Sačuvali stare sorte i spasili autohtonu kupažu kastavska Belica

Autohtona kupaža kastavska Belica spašena je od izumiranja jer se i danas stare sorte uzgajaju na 10-ak hektara vinograda koji daju 15.000 litara vina, a koje ima i svoje ocjenjivanje u travnju svake godine za prethodnu berbu.

Naime, ona je kupaža autohtonih verdića, divjake i mejskog belog kojoj se pridodaje malvazija.

"Obično imamo 15 registriranih natjecatelja, a još toliko ju proizvodi za svoje potrebe s tim da je uvjet da oni koji dolaze na ocjenjivanje moraju imati naše, autohtone kvasce, jer su oni danas uzeli toliko maha, da je i dobrim poznavateljima vina teško reći od koje sorte ono zapravo dolazi", kaže nam domaćin u Kući Belice u Kastvu Miljenko Host, koji je ponosan na očuvanje starih tamošnjih sorti vinove loze, koje nisu izgubile mjesto u vinogradima pred naletom urbanizacije na Kvarneru.

Proizvodi se barem 300 godina 

Prema njegovim riječima, nekada su se one uzgajale na 100-njak ha, a danas udruga, koja čuva i njeguje stare sorte ima 100 članova, Ističe i da se malo koji grad može pohvaliti da ima svoje vino, kao što ovaj ima Belicu. "Kastav je i sjedište županijskih Vinskih vitezova, iako jedini od njihovih sjedišta nema katedralu", navodi Host.

S druge strane, kaže, iako se ova kupaža spominje odnosno proizvodi barem 300 godina, nema je i u kastavskom Statutu. No, suočeni s gubitkom jednog važnog elementa lokalnog identineta, skupina malih podrumara i zaljubljenika u vino se odlučuje angažirati. Tako su još 2004. godine, formirali udrugu Belica te započinju projekt revitalizacije vinogradarstva i vinarstva Kastva.

Onda je započela gotovo detektivska priča, odnosno potraga za preostalim primjercima autohtonskih sorti: divjaka, mejsko belo, verdić i malvazija.

Jednu od tih autohtonih, pojašnjava Host, sortu brajkovac, slučajno su našli kod jednoga vinara, a sve je to zahtijevalo i laboratorijsku potvrdu te obići i susjedne zemlje, kako bi istražili njihovo podrijetlo.

Potom slijedi akcija spašavanja u kojoj se uzimaju cjepovi preostalih ruža, kako ovdje nazivaju trsove, te ih se šalje u rasadničarstvo na cijepljenje. U maniri happy enda nove se sadnice potom vraćaju na kastavske dolce i prezide vodeći računa da se svaka od njih, više od 4.000, dobro udomi. Agronomski fakultet iz Zagreba je pak dao preporuku za kvasac, pod šifrom 1118, što je dobar temelj za cjelogodišnji rad u vinskom podrumu, odnosno vinogradu.

Potraga za Belicom i njezine četiri sorte

U interpretacijskom centru, koji bi trebao dobiti dodatne sadržaje iz EU fondova, se može pogledati i kratki dokumentarni film pod naslovom "Potraga za Belicom", ali i priča o filokseri, bolesti vinove loze, koja je gotovo uništila vinogradastvo na Jadranu. Nadalje, tu je i cijeli niz poljoprivrednog alata i opreme iz vinograda, odnosno vinskog podruma, koji zorno pokazuje koliko je bio zahtjevan put od vinograda do plemenite kapljice, koja je grijala težačku dušu. Naime, podrumarstvo, nekada i sad, velika je razlika, a ovdje možete vidjeti kako je to bilo na početku 20. stoljeća. Sve je izrađeno od drveta bilo da je u pitanju hrast, kesten, akacija, dud ili murva, jer plastike ili inoksa, u ta davna vremena nije ni bilo, ističe naš domaćin, koji je i vrstan vinar i godišnje, pored drugih, ima i 400 litara Belice, koja je dobila i zasluženo mjesto u lokalnim restoranima.

U Kastvu je, čuli smo, ostao tek jedan bačvar i danas je primamljivije izrađivati suvenire od drveta, nego li bačve, čija je izrada zamrla na Kvarneru. No, ohrabruje da raste broj novih vinograda, jer i strani turisti, traže i žele probati, a onda i kupiti, domaće vino, otkriva Host.

U Kući Belice može se naučiti i koje su to sorte vinove loze, bile one domaće ili strane, važne za ovo podneblje. Primjerice, sorta gegić je izvorno s Paga, gdje se uglavnom i uzgaja, a debit je važna sorta Dalmatinske zagore i sjeverne Dalmacije, koja obično daje suha i lagana vina. Naravno, nije zaboravljena ni autohtona žlahtina, koja je vodeća sorta Kvarnera, a najviše se uzgaja u Vrbničkom polju na Krku.

"Udruga je veliki dio svoga rada posvetila uvođenju suvremenih praksi i podizanja standarda proizvodnje kastavskog vina, pa su i ondašnje konobe učinile veliki iskorak, ali bi bilo dobro sačuvati i neku staru praksu, da se se zaboravi ono što smo imali", zaključuje Host.