Ivica Kadić veliki je zaljubljenik i čuvar starih sorti voća za što je "kriva" - genetika

Udruga vinogradara i voćara Cernik u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, Brodsko-posavskom županijom, Općinom Cernik i s ostalim partnerima priprema tradicionalnu izložbu plodova starih sorti voća, šumskih voćkarica, povrća i ljekovitog bilja. Jesenska manifestacija “Sačuvajmo stare sorte 2022.“ održat će se u subotu, 15. listopada, a uz najavu poznatih čuvara iz svih krajeva Hrvatske i država u okruženju svoj dolazak najavio je i Ivica Kadić iz Gradišta kod Županje koji živi i radi u Njemačkoj.

Ivica je jedan od velikih zaljubljenika u stare sorte koje su, kaže, otpornije od novih i pogodne za ekološki uzgoj. Kako je najavio, i ove godine će u Cerniku izložiti veliki broj plodova jabuka, krušaka, šumskih voćkarica. 

Na pitanje otkud ta i tolika ljubav, kaže da je u njih zaljubljenik od malih nogu. "Vjerojatno je to genetika. Moj pradjed se bavio voćarstvom, on je kalemio, od njega u našem obiteljskom voćnjaku ima još velikih stabala jabuka, neke su starije i od 120 godina. Ta stabla su već na izdisaju, dosta je grana na njima suho, debla su šuplja, ali još se drže i rode. Djed i otac također su se bavili voćarstvom pa su valjda tako prenijeli ljubav i na mene“, kaže.

Stare sorte poveznica s rodnim krajem

S nestrpljenjem očekuje susrete i druženja s istomišljenicima u Cerniku. Nesebično je do sada mnogima pomogao donošenjem plemki za cijepljenje raznih kultivara. "Pitao sam šefa u Njemačkoj za godišnji odmor u vrijeme održavanja izložbe i nije mi problem prevaliti 1.200 kilometara da kolegama predstavim ono što sam tamo ubrao i pronašao, ali i da vidim i osjetim to bogatstvo oblika, boja, okusa i mirisa u atriju Kulmerova dvorca“ koji je postao kultno okupljalište nas entuzijasta", naglašava. 

I u mnogim našim selima, slično kao u Njemačkoj, još uvijek ima zapuštenih stabala jabuka, krušaka i drugog voća koja se pojedinih godina okite obiljem zdravih plodova, ali, nažalost, mnogi propadaju, ili eventualno završe u rakijskm kotlovima. A vrlo su pogodni upravo za preradu u sokove, ocat ili za sušenje. 

Ljubav prema prirodi i voćarstvu Ivici Kadiću velika je poveznica s rodnim Gradištem, Slavonijom i Hrvatskom. A opredijelio se, kaže, upravo za spašavanje onih od kojih neke, nažalost, odumiru u rodnom kraju.

"Kada sam prije 8 godina došao u Njemačku vidio sam dosta manjih tih starih nasada, debla krajputaša između njiva, pored lenija, pored cesta. Našao sam i neke voćnjake koji su bli zapušteni, vlasnici su vjerojatno poumirali, pa te nasade nitko ne održava. To me ponukalo da ih malo bolje istražim. Ta stabla koja nitko ne održava, koja su jednostavno prepuštena prirodi, jer ih nitko ne orezuje, ne gnoji i ne šprica zaštitnim sredstvima ponekih godina nenormalno obilno rode, kao primjerice i ove", dodaje. 

Poseban odnos Nijemaca prema starim sortama

Iako ima i takvih zapuštenih voćnjaka, i puno onih intenzivnih, Nijemci, kaže Ivica, njeguju poseban odnos prema njima. Primjerice, u obližnjem gradu Duderstadtu svake godine održava se višednevni voćni sajam "Apfel und Birnenmarkt“ na kojem se izlažu i determiniraju njihovi plodovi u čemu pomažu pomolozi. "Nijemci dosta iskoriste plodove tih sorti voća koje su otporne i ne zahtijevaju zaštitu. U mnogim mjestima imaju sokare, pogone za preradu voća u prirodne, zdrave i ukusne sokove bez ikakvih kemijskih dodataka i šećera. Nakon cijeđenja i pasterizacije pakiraju ih u ambalažu za korištenje“, kaže Kadić. 

Naš sugovornik uspostavio je odličnu suradnju sa čuvarima iz Hrvatske i šire, s kojima se susreće u Cerniku, a posebno ističe suradnju sa sumještaninom Đurom Božićem iz Gradišta. On cijepi većinu plemki koje Ivica donosi iz Njemačke, a stvorio je i vlastiti kolekcijski voćnjak s oko 150 različitih starih sorti jabuka, krušaka i drugog voća. Ivici je drago i što je tu ljubav prenio na nećaka Ivana Kadića, mladog čovjeka, fitofarmaceuta, koji sada najviše brine o njihovom obiteljskom voćnjaku u Gradištu koji obnavljaju, a planiraju i širiti nasad upravo s najboljim koje je pronašao u Njemačkoj. 

Prirodna baština koju treba čuvati

Zanimljivo je, kaže Ivica, da je u njemačkim voćnjacima, drvoredima i parkovima pronašao dosta onih koje su odavno zastupljene i u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i drugim dijelovima bivše države. 
"Od jabuka pronašao sam Boskop stari i Boskop crveni, Kanadsku renetu, Sivu jesensku renetu, Ljepocvjetku, Kardinal, Šampanjku, Ontario, Bjeličnik i još neke, a od krušaka Pastorčicu, Boskovu bočicu, Društvenku, Gelertovu, Maslovku, Parišku groficu, Dobru Lujzu (Avranška, Dobra Vjekoslava).“, otkriva. 

U obilaženju voćnjaka, istraživanju i prikupljanju Ivici Kadiću puno pomaže i prijateljica Njemica Manuele Neumann, također velika zaljubljenica u prirodu i ekološki uzgoj voća. "Zadovoljan sam što se naša Facebook grupa Sačuvajmo stare sorte iz dana u dan širi, trenutačno okupljamo gotovo 20 tisuća članova, što svakodnevno kontaktiramo i mijenjamo iskustva, a na susretima mijenjamo plemke, sadnice i sjeme, a odlično se i družimo", kazuje dodajući da smatra da time uvelike kao entuzijasti pomažu njihovu opstanku na našim prostorima koje su naša velika prirodna baština i koju treba očuvati. Tu ljubav treba osobiti prenositi na mlade, a tu bi puno mogle pomoći škole.

"Otac mi je pričao da su nekada sve škole imale manje voćnjake i mini-rasadnike u kojima su djeca učila cijepiti i uzgajati voće, a onda ih nosili kući i sadili“, kaže Ivica Kadić, koji se naveliko priprema za izložbu u Cerniku.