Dud ili murva: kraljica junskih voćnih delicija i eliksir zdravlja

Slatke, zdrave i besplatne. Osim toga, za razliku od trešanja, nitko nikada nikome nije branio krasti murve. "Vrag vam brani“, kaže Ante Lulić (68)  iz Suhovara u susjednoj Hrvatskoj. Kuma Antu, kako ga svi zovu, zatekli smo s njegovim društvom ispod povećeg duda (ili kako u tom kraju kažu, murve, op. ur.).

U debeloj ladovini Ante i društvo ispijali su svak svoje piće, nakon što su se vratili iz polja i marendali, a mi navalili na sočne crne murve.

Šaka murava eliksir zdravlja

"Bit će ih i za džem, a možda i za rakiju dudovaču“, kaže magistar agronomije Marijan Tomac (68). On i o murvama sve ima u "malom prstu“. Tu je i prof. dr. sc. Ante Kolega Bage (79) umirovljeni dugogodišnji profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu, a inače rođeni Zadranin, porijeklom iz Kali na otoku Ugljanu. Da zimus na skijanju nije ozlijedio kuk, on bi se popeo na stablo visoko gotovo 20 metara jer su, kaže, plodovi na višim granama najužitniji. Ali, i ovako, zahvaljujući svom košarkaškom stasu (1,95 m) on dohvati i ono što drugi "s nogu" ne mogu.

"Murva je kraljica junskih voćnih delicija“, govori Bage i dodaje da ona u sebi sadrži ukuse i mirise svih ostalih voćnih vrsta. Osim toga uravnotežuje krvnu sliku, šećer i krvni tlak. Od lišća murve pripremaju se čajevi koji u pučkoj medicini slove kao lijek protiv šećerne bolesti i upale mokraćnog mjehura. "Malo ljudi zna da je šaka murava pravi eliksir zdravlja, a narodna je izreka da jedan sat sna ispod murve odmori čovjeka kao cijela noć", podsjeća Bage.

Na ovo se odmah nadovezuje magistar Tomac i prisnažuje da plodovi duda, osim antocijana koji vežu slobodne radikale u organizmu, pomažu i kod drugih zdravstvenih smetnji. Tako, nabraja Tomac, sok od duda pomaže kod afti, astme, bronhitisa, čireva u ustima, edema, epilepsije, groznice, glavobolje, hipoglikemije, hipertenzije, iritacije mišićne sluznice u ustima, kašlja, nesanice, proljeva, prehlade, slabosti, ugriza buha i zmija, upalnih stanja i zatvora.

Generacije odrasle na kruhu, masti i murvama

Sve ovo pozorno su slušali kum Ante i društvo. "Eto vidiš, odrasli smo na murvama, a to dosad nismo znali“, priznaje Ante. U zadarskom kraju i šire svi ga poznaju kao vrsnog kućnog majstora, ali i vinogradara, maslinara i povrćara. O njemu su pisale novine i to nekad glasovita Arena kad je Ante s nepunih 14 godina oženio svoju godinu dana stariju Maru. Dobili djecu, stvorili imanje, prije četiri godine proslavili zlatni, a nadaju se da će i dijamantni pir. "Tko rano marenda i rano se oženi nikad se ne kaje“, podsjeća profesor Bage na staru uzrečicu.

"A oni koji su pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća bili djeca svoje odrastanje zahvaljuju kruhu i masti. Uz kruh i mast tijekom lipnja za užinu bilo je odlično popeti se na murvu i dobro se najesti slatkih plodova“, nastavlja svoju priču Tomac. U to doba dudovi su rasli gotovo u svakoj okućnici ili kao drvoredi uz cestu. A kako i ne bi kad uzgoj duda i svilogojstvo, baš u zadarskom kraju imaju dugu tradiciju.

Uspon i pad svilogojstva

Da su klima i tlo povoljni za uzgoj duda ustanovio je mletački providur za Dalmaciju Vicenco Dandolo koji je donio sjeme duda iz današnje Italije i na svojem posjedu u Zadru posadio prva stabla te nagovarao seljake na sadnju, jer proizvodnja čahura dudovog svilca može biti unosan posao.

A, kada je Austrija preuzela vlast u Dalmaciji nije zatekla dovoljno stabala za ozbiljnije svilogojstvo. Zbog toga je pokrenula akciju sadnje dudova. Da bi murva stasala i bila u funkciji svilogojstva trebalo je 12 do 15 godina. Da bi seljaci prihvatili plan sadnje dudova vlada je 1834. raspisala godišnju nagradu za najbolje uzgajivače. Doktor Oracije Pinelli, podsjeća Tomac, na svom posjedu u Crnom podignuo je rasadnik i godišnje proizvodio 44.000 sadnica dudova koje je od njega kupovala vlada i djelila seljacima ne samo u zadarskom kraju nego diljem Dalmacije.

