Traminac Ante Miličevića iz Mitrovca najbolji u Hrvatskoj

Zadarska udruga Vinum premijerno je ove godine dodijelila nagrade najboljim hrvatskim vinima koja su prošle godine bila na tržištu. Još jedno priznanje došlo je za napravljena u kutjevačkom vinogorju. Naime, traminac Ante Miličevića, Požežanina s vinogradima u Mitrovcu, dobilo je nagradu za najbolje u Hrvatskoj za 2019. godinu.

Riječ je o mirisnom tramincu izboru prosušenih bobica berbe 2013. godine, a titula glasi i Vinum laureatum, prevedeno na hrvatski 'vino s lovorikama'.  

"Nagrada vam uvijek puno znači i naravno ponosan sam da je osvojilo tu nagradu. Članovi Udruge uzimali su uzorke s tržišta bez znanja proizvođača. Nema apsolutno najboljeg vina, nego su nagrade podijeljene po kategorijama“, rekao je Ante Miličević.

Osim diplome, dobio je unikatnu staklenu plaketu, za čiju je izradu bila zadužena zadarska umjetnica Antonija Gospić iz Muzeja antičkog stakla. "Akademska kiparica izradila je plaketu s pobjedničkom čašom i na postolju od granita s ugraviranim imenom i prezimenom te imenom festivala“, pojašnjava Ante.

Poluslatko ili slatko vino s intenzivnom aromom

Od mirisnog traminca nastaje proizvod s intenzivnom aromom i pripada kategoriji poluslatkih ili slatkih vina. "Traminca ima dosta u Kutjevu, međutim ta sorta je ili obljubljena ili nije. Radi se o jednoj od tri sorte koje imaju te primarne arome, koje u nosu nekoga smetaju, a nekoga ne. Ovdje sada pokušavamo izgraditi brend graševinu i svi se kunemo u nju. Međutim ja se s tramincem bavim od početka 80-ih godina i osvajao sam nagrade od šampiona Slavonije i Baranje do velikih zlatnih medalja“, otkriva  Miličević.

Sorta mirisni traminac povijest dolaska u kutjevačko vinogorje bilježi u 70-im godinama prošlog stoljeća.

"Zaštita podrijetla za kutjevačku graševinu bila je oko 1967. godine. Onda je Nevenko Fazinić, kako je radio stručne elaborate za to, izabrao prvo položaj i na njega, pored toga što su svi unosili graševinu, otišao u Francusku i preko znanstvenih veza unio taj mirisavi traminac. Kod mene možete vidjeti trsove koji su stari 50 godina i to su praktički već "djedovi". Postavljen je početkom 70-ih godina i po svim stajalištima struke njega je potrebno izrekonstruirati, ali sam pribjegao potpuno drugoj priči. Išao sam u takozvanu "podsadnju". Kao biolog i po obrazovanju šumar, davno sam postao svjestan da ne hodaju kroz svijet samo ljudi od 20 ili 40 godina. Mislim da je pored tog položaja i to što je taj vinograd star, korijen duboko i pun minerala i tih primarnih aroma“, rekao je Ante.

Proizvodnjom se bavi 50 godina

Inače, Miličević posjeduje 12 hektara površine vinograda, a proizvodnjom vina se bavi gotovo 50 godina.  

"Moj pokojni otac je imao pod Krndijom jedan mali vinograd, gdje je posađen bio portugizac. Godine 1972. je kupio taj položaj, a onda sam ja kao mladi inženjer to proširio. Dok sam bio mlad, nadobudan i pun elana, želja mi je bila stvarno se baviti ozbiljno ovim poslom. Međutim, bili su neki drugi uvjeti tako da se nisam nikad potpuno upustio u taj biznis. Tražim više dušu u vinu nego kunu iz vina“, slikovito se izrazio.

A dušu traži na položaju Mitrovac, dijelu kutjevačkog vinogorja, koje je prema brojnim renomiranim stručnjacima ponajbolje na svijetu za sortu graševina. "Ima jednu jako lijepu harmoniju između alkohola i kiselina, a tu su imena koja nešto znače u proizvodnji; od Krauthakera, Enjingija, Kutjeva, Adžića, Mihalja i Peraka. Svi pokušavamo taj položaj dići i vrednovati ga, međutim imamo problem. Kada vam kažemo da je povoljan položaj ne znamo reći uvijek točan razlog zašto je najbolji, što na primjer Francuzi Nijemci i Austrijanci znaju. Na svom položaju nisam nikada imao problem s mrazom jer ovo vidite, to je orijentacija redova sjever-jug, a fizika mraza je ista kao fizika vode. Mraz ode gdje je najniže. Meni nešto štete napravi vjetar, ali to je ono što je u granicama podnošljivog“, otkriva Ante.

Kutjevačko područje ogroman potencijal za turizam

U vinogradima diljem Hrvatske sada je aktualna zaštita protiv bolesti i štetnika. "Odradili smo ovu međurednu obradu jer sam u nekakvoj priči polu-biološke proizvodnje, a to znači zaštita konvencionalnim sredstvima onoliko koliko je to nužno i toliko malo koliko je moguće, a da ne učinimo štetu. Loza je sada u bujnom porastu, cvatnja je tek malo krenula i po meni kasni desetak dana“, pojašnjava ovaj proizvođač.

Miličević ističe kako kutjevačko vinogorje ima ogroman potencijal za ruralni turizam

"Jedno smo vrijeme počeli taj brend  u suradnji s GTZ-om iz zapadne Njemačke Kutjevo kao destinacija, međutim malo je entuzijazma. Svi rade nekakve svoje priče, a to nije dobro za širi uzlet destinacije. Dogodi se da dođu turisti s autobusima pa nađu sve zatvorene podrume u Kutjevu. O tome treba razmisliti. Imamo i u vinu veliki potencijal. Jest da smo hendikepirani sa smještajnim kapacitetima, ali sve bi se to dalo uz brendiranje riješiti. Međutim, trebala bi nekakva financijska potpora, nešto tipa onoga što su istarski vinari dobili, jer to nisu mala sredstva da ih mogu pokriti sami proizvođači", zaključuje Miličević.

Više o temi možete pogledati u videu: