Ako se jave simptomi, škarama se režu inficirani dijelovi minimalno 30 centimetara ispod zaraženog mjesta. Škare se moraju dezinficirati svako malo rakijom ili nekim drugim dezinfekcijskim sredstvom.
Uzgajivači lijeske se, u 2020. godini, koja je bogata padalinama suočavaju s problemima koje uzrokuju bolesti, naročito bakterioze. Osnovna mjera borbe protiv ovog patogena je primjena preparata na bazi bakra.
Na navedenoj voćnoj vrsti javljaju se dvije vrste infekcije i to bakterijska palež (Xanthomonas arboricola pv. corylina), a druga je bakterijski rak lijeske (Pseudomonas syringae pv. avellanae). Bakterioze napadaju sve dijelove biljaka, što na kraju dovodi do sušenja pojedinih dijelova, a vrlo često i cijelih stabala.
Najpodložnija su mlada stabla na kojima kora prvo dobiva sivu, a zatim crnu boju koja se prstenasto javlja na stablu, naročito ispod posljednjeg reza. Na granama se pojavljuju isti simptomi, s tim što mlade grančice brže obolijevaju. Može se javiti i bakterijski iscjedak dok listovi poprimaju žutu, a nakon nekog vremena i tamno smeđu boju. Izgledaju kao da su spaljeni vatrom.
Nakon rezidbe može doći do pojave retrovegetacije, odnosno, novog vala rasta listova, ali i oni često bivaju zahvaćeni bakterijom i na kraju se, također, suše. Pupoljci nekrotiziraju i iz njih nema razvoja ploda. Jači napad bolesti sigurno se može očekivati u hladnijim i vlažnim proljetnim mjesecima, a ako i tijekom ljeta bude padalina, šteta će biti veća jer vlaga pogoduje širenju bolesti.
Infekcija se može smanjiti uklanjanjem grana iz nasada i tretiranjem preparatima na bazi bakra. Još bolje je pomiješati bakar i vapno i obaviti prskanje u ožujku i pred samo otvaranje pupoljaka. Bolest se uvuče u nasad upravo prilikom otvaranja pupoljaka, naročito ako je tada sunčano i toplije vrijeme.
Ako se jave simptomi, škarama se režu inficirani dijelovi minimalno 30 centimetara ispod zaraženog mjesta. Škare se moraju dezinficirati svako malo rakijom ili nekim drugim dezinfekcijskim sredstvom. Tijekom vegetacije trebala bi se pratiti pojava simptoma i da se, bakrenim sredstvima, u manjim dozama, tretiraju zaražena stabla. Može se obaviti i dodatna prihrana dušičnim gnojivima kako bi se potaknuo dodatni rast voćke. Također je potrebno čupati travu, odnosno, korove oko drveća. Na kraju vegetacije obavezno bi trebalo ponoviti tretman bakrom i vapnom, ali u barem 30 posto većoj koncentraciji u odnosu na normalno propisane doze za zimsko prskanje.
Tagovi
Autor