Edvin Taletović: Svatko više voli voziti kamion u Sloveniju nego se baviti ovim poslom

"Za proizvesti kilogram šljive potrebno je pola marke, ako je dobar rod. Ako je slabiji, košta i više jer mi voćnjak moramo zaštititi i za iduću godinu", samo je jedan u dugačkom popisu problema s kojima se susreću proizvođači okupljeni u Poljoprivrednu zadrugu PMG-VIP Gradačac, a o kojima za Agroklub priča Edvin Taletović, direktor tog udruženja koje broji 35 zadrugara i 50 do 100 kooperanata, ovisno o sezoni. 

Kaže, teško je sa svime. Sve je skupo, od repromaterijala, goriva, zaštitnih sredstava i drugog, a cijena gotovog proizvoda već godinama drži nisku vrijednost. 

Ova je godina, kao i prošla, za ove proizvođače, kaže, prošla katastrofalno. "Prošle godine smo imali izrazito jak led koji je uništio 70 posto proizvodnje na ovom području. Procijenjena šteta je bila oko 4,6 milijuna maraka. Ove je bilo još gore. Prvo kasni mraz pa suša. Gdje smo nekada brali 30 do 40 tona šljive i kruške, sada imamo tonu, dvije", kaže Taletović osvrnuvši se i na jabuku te krušku koja je stradala 80 do 90 posto. "Jabuka je bolje prošla jer je kasnije cvjetala. Ali, ubit će nas cijena jer i u Europi ima dosta i kruške i jabuke koja je ostala od lani. Bojimo se da će naša jabuka doživjeti fijasko ", strah je koji dijeli s nama. 

Izvoz svake godine sve više pada 

Lošu situaciju potkrjepljuje još jedna činjenica. 

Naime, prema njegovim riječima, u "normalnim" su godinama kooperanti ove zadruge proizveli voća i povrća u vrijednosti godišnjeg budžeta Grada Gradačca, odnosno 12 do 13 miliona maraka. Kada je proizvodnja šljive bila na vrhuncu, kao 2012. i 2013., izvezli bi i do 12 hiljada tona. A danas? 

Otkriva da izvoz ovog voća svake godine pada. "Ove ćemo godine imati hiljadu i pol, maksimalno do dvije hiljade tona šljiva za izvoz. Ona će otići u zapadnu Europu, najviše u Njemačku, Austriju, nešto Švicarsku i Italiju", pojašnjava. Na Rusiju više ne računaju jer se ta zemlja povukla s ovoga tržišta. Kaže, premali su za nju, a osim toga, ondje se sve više povećava proizvodnja, a Taletović čak misli kako ta zemlja za 10 do 15 godina više neće imati potrebe za uvoz poljoprivrednih proizvoda. 

Otkupna cijena ove godine, priča, ide od 80 feninga do jedne marke, a takva je jer je rod manji.  
 
No, i dalje se bore jer BiH proizvođači nisu konkurentni onima u Europskoj uniji čije države daju izdašnije subvencije. "Primjerice, Mađarska ima velike potpore od države i EU. Srbija ima dosta više zasada, a jedina naša prednost je što naši plodovi zbog klimatskih uslova dolaze deset, petnaest dana ranije na tržište", komentira.  

Taletović: Neće nitko da bere šljive

Stoga smatra da prioritet vladine politike trebaju biti veće potpore prilikom sadnje, pomoć mladim proizvođačima, da se što više njih počne baviti poljoprivrednom prozvodnjom. 

"Ne zasnivaju se novi voćnjaci, nema mladih ljudi koji žele ući u biznis s poljoprivredom. To je postala grana koja ne daje dobit i zaradu. Svatko više voli voziti kamion u Sloveniju nego se baviti ovim poslom", ogorčeno priča dodajući da je starosna dob proizvođača 60 do 65 godina. "Za pet godina nitko neće moći da radi. Imamo potrebu za radnom snagom, neće nitko da bere šljive. Nama su skupe dnevnice 50 do 60 maraka. Branje nas optereti s 20 pfeninga po kilogramu, a gdje su ostali troškovi. Za proizvesti kilogram šljive potrebno je pola marke, ako je dobar rod, a ako je slabiji, skuplje je jer mi moramo zaštititi voćnjak za iduću godinu", njegova je računica. 

I certifikati su im preskupi za količinu šljive koju izvoze jer i bez toga imaju troškove za skupe proizvode koji se nalaze, kako kaže, na zelenoj listi preparata dopuštenih u integralnoj proizvodnji, a kako bi se zadovoljili kriteriji zapadnog tržišta. Naime, najmanje je sedam tretmana potrebno da bi roba zadovoljla kvalitetu.  

Kaže, pregovarali su s Ministarastvom poljoprivrede Tuzlanskog kantona gdje se do sada poticaj davao po kilogramu, ali unazad dvije godine kako se dešavaju elementarne nepogode, on se isplaćuje po hektaru. Odnosno, proizvođač koji ima registriran OPG dobije hiljadu i pol maraka po hektaru zasada. S federalne razine ne dobiju ništa. "Imamo neki vid kapitalnih ulaganja u ruralni program, ali to je sve veoma malo i teško ostvarivo", prepričava prvi čovjek zadruge u čijoj je strukturi najviše voćara koji proizvode upravo šljivu i to s udjelom 40 do 50 posto. 

Pored svih problema, ipak svake godine sve više ulažu u marketing i nove proizvode. "Imamo jedan proizvod koji je veoma interesantan, kuhani vakumirani kuruz šećerac. Za sada namijenjen domaćem tržištu budući da imamo usko grlo u proizvodnji i još uvijek ne možemo proizvoditi za inostranstvo", opisuje Taletović ovu omiljenu ljetnu poslasticu.