Još jedan red pa gremo skupa doma - slogan je, ali i poticaj na rad obitelji Bulić

"Onaj tko želi raditi, od poljoprivrede može živjeti i to jako dobro“, sigurno će Markos, jedan od sinova blizanaca Vere Bulić, vlasnice istoimenog OPG-a iz Istre.

Četiri minute mlađi brat Mateas nadovezuje se da njihovo gospodarstvo ima slogan koji je zapravo više poticaj na rad. "Još jedan red pa gremo skupa doma! Tako je mama uvijek govorila, a nama se dizala kosa na glavi svaki puta kada smo čuli tu rečenicu. Ali moramo priznati da je to čak i osnova naše poljoprivredne proizvodnje“, govori on dok brat kima glavom u znak potvrde.

Ništa se ne baca

Proizvode razno povrće, voće, drže tri krave, sedam svinja, stotinjak kokoši i iz gušta dva konja. Jaja imaju u cjelogodišnjoj ponudi, Verina svekrva od kravljeg mlijeka radi sir, telad je za meso, ali samo za vlastite potrebe. Proizvodnja je zaokružena, ništa se ne baca, ako nešto i ostane to ide svinjama.  

Primarno se bave maslinarstvom i imaju 500-tinjak rodnih stabala. Lani su posadili novih 110 i nadaju se ove godine još 50. Većina je domaćih sorti, nešto talijanskih.

Na Gubavici, selu u kojem žive, imaju oko 200 maslina, druge su u Fažani i Peroju, sve na njihovim parcelama. Vlastite zemlje imaju oko 6 ha, ali rade oko 15 ha jer su uzeli dosta u zakup. U poslovima sudjeluje suprug kada nije na poslu, a pomažu također svekar i svekrva, kada zatreba uskače i 12-ogodišnja kći. Svekar je glavni za popravke na mehanizaciji, a svekrva je velika podrška u kući, kuha za sve, ali radi i prerađevine od mlijeka, sir i skutu. Radi se o uigranoj ekipi kojoj je uspjeh zagarantiran.

Puno prodaju na kućnom pragu

Nisu u ekološkoj proizvodnji, ali se baziraju na što manje preparata, tretiraju možda tri puta godišnje što smatraju odličnim jer neki to rade i 8-10 puta. Berbu maslina obavljaju uz pomoć ručnih tresača, prerada je isti dan. Bez lažne skromnosti ističu da je ulje vrhunsko. "Tko jednom kupi, vraća se po još. Najviše uzimaju domaći, ali nešto ode i na tržnici“, kažu nam.

"OPG postoji oko 20 godina, prije je glasio na svekrvu, a unatrag četiri godine je na mene“, otkriva nositeljica Vera. Od sredstava iz EU fondova su kupili mehanizaciju i plastenik. Da bi im projekt prošao, netko je trebao biti zaposlen u OPG-u i to je bio trenutak odluke. Dala je otkaz u trgovini i u potpunosti se posvetila radu na gospodarstvu. Sada je svakodnevno na tržnici u Labinu, svih 7 dana u tjednu. Po ljeti imaju štand i u Barbanu.

Najviše plasiraju na kućnom pragu, imaju stalne kupce. Proizvode onoliko koliko vide da se traži, ne pretjeruju ni sa čime. "Bolje da malo fali nego da ima viška“, složni su. Trenutno se najviše prodaju pomidori, pelati za šalšu i paprika za kiseliti – ide na vreće, a ne kila-dvije kao inače.

Šansu vide u voćarstvu

Sinovi Markos i Mateas se također vide u poljoprivredi. Studiraju u Poreču, jedan mediteranske kulture, a drugi vinarstvo te će obojica uskoro diplomirati. Kažu da su željni novih znanja te smatraju da je u proizvodnji potrebno primjenjivati novitete. Ne planiraju preveliko širenje, plan je povećati proizvodnju skupljih namirnica i time misle prvenstveno na voće.

"Kilogram paprike je 7-8 kn, a kila breskve ne ide ispod 30 kn. Sam rad oko paprike je otprilike isti kao s breskvom. Nisu ni puno veća ulaganja, osim što treba čekati određeni broj godina, ali na kraju će se sigurno isplatiti“, uvjerena su braća. Prije dvije godine su posadili nasad od 150 stabala nektarina, breskvi, marelica, šljiva... Od prije imaju kruške, jabuke i smokve, a tu je i pola hektara jagoda.

Kažu da je glavni problem u poslovanju radna snaga. "Nitko neće raditi, osim nekih lakših poslova. Za teže radove se zaista ne može naći nikoga“, govore mladići, a majka dodaje da sinovi sami obrezuju masline i veliki dio poslova odrade tako da "po tom pitanju obitelj ima sreće".