Škrlet će dobiti svoju knjigu, ali sadni materijal, kao i za graševinu, i dalje dolazi iz Njemačke

Na nedavno održanom festivalu vina MoslaVina sve je bilo, kako i dolikuje, u znaku škrleta. To je jedna od tri autohtone moslavačke vinske sorte, uz moslavac i dišeču raninu, koja je u Upisniku sortnih lista RH upisana kao prva klonirana sorta u Hrvatskoj. Iako je godinama bio podcijenjen, škrlet se vratio na velika vrata, iako uglavnom slovi kao jednogodišnje vino, pokazalo se da može dati i odležana vina s karakterom što su dokazale i dvije radionice.

''Škrlet je trenutno posađen na ukupno 76 ha, od čega je na području Moslavine 68 ha, dok se ukupna proizvodnja kreće na oko 300.000 litara vina godišnje'', rekao je mladi vinar Nikica Katić, u čijoj je vinariji Klet Romić, kod Kutine, održana radionica o sljubljivanju škrleta s autohtonim jelima Moslavine. Dodaje da se trenutno njegovom proizvodnjom bavi 50-ak proizvođača, a proizvodnja se proširila i na područje Prigorja te i na područje Donjeg Miholjca u Slavoniji.

Katićev škrlet dao veliko moslavačko vino

Kako se čulo, Udruga vinara i voćara Lujo Miklaužić iz Kutine revitalizirala je ovu staru sortu na način da je pokrenula i provela projekt klonske selekcije. Trajao je punih 15 godina i na njemu su intenzivno radili stručnjaci Agronomskog fakulteta u Zagrebu, dok su prvi cijepovi proizvedeni na vinogradarskom institutu Geisenheim u Njemačkoj od kuda i dalje dolaze. Baš kao i za graševinu.

Inače, Moslavina je područje duge vinske povijesti, još od starog Rima, tu su podizani vinogradi pod imenom Mons Claudius u slavu cara Klaudia, a zabilježeno je ostalo da su vinogradi tamo zauzimali još krajem 19. stoljeća, čak 170.000 ha.     

Nakon pjenušca kojeg čini 70 posto moslavac i 30 posto škrlet, probali smo Katićevu Dragonadu iz 2019. godine, koju čini škrlet 60 posto i 40 posto graševina, a za koju je sommelier Josip Orišković, inače viceprvak Hrvatske, ocijenio kao veliko moslavačko vino.

No, da bi to bilo, trebalo je 190 dana macerirati i još 12 mjeseci odležati u bariku, a ima Katić i škrlet koji je 313 dana maceriran, što mu je bio prvi takav pokušaj. On se uzda i u frankovku s 13 posto alkohola, za koju drži da je neopravdano kod nas zapostavljena, dok, primjerice, to nije u Austriji i Mađarskoj. No, naši ljudi, kaže, još "piju ušima", ali i to će jednom morati proći.

Škrlet odležao na slami da ostane suh

Prema Oriškovićevim riječima, koji je rođeni Moslavac, a trenutno vodi vinariju Belaj u Istri, škrlet je dobar odgovor na malvaziju i mlade graševine. Primjerice škrlet sa slame, na kojoj je vino odležalo da bi ostalo suho, idealno je za desert, a inače se ova sorta dobro sljubljuje s mesom i ribom, što mu daje dodatnu tržišnu širinu u ugostiteljstvu.

Sommelier Darko Lugarić održao je radionicu na kojoj smo imali priliku kušati čak petnaest različitih škrleta. Kušanje je otvorio Pet Nat Lagena iz 2021. godine, kao uspješan odgovor mladog vinara Svena Đoze na aktualne trendove proizvodnje prirodnih vina. Uslijedio je pjenušac Trdenić iz 2018. godine, koji je kupaža 85 posto škrleta i 15 posto graševine, proizveden klasičnom metodom uz 24 mjesečno odležavanje u boci.  Nakon njih, kušalo se četiri škrleta iz 2021. godine, vinskog podruma Žabić, Jančar, šampionski Mikša i polusuhi Florijanović, koji su se pokazali kao pravi predstavnici ove sorte, a to je izražena voćnost i herbalnost.

Ovnek žuti oboli od "šarlaha"

S druge strane, škrlet Miklaužić iz 2019. godine i Trdenićev iz 2017. godine, kao i onaj iz 2015. godine, pokazali su svu raskoš odležanih škrleta. No, polusuhi škrlet Mesarić iz 2012. godine,  kao i onaj suhi iz 2011.  godine, pokazali su se u punoj formi sa zelenkastim tonovima  i mirisom zrelog voća.  

Na kraju počastili smo se izbornom berbom prosušenih bobica vinara Voštinić Klasnić iz 2018. godine, koja je možda više od svih drugih vina pokazala ogroman potencijal sorte škrlet, koja će uskoro dobiti i svoju knjigu, a  stručno će pokazati svu njegovu ljepotu. Iako ovnek žuti, ima bobice na sunčanoj strani u punoj zrelosti, ljubičasto-crvenkaste boje, pa cijeli grozd, koji ima oblik ovčje glave, izgleda kao da je obolio od dječje bolesti, od kuda mu potječe i ime. Riječ je o njemačkom nazivu za šarlah (scharlach, op.a.).