Tijekom devetnaestog stoljeća uzgoj duda i proizvodnja svile u Dalmaciji, a posebno na zadarskom području je iz godine u godinu rasla. Proširila se i na kontinentu, posebice u Slavoniji. Do opadanja je došlo pojavom bolesti na čahuri dudova svilca, a kasnije proizvodnjom svile na drugi način. A 60-tih godina prošlog stoljeća, zbog pojave štetočine tzv. dudovca na inicijativu tadašnje EZ dolazi do masovne sječe stabala. Drvo se iskoristilo, ali nova stabla nisu više sađena, osim "tu i tamo“ uz škole i okućnice.        

Zanimljivo je i da je na na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, do 30-ih godina prošlog stoljeća) bio poseban predmet - svilogojstvo. Dud kao dugovječno stablo ipak je opstalo. Drvo duda zbog svoje tvrdoće i danas se koristi u brodogradnji i bačvarstvu.

Recept za džem od crnog duda

"Svatko tko ima prostora u vrtu dobro bi bilo da posadi stablo duda“, sugerira Tomac. Dud, osim što se može jesti u svježem stanju, vrlo je pogodan za pravljenje sokova, sirupa, pekmeza i marmelada, ali i rakije dudovače pa i likera.

Povjerio nam je kako pravi džem od duda koji oduševljava njegove ukućane i prijatelje. "Za pripremu džema odnosno pekmeza od murve koristim recept od šjore Blaženke Mlinarić iz Pitomače koji je ona naslijedila od svoje majke“, otkriva Tomac, koji je i sam rodom iz Podravine, točnije iz Koprivnice. Pa kaže:

"Za džem koristimo potpuno zrele plodove crne murve jer od bijelih džem ima ružnu sivu boju. Murve se vrlo lako beru. Potrebno je ispod stabla prostrti ceradu i štapom istresti plodove. Operemo plodove i uklonimo uholaže kojih ima u velikom broju te ih rukama izgnječimo i stavimo kuhati. Kada murve postanu mekane potrebno ih ispasirati ih ili danas što je lakše usitniti sa štapnim mikserom. Ukoliko rabimo štapni mikser potrebno je miksati duže da se razbiju peteljčice plodova jer ih je gotovo nemoguće ukloniti tijekom pranja. Nakon toga dodati 0,5 kilograma šećera i sok od limuna na jedan kilogram plodova. Kuhati kada džem postane gust da stavljen u plitki tanjur ohlađen se ne prolije.

Staklenke oko pola sata zagrijavati u pećnici na 150 stupnjeva. Vrući džem ulijevati u vruće staklenke zatvoriti i okrenuti s poklopcem prema dolje. Kada se džem ohladi to je obično drugi dan spremiti u smočnicu ili drugo pogodno mjesto“, sugerira Tomac.

Posadite stablo u kutku vrta ili voćnjaka

Plodovi duda mogu se sušiti kako bi se konzumirali tijekom zime. Osušenih iz uvoza, uglavnom iz Turske, ima u trgovačkim lancima, Zbog svoje velike slatkoće dobro se uklapaju u jela od divljači. Lišće murve može se koristiti za hranidbu domaćih životinja, dodaje Tomac.

Dobro, a kako posaditi i uzgojiti stablo duda? "Murva se razmnožava sjemenom, reznicama i cijepljenjem. Vrlo skromnog je zahtjeva, a kako stablo razvija veliku krošnju potrebno je osigurati dovoljno prostora. Postoje tri vrste murvi: bijela, crvena i crna. Crna ima nižu krošnju, plodovi su najukusniji i sadrže najviše antocijana. Uz sve navedeno stablo murve, kao što vidimo ovdje u Suhovarama, daje odličnu hladovinu u vrućim danima.

Idealno vrijeme za sadnju je jesen ili rano proljeće i to trogodišnjom pravilno oblikovanom sadnicom uz kolac na razmacima od oko 8 metara. Preporučljivo je saditi u duboka, vlažna, lagano kisela do bazična tla, bogata humusom, sadnicama proizvedenim iz vlastitog korijena. Prve dvije godine rezidba nije preporučena, ako se baš mora rezati radi oblikovanja okruglaste krošnje, onda se to vrši prikraćivanjem postranih grana. Starije voćke se režu "u glavu" i to tijekom zime kada voćka miruje što rezultira s obiljem izbojaka, koje se kasnije koriste kao "taklje" za vinograd ili u povrtnjaku.

Stablo duda u kutku vrta ili voćnjaka nije na odmet

Što se pak tiče bolesti, murvu napadaju sve one koje su karakteristične i za druge voćke. Posebno je osjetljiva na rak (Nectria), kada kora puca i tamni, sprječava se protok hranjiva i vode, što dovodi do odumiranja najprije listova, a onda i cijele voćke.

Danas je stablo murve gotovo rijetkost. Razlog tome jer u vrijeme zrenja plodovi padaju na tlo te "šporkaju“, a uz to na njih zbog dolaze rojevi muha zbog slatkoće plodova. Ali, imati stablo murve u kutku vrta ili voćnjaka nije na odmet, poručuje magistar Tomac.

S tim njegovim riječima i završavamo ovaj raport o "krađi“ murava kod kuma Ante u Suhovarama. Vaš novinar i dva agronoma punog želuca, a kum Ante i njegovo društvo odmoreni i osvježeni za nastavak junskih radova u svojim poljima.