Luka Rossi: Strojna berba grožđa povećala je kvalitetu naših vina

Obitelj Rossi iz Vižinade u Istri prije pet godina nije mogla doći do dovoljnog broja ljudi za berbu grožđa pa im je jedan kolega vinar, kako kažu, spasio situaciju svojim strojem.

"Kako smo prvi put berbu odradili kombajnom, tako smo odlučili nastaviti jer se kvaliteta pokazala odličnom. Eto, za malvaziju iz 2016. smo dobili nagradu za najbolje hrvatsko vino", priča nam Luka Rossi, jedan od sinova vlasnika obrta, Marina Rossija. Dodaje da se grožđe ručno ne uspije pobrati u vrijeme kada je za to savršen trenutak. "Branje se oduži i kvaliteta odmah pati. Dio vinograda se bere prerano, drugi prekasno, i to se sve odražava na konačan proizvod", pojašnjava.

Čim su shvatili da im je strojno branje donijelo bolju kvalitetu, ozbiljno su se zainteresirali za nabavu vlastitog kombajna kojega su nakon dvije godine i kupili.

Sada u 20 minuta napune i isprazne prikolicu te prebace grožđe u bačvu. Ručno ne mogu u tom periodu doći ni do pola reda, koliki god da je, kažu Rossijevi. Berbu vrše u ranim jutarnjim satima ili oko 10-11 sati navečer. Što friškije, to bolje, složni su.

Proces se temelji na vibriranju

"Naš stroj je izuzetno prilagođen svim vrstama terena", navode i dodaju da čak postoji više programa ovisno koja sorta se bere jer su potrebne različite vibracije kako bi se bobice odvojile od peteljki. Za cabernet sauvignon su programirane najviše, a za malvaziju manje.

Proces berbe temelji se na vibriranju cijele biljke pa se zrele bobice otkidaju, a nezrele i trule ostaju na peteljci. Otrešene se sakupljaju uz pomoć tračnica, a ventilatori čiste lišće i druga onečišćenja. Pražnjenje grožđa iz spremnika vrši se naginjanjem bočno ili prema natrag.

"Bobice, lišće, grančice... sve pada u kombajn i prolazi kroz prvi ventilator koji ispuše lagane nečistoće kao što je lišće. Zatim slijedi usisivač kada grožđe preskače s jednog polja na drugo, a dok je u zraku, odstranjuje ono što nije uspio eliminirati ventilator. Grožđe potom pada na niži nivo, mrežu na kojoj se vrši selekcija bobica. Zatim se otklanjaju teži suvišni elementi kao što su grančice, suha loza, može biti i da je ostao kakav grozd gdje se bobice nisu otkinule", opisuje naš sugovornik uz komentar: "Praktički ništa ne dodirnemo u cijeloj berbi". Naglašava da je posebno važno paziti na higijenu. "Kod nas je sve od inoksa i sterilno, a to se kasnije osjeti u čistoći okusa krajnjeg proizvoda“, dodaje.

Kombajn obitelji Rossi je najmoderniji, čak kada se govori u svjetskim razmjerima. Inače, njihov teren je specifičan pa se mogu pohvaliti sa četiri vrste zemljanih površina, a time i različitim konfiguracijama.

Bolje od ručne berbe?

U Hrvatskoj je još uvijek često mišljenje da se, u odnosu na ručnu, strojnom berbom postižu lošiji rezultati. Novija istraživanja su pokazala da se u uvjetima optimalnog izvođenja i uz korištenje svih prednosti strojne, njome ipak postižu bolji učinci po pitanju kakvoće vina. Razlog tome je prvenstveno brzina kojom grožđe pomoću kombajna dolazi u podrum i nižoj temperaturi bobica jer se berba provodi u hladnijem dijelu dana. Tome treba dodati i sve težu dostupnost radne snage, više cijene rada i dvojbenu kvalitetu berača.

"Bilo je svakakvih priča – da stroj jako oštećuje lozu, da se gubi kvaliteta, da ne može odraditi posao kao ljudska ruka i slično, no mi smo vidjeli rezultat takvog branja. Današnji nemaju veze s onima od prije 20 godina, ne rade apsolutno nikakvu štetu na biljkama, a odradi se puno brže pa se smanjuje stupanj oksidacije", nabraja Luka čija je obitelj uvidjela, kako tvrdi, da nema razloga za brigu. "To su dokazale i mnoge nagrade koje naša vina osvajaju zadnjih godina. Nikada se ne bi vratili na staro."

Marijan Bubola: Tko god da je probao strojnu berbu grožđa, ne vraća se ručnoj

Smatra da je ručna berba bolja samo kada se sve grožđe uspije pobrati rano ujutro i kasno uvečer, ali ljudima je teško brati u to vrijeme. "Grozd se odreže i lagano stavi u kašetu, na njega se može staviti još njih nekoliko da se ne bi slučajno otkinula neka bobica s peteljke jer na tom mjestu odmah počinju oksidativni procesi", opisuje ispravan postupak. No, takav način rada doveo bi do previsoke cijene, uvjeren je. "Komercijalno neisplativo - tako skupo vino nije lako prodati. Osim toga, smatram da se to ne bi previše odrazilo na kvalitetu u odnosu na strojno branje", dodaje.

Na pitanje o isplativosti kupnje, odgovara da je čisto matematički izračun vrlo teško odraditi. Komentira kako to u poljoprivredi nikada nije lako. Njegova subjektivna procjena je da bi se kroz 10 godina ulog trebao isplatiti. Napominje da kombajn mora prije svake berbe odvesti na servis, trebaju se promijeniti dijelovi koji vibriraju, tako da samo za pripremu na njega ode oko 5.000 eura.

Dati šansu novim tehnologijama

Osim što se bave proizvodnjom vina, imaju i destileriju te proizvode maslinovo ulje, tako da posla ne nedostaje. "Braća i ja smo peta generacija u poljoprivredi. Od 1885. godine naša obitelj se bavi isključivo ovim poslom i živi od njega, sav dotok novca je od naših posjeda", nastavlja Luka i navodi kako trenutno imaju 18 ha vinograda i 4 ha pod maslinama. Proizvode oko 100.000 litara vina godišnje koja su vrlo nagrađivana. Oko 60 posto vinograda je malvazija istarska, a imaju još chardonnay i muškat žuti. Od crnih tu su merlot, cabernet sauvignon i terran.

Njihova Malvazija Riserva proglašena je najboljim vinom u Hrvatskoj 2019. na natjecanju International wine challenge (IWC). Riječ je o vinu koje nakon maceracije od dan i pol odležava na kvascima u drvenim bačvama dvije godine. Mlada malvazija je te iste godine na Decanteru dobila zlato s 95 bodova, a sve osvojene nagrade bi bilo doista teško pobrojati.

Kažu da sve što se pojavi, a vide da može podignuti kvalitetu konačnog proizvoda, pokušavaju implementirati u poslovanje. "Spoznaje i tehnologija idu naprijed, treba ih pratiti, treba učiti. Odlično je imati mudrost starijih generacija, ali treba dati šansu novim spoznajama jer se nikada ne zna što dobroga mogu donijeti. Smatramo da je to jedini pravi put za nastaviti dalje, razvijati se i ne kaskati za ostatkom svijeta", zaključuju Rossijevi.