Posljednji bačvar

Do prije tridesetak godina samo u Koprivnici bilo je sedam bačvarskih obrtnika, da bi se danas sveli samo na Stjepana Ledinskog, koji je ujedno i posljednji izdanak ovog tradicijskog zanata u cijeloj županiji, sve do Slavonije. To ponajbolje, kaže, potvrđuju sajmovi koje redovno posjećuje, od Koprivnice do Slatine.

Bez nasljednika

- Vrijeme je učinilo svoje, hrastove bačve zamijenile su one od inoksa, a tu se našla i plastika. Međutim, stvari su se počele mijenjati, jer su drvene bačve podrumarima postale dostupnije, a i sve su traženije zbog kvalitete održanja vina - navodi Stjepan Ledinski, koji je godinama održavao zanat zahvaljujući izradi drvenih grablja, alatki te suvenira.

Upravo je ta kriza, smatra, prorijedila bačvare te ih dovela na rub odumiranja. Navodi da je posljednji učenik školovan čak prije tridesetak godina, s time da nikad nije ostao u tom poslu te bi po njegovome trebalo potaknuti školovanja, jer će se već skoro njegova struka svijećom tražiti. Osobno žali što uz četiri kćeri nema nasljednika u poslu kojim se bave već četiri generacije Ledinskih, koje su taj zanat donijele u Podravinu iz Zagorja.

Stoljetno iskustvo

- U posljednje vrijeme nas sve više traže, jedni zbog obnove priča o tradicijskim zanatima, zbog čega sam uz ostale krajeve već obišao Istru i Primorje, a drugi zato što se vraćaju starom podrumarstvu. Pojedinci skidaju s tavana rasušene bačve koje im obnovljamo - s podosta optimizma ovaj koprivnički bačvar najavljuje bolje dane.

Problema je, dodaje, i s alatom, jer ga više nitko ne izrađuje. Imao je sreću što je naslijedio pradjedovu radionicu s alatkama, staru više od 100 godina.

Autor:Jovo Rojčević