Tomislav Voštinić: Mladi vinar koji je od škrleta napravio poeziju

U Graberju Ivanićkom nedaleko Ivanić Grada u vinariji Voštinić-Klasnić, razgovarali smo s Tomislavom Voštinić koji je ove godine sa svojim škrletom pobjedio na 1. reviji Vina od davnina kao šampionsko vino kontinentalne Hrvatske. Tomislav Voštinić je mladi vinar poznat po krčenju vinograda. Preciznije, krčenju graševine i chardonnaya i sadnji autohtonog moslavačkog škrleta. Možda nije naodmet naglasiti i to da je njegova žena Dunja, kćer poznatog moslavačkog vinara, Marka Miklaužića. Tomislav Voštinić je danas sigurno vinar koji na svijetu najbolje poznaje moslavačku sortu škrlet s kojom je i osvojio šampionsko mjesto na manifestaciji HPŠSS-a "Vina od davnina“.

Koliko Vam je ovo osvajanje šampionske titule pridonijelo promociji i traži li naše tržište više autohtone sorte ili klasične, razvikane svjetske sorte?

Pridonijelo je promociji svakako, no prije svega je pridonijelo škrletu, sorti koja je nepravedno živjela u sjeni. Škrlet kao šampion kontinentalne Hrvatske došao je u prvi plan, a time i naša vinarija. Na Škrlet sam posebno ponosan, on je moj život i stvaralaštvo, perjanica naše vinarije.

Trebamo se okrenuti autohtonim sortama 

Traži li naše tržište više autohtone ili klasične razvikane svjetske sorte vina?

Jako mi je žao što naše tržište traži više komercijalne sorte. Kao društvo jako smo povodljivi i pomodni, te veće težište stavljamo na jedan chardonnay nego npr. škrlet, pušipel, kraljevinu... Trebamo se okrenuti autohtonim sortama, imamo nevjerojatno bogatstvo, prirodne resurse koji nisu nikako iskorišteni. Mi kao proizvođači te kompletna eno – gastro ponuda naše zemlje treba u prvi plan postaviti autohtone proizvode. Svakako bih zato iskreno pohvalio inicijativu HPŠSS "Vina od davnina" i nadam se da će zaživjeti i u narednim godinama te da će probuditi naše vinare da se posvete više autohtonim sortama.Volio bih kad bi na svim vinskim kartama diljem Hrvatske bilo preko 90 % hrvatskih vina.

S kojim površinama i kojim kapacitetom podruma danas raspolaže vaša vinarija?

Želim primarno napomenuti da proizvedem oko 23 000 butelja Škrleta godišnje.

Vi ste se dodatno obrazovali za vinara?

Tako je. Inače sam optičar po struci i radio sam 6 godina u optici. Cijelo vrijeme dok sam radio u optici obilazio sam tadašnje vinske evente- udruge, zabave uz vino. To me je potaknulo da upišem na Veleučilištu u Požegi VVV i došao sam do treće godine,a paralelno sam radio kod Moralića u Božjakovini kao podrumar, učio i radio s enologinjom Vesnom Bakotom. Istovremeno je i doma bilo posla preko glave jer je djed krenuo povećavati nasade. I tada je kucnuo trenutak da odlučim da li da nastavim s fakultetom i radom kod Moralića ili da započnem s radom za sebe. Odluku nije bilo teško donijeti te sam uz pomoć djeda krenuo u ozbiljnu proizvodnju.

Eskperimentiranje s vinom

Djed mi je bio vrlo liberalan i dao mi je potpunu slobodu, njegov pristup bio je otvoren za sve novo. Pomalo sam krenuo na izložbe sa svojim vinom gdje se većinom nisam proslavio sa Škrletom, ne zato što nije bio kompetentan, već samo zato što je to bio škrlet, dok su redom sauvignoni, graševine i ostale sorte kupili vrhunska odličja. Od tada započinje i moja suradnja s enološkim konzultantima Krešimirom Hrenom i Miodragom Hruškarom s kojima uspješno surađujem i danas. Završio sam tečaj za sommeliera te WSET 2. i na Jazbini kod profesorice Stanke Herjavec tečaj za enologa. Eto to je ukratko moj put do ovoga što sam danas.

Poznati ste po eksperimentiranju s vinom? Radite li to iz gušta ili i tržište prepoznaje vaša „drugačija“ vina? Prvi ste na svijetu koji je napravio „orange škrlet“.

Da, prva smo vinarija koja će ove godine izbaciti šest različitih etiketa škrleta. Kroz to želim naglasiti koliko istinski cijenim Škrlet i koliko ga vidim potencijalnom sortom za kako vi kažete drugačija vina. Također uz to napominjem da krčim nasade chardonnaya, graševine i sadim samo škrlet tako da u budućnosti možete očekivati još brojna ˝drugačija˝ vina vinarije Voštinić-Klasnić.

Što bi poručila mladima, kako je to biti poljoprivrednik? Može li to biti "in zanimanje“?

Hmmmm, može biti in ako si sam iskreiraš da bude in. To je moj životni put, jer volim biti drugačiji od drugih u svemu, volim biti originalan. Ali nije lak put niti nije lako biti poljoprivrednik u Hrvatskoj-toliko papira, birokracije, čak bi rekao da nije ljudski. Meni je „in“ biti vinar bez obzira na puno truda, muke, intuicije i kreacije i življenje vlastitog sebe kroz posao.

Osim proizvodnje vina pokrenuli ste i kušaonicu i smještajne kapacitete? Ima li vinski turizam budućnosti u Moslavini?

Smatram da ima, preuredili smo čitavu vinariju i to nije kraj mojih projekata.  Uz razno razne kreativne radionice želi napraviti drugačiju eno gastro ponudu koju ću predstavljati i domaćim posjetiteljima ali i turistima.

Osebujan dizajn etiketa 

Što predstavlja osebujan dizajn Vaših etiketa na bocama?

Svaka etiketa ima dugačku priču iza sebe. Boje etiketa su moja životna energija koju izražavam kroz svoja vina. Kada su me dizajneri etiketa pitali da opišem svoja vina i rad ja sam ih opisivao, a oni su crtali. Kad sam vidio što su napravili vidio sam pun pogodak. Minimalistički a toliko toga govore.

Od kuda vinariji naziv Voštinić-Klasnić?

Moj djed se prezivao Klasnić s njim sam odrastao, one me uveo u svijet vina te sam iz poštovanja prema njemu dodao jedno prezime uz drugo.