Jesen je vrijeme za obradu tla, đubrenje i zagrtanje čokota, a zaštita od bolesti i štetočina će pričekati proljeće. Posebno je važno fertilizaciju obaviti na vrijeme.
Berba grožđa je u većini krajeva gotova, ali to ne znači da je kraj radovima u vinogradu. U periodu od oktobra do februara obavljaju se poslovi čiji je cilj zaštiti lozu od niskih temperatura i osigurati joj rodnost za iduću godinu.
Nakon branja se čokoti, na kojima su tokom vegetacije uočeni simptomi fitoplazmi, trebaju ukloniti iz vinograda. To treba učiniti tako da se cijeli trs zajedno ss korijenjem izvadi, iznese iz zasada i uništi, odnosno spali. Njihovo vađenje se može obaviti u toku jeseni dok tlo ne smrzne ili na proljeće.
Takođe, potrebno je obraditi zemljište i obaviti jesenje đubrenje, kako bi se održala njegova plodnost. Vrijeme je i za zagrtanja čokota, a zaštita od bolesti i štetočina će pričekati proljeće 2021. godine.
Prije obrade tla na površinu se dodaje stajsko ili mineralno đubrivo koje se potom obradom unosi u dublje slojeve. Stoga je izuzetno važno jesenje đubrenje jer se tako, za razliku od proljećnog, hranjiva unose u dublje slojeve, odnosno bliže korijenu.
Kod primjene organskog, treba koristiti zreli, zgorjeli stajnjak jer će tada njegovo djelovanje biti najveće. Naime, u godini u kojoj se on primjenjuje, količine mineralnih mogu se smanjiti za trećinu.
Što se tiče mineralnih, danas se većinom koriste kompleksna različitih sastava, a posebno su povoljne sljedeće kombinacije: PK - 20:30, NPK - 7:14:21 ili 8:16:22 i KAN 27%.
U plantažnim vinogradima sa širokim razmacima među redovima jesenja obrada se obavlja na dubini od 25 do 35 cm, a u zasadima s uskim razmakom od 15 do 20 cm, pojašnjava Darko Kantoci, dipl.ing.agr. u radu "Obrada tla u vinogradu, gnojidba i zaštita vinograda", objavljenom u Glasniku zaštite bilja 6/2008.
Takođe se u jesen, ako je klimatski potrebno, zagrću čokoti. Važno je da pri tome bude pokrivena donja trećina mladice, a zaštićuje se 5 do 6 pupova na osnovi. Treba napomenuti da se većinom zagrću samo niski uzgoji, a neophodno je u područjima gdje su temperature ispod -15°C.
Vinova loza za svoj rast i razvoj treba veći broj biogenih elemenata poput azota, fosfora, kalija, kalcija, magnezija, bora, željeza i drugih koje prima korijenom iz tla. Iako se većina njih nalazi u tlu, loza najviše troši azot, fosfor i kalij koji se potom moraju unositi đubrenjem.
Prekasno izvedena fertilizacija krajem oktobra, na laganim tlima pjeskovitih ilovača ima preslab uticaj na jesenji rast korijena. "Često se izvodi prekasno i do mjesec dana poslije berbe, dakle u novembru, a onda više nema jesenjeg rasta korijena, što nepovoljno utiče na nepovratno ispiranje azota u podzemne vode", upozorava dipl. ing. agr. Adrian Horvat na stranicama Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva.
"U proljeće nakon rezidbe, kada loza uđe u fazu vunastog pupa i kod pojave vrhova listića obavljaju se prve prevencije protiv najznačajnijih štetnih organizama na početku vegetacije, a to su crna pjegavost (Phomopsis viticola), grinja uzročnika akarinoze (Calepitrimerus vitis) i erinoze (Eriophyes vitis)“, pojašnjavaju nam iz Uprave.
Dodaju i da se osim njih u nekim godinama i lokacijama početkom vegetacije mogu javiti i gusjenice koje izgrizaju pupove, stoga pažnju treba obratiti i na njih.
Za suzbijanje navedenih štetnih organizama u početku vegetacije vinove loze smiju se koristiti preparati koji su registrovani za vinovu lozu i pojedinog štetnog organizma.
Tagovi
Autorica
