vinograd nalazi se uz obiteljsku kuću u mjestu Glavina Donja podno Imotskog, dok je drugi nešto niže, neposredno uz rijeku Vrljiku.

Jematva s malim zakašnjenjem

Godina je, za razliku od prošle, kada je lozu napao lug (pepelnica), a potom pogodio i mraz, bila rodna. Druga najbolja otkako je vinograda. Jematvu je, kaže Mate, trebalo obaviti sedam do deset dana ranije, jer slador i kiseline tada su bili idealni, no nije uvijek moguće ad hoc okupiti beračku ekipu, pogotovo zadnjih godina, otkako su svi uokolo Imotskoga angažirani u turizmu na makarskoj rivijeri.

Ipak, s malim zakašnjenjem u Glavini Donjoj okupilo se dvadesetak berača, uglavnom prijatelja i rodbine, a s trganjem se krenulo vrlo rano, odmah po svitanju, kako bi se posao na otvorenom zgotovio prije popodnevne sparine. Trganje je lakši dio posla u kojemu svi sudjeluju, bez obzira na dob, spol i fizičku spremu, a usprkos rekordnoj količini grožđa, uspješno je završeno do ranih popodnevnih sati. Traktorom susjeda Jove Kadijevića vreće s grožđem prebačene su do podrumskog pogona za preradu u obiteljskoj kući u Glavini, nakon čega se večina berača zasluženo bacila na ručak. Na jematvenom meniju u Ivanovića tradicionalno su klasici: odojak ili janje s ražnja.

Pet snažnijih udarnika, predvođenih Matinim sinom Markom, ipak se odlučilo propustiti slastan obrok. Naime, svo obrano grožđe trebalo je još unijeti u podrum, propustiti kroz muljaču, iscijediti dragocjeni sok i premjestiti ga u bačve, drop prebaciti u presu, još jednom to iscijediti, a ostatak materijala premjestiti u badnje. S (pre)punim želucima – nemoguća misija pa je posada s Markom Ivanovićem na čelu procijenila da je najbolje krijepiti se samo gemištom. Radovi na svemu tome potrajali su do u noć, a potom je još trebalo i oprati svu aparaturu, što je uvijek posao koji najteže pada.

Napravljeno 1.500 litara vina

"Led je u travnju potukao 20 do 30 posto grožđa, ali ovo nam je isto druga najbolja berba od 2004. Vrlo je dobra i kvaliteta – slador je 23 posto. Zadovoljan sam: napravili smo 900 litara sivog pinota i 600 litara chardonnaya. Od toga treba oduzeti oko 300 litara taloga koji je za bacanje. Također, dobili smo oko 1.400 kilograma dropa, od čega će, budući da je visok slador, nastati 350 do 400 litara rakije“, referirao je Mate Ivanović.

Usprkos respektabilnoj količini vina i rakije koju proizvodi, Mate Ivanović ništa ne prodaje: sve je za osobnu upotrebu, a bez obzira koliko se proizvede, do sljedeće godine uglavnom sve plane, jer obitelj je velika, a prijatelja je mnogo. Inače, na obiteljskim vinogradima Mate sve radi po pravilima struke od samoga početka.

Pionir sadnje pinota i chardonnaya u Imotskom

"Prije sadnje vinograda, zemlju sam dao na analizu na Institut u Splitu i dobio povratnu informaciju da su idealne sorte za nju upravo sivi pinot i chardonnay. Kupio sam podloge u Italiji, prijavio projekt Ministarstvu, dobio potpore i posadio vinograde, 1.500 sadnica chardonnaya i 1.700 sivog pinota, a ponosan sam što sam među prvima u Imotski doveo te dvije sorte“, kaže Mate Ivanović.

Posla u vinogradu ima tijekom cijele godine. Poslije berbe vinograd treba preorati između loza, da se vrati zemlja na lozu kako se ne bi smrznula. U rano proljeće zemlju valja ponovno dignuti s loze, potom slijedi frezanje, a zatim, kad loza propupa, polijevanje, pa obrezivanje, pa još jedno poljevanje. Kruna svega je naravno berba, ili jematva, prava vinogradarska fešta, u kojoj, iako je riječ o teškome poslu, svi uživaju.