Direktna prodaja jedina je budućnost malih proizvođača

Kilogram jabuke u supermarketu je 10 kuna. Od tih 10 kuna poljoprivredniku odlaze samo 2, a to je daleko od čiste zarade. U te 2 kune on mora podmiriti sve moguće troškove proizvodnje i održavanja voćnjaka što definitivno nije malo. Ostalih 8 kuna između sebe dijele prekupci i prodavači. U toj situaciji nalaze se svi uzgajivači u Hrvatskoj. Veliki prekupci jednostavno diktiraju tržište i nameću cijene.

Najgore dosad

No neki od njih jednostavno se ne mogu pomiriti s tom situacijom i traže nove izlaze koji im daju nadu da se i dalje s entuzijazmom bave poslom koji su odabrali. Jedan od njih je i voćar Ivo Šprem iz Hraščice koji je s ocem prije šest godina odlučio podići 2 hektara voćnjaka.

- Posljednje 4 godine ozbiljno se bavim poljoprivredom i moram reći da je situacija gora nego ikad. Nezadovoljan cijenom koju mi nameće tržište i želeći dobiti pravedniju cijenu za moju jabuku, okrenuo sam se izravnoj seljačkoj prodaji gdje je cijena jabuke 4 kune, što je krajnjem kupcu atraktivno, a za mene je cijena koja mi daje nadu da sve što sam dosad napravio nije uzalud i da vidim neku perspektivu i s manjim proizvodnim površinama - priča voćar Šprem.

Naime, njegovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) prostire se na 2 hektara, a 7.000 stabala u punom rodu daju 70 tona jabuka godišnje.

Takav OPG je srednje veličine i ne može se mjeriti s onim ogromnim koji zarađuju na količini. Upravo zato Šprem se odlučio na direktnu seljačku prodaju, na varaždinskoj tržnici i na kiosku koji je otvorio u Hraščici na glavnoj cesti prema Mariboru. Takva vrsta prodaje u Hrvatskoj je još u povojima, ali prema podacima iz knjige Damira Kovačića iz Poljoprivredne savjetodavne službe Zagreb, možemo zaključiti da itekako kaskamo za zemljama Europske unije.

Taj tip prodaje u Austriji nosi promet od 328 milijuna eura, u Francuskoj na njega otpada 14 % od ukupne prodaje svježih proizvoda, dok se u Francuskoj i Japanu 25 % seljaka bavi isključivo takvom prodajom.

Moguće udruživanje

Iskustva iz inozemstva potvrđuju da mala i srednja obiteljska gospodarstva mogu biti i uspješna. Osim toga, udružuju se i u svojim direktnim seljačkim prodajama, što je za Šprema tek mogući korak u bliskoj budućnosti. - Za takvo nešto postoji temelj u hrvatskom zakonodavstvu i mislim da bi udruživanje s poljoprivrednicima koji dijele istu poslovnu viziju bilo dobro kako bi povećali ponudu i privukli što više kupaca - zaključio je voćar.

Ne dopustiti da propadne i kila jabuka

Na dva hektara voćnjaka raste sedam različitih sorti jabuka koje se beru od kolovoza do listopada, a prodaju se od kolovoza do svibnja. - Moj uzgoj je integriran, tj. između eko i konvecionalne proizvodnje. Sezona počinje u kolovozu, a traje sve do proljeća, uzgajam sedam sorti jabuka, ali kako bi rekli moji Srakari, imam žote i čerlene - objašnjava Šprem. Osim što se s jabukama okrenuo direktnoj prodaji (gdje ga posebno veseli kad umirovljenik na placu kupi i 2 kile jabuka) krenuo je i u dopunjavanje ponude. - Shvatio sam da da si ne mogu dopustiti da mi propadne i kila jabuke. Zato sam pokrenuo i proizvodnju octa po staroj recepturi, prešam prirodni sok od jabuka, a radim i čips. Kupci su na sve dobro reagirali - prodali smo 5000 litara soka, 2100 litara octa i 700 paketića čipsa što je tek krenulo. To su proizvodi s većom dodanom vrijednošću, pa planiramo povećati proizvodnju - otkriva nam svoje planove. Uz jabuke, uzgaja i mrkvu, ciklu i ostalo korjenasto povrće, a kaže - većinom ga plasira kroz veletrgovce. - Ne mogu govoriti o cijeni po kojoj prodajem povrće, ali vjerujte mi, moja cijena je 25% one konačne. Inače, na uzgoj korjenastog povrća odlučio sam se jer je dravsko područje za to izuzetno pogodno - objasnio je.

Autor: Tihana Drumev