Kako pravilno održavati zemljište u voćnjacima

Pod njegom voćaka se podrazumijeva primjena agrotehničkih i pomotehničkih mjera s ciljem da se osiguraju uvjeti za normalan rast i rodnost voćaka. Od agrotehničkih mjera najvažnije su: održavanje zemljišta u voćnjaku, gnojidba i navodnjavanje. Najznačajnija svojstva zemljišta koja se koriste kao pokazatelji plodnosti i pogodnosti zemljišta za optimalnu ishranu i gnojidbu su: dubina zemljišta, mehanički sastav (tekstura) i struktura zemljišta, ph vrijednost (reakcija) zemljišta, sadržaj humusa i hranjiva, vodni režim i apsorpcijska sposobnost zemljišta.

Koji će se načini održavanja zemljišta primijeniti u danim agroekološkim uvjetima, ovisi od niza faktora: količine padalina, nagiba terena, sorte, podloge, sustava uzgoja.

U praksi se najčešće primjenjuju sljedeći načini održavanja zemljišta:

• čista obrada
• čista ledina
• međuredna obrada, a u redu zatravljivanje
• uzgoj biljaka za zelenu gnojidbu
• tretiranje herbicidima

Ovisno od načina održavanja zemljišta u voćnjaku, tijekom godine obradu zemljišta možemo svrstati u dvije grupe:

• Osnovno, jesensko oranje, na dubini 15-20 cm
• Pet-šest kultiviranja tijekom vegetacije, na dubini 5-7 cm.

Jalovi ugar

Ovaj vid održavanja ogleda se u redovnoj obradi čime ne dozvoljavamo razvoj korova i trave. Osiguravamo dovoljnu rastresitost zemljišta i pojačavamo aeraciju dubljih slojeva, smanjuje se opasnost od pojave štetnika koji prezimljavaju u zemljištu, a stvaramo povoljne uvjete za rast i razvoj korijenovog sustava i povećavamo aktivnost mikroorganizama u zemljištu. Ovaj način primjenjujemo u prvih nekoliko godina od podizanja nasada, kao i u područjima gdje ljeti nema dovoljno padalina.

Nije preporučljivo koristiti ovaj način obrade u područjima gdje je prisutna velika količina vodenog taloga, ili se redovno navodnjava jer može izazvati osiromašenje zemljišta u hranjivim sastojcima ispiranjem nitrata, pogoršava strukturu zemljišta i pojačava eroziju. Ovaj način obrade podrazumijeva jedno jesensko ili zimsko oranje i više kultiviranja tijekom vegetacije. Uzorano zemljište u jesen treba ostaviti s otvorenim brazdama, a dubina ovisi od tipa zemljišta, razvijenosti korijenovog sustava i vremena obavljanja. Da bi jesensko oranje bilo što uspješnije, trebalo bi svake godine mijenjati pravac - jednom uzduž, a sljedeći put poprijeko, zatim je potrebno mijenjati i dubine oranja kako bi spriječili sabijanje zemljišta.

Pliće obrade obavljati na dubini od 5-7cm kultivatorom ili drljačom. Teška zemljišta treba češće kultivirati, a lakša rjeđe. U našim agroekološkim uvjetima s ljetnjom obradom treba prestati krajem kolovoza ili početkom rujna. Čista obrada ima i svojih nedostataka, tj. takva zemljišta s vremenom gube strukturu, pa ih je potrebno češće gnojiti. Svake četvrte godine neophodna je gnojidba stajnjakom, ili još bolje svake četvrte godine uzgoj biljaka za zelenu gnojidbu koje se zaoravaju u punom cvjetanju (grahorica, stočni grašak, lupina, soja, itd.)

Ledina

Održavanje zemljišta u vidu ledine znak je ekstenzivnosti proizvodnje. Ovakav način održavanja zemljišta se preporučuje na erozivnim terenima, u vlažnim područjima gdje količina vodenog taloga prelazi 1.000 mm ili su prisutni sustavi za navodnjavanje, u nasadima koji su podignuti na većim nagibima i ako je teren sklon zabarivanju, pa je nemoguć prohod mehanizacije. Nedostaci ovakvog načina održavanja zemljišta su vidljivi u slabom porastu mladica, pojavi klorotičnog lišća, slaboj kvaliteti plodova. Posebno se ne preporučuje za mlade nasade jer sadnice postaju kržljave i ne napreduju. Trava na ledinama osiromašuje zemljište u mineralnim tvarima, posebno nitratima, otežava gnojidbu, navodnjavanje i služi kao sklonište za širenje štetnika i bolesti. Ako je klima u kojem je voćnjak aridna utoliko je ovakav način nepovoljniji.

Zatravljivanje međurednog prostora

Za razliku od ledine, ovo predstavlja suvremeni način održavanja zemljišta. Travni pokrivač se formira između redova, čija širina ovisi od nasada. Trava se sije na prethodno dobro pripremljenom zemljištu. Za sjetvu se koriste smjese različitih vrsta trava, kao što su: engleski ljulj, livadarka, crveni vijuk, bijela djetelina, ježevica i dr. Radi uštede financijskih sredstava, može se pustiti da divlja trava formira svoj pokrivač, koji kasnije treba samo održavati košenjem ili tarupiranjem. Trava koja spontano izrasta, često je gušća, a i otpornija je i na sušu. Travni pokrivač se tarupira ili kosi više puta tijekom godine (najčešće šest do osam  puta). Košnja se obavlja kad trava dostigne visinu od 10 cm, obično svaka tri tjedna, a ukoliko je veća količina padalina može i češće. Usitnjena trava ostaje na tom mjestu, razlaže se i tako obogaćuje zemljište organskom tvari.

Prostor između travnog pokrivača i voćaka, ovisno od sortimenta i starosti nasada, održava se adekvatnom primjenom herbicida, postavljanjem folije ili malčiranjem, kao i obradom pomoću bočnih freza. Osnovne prednosti ovakvog načina održavanja zemljišta u nasadima voćaka jesu mogućnost upotrebe mehanizacije tijekom čitave godine, što samim tim osigurava provođenje i pomotehničkih mjera, kao što su rezidba, zaštita i berba. Manji su troškovi održavanja u odnosu na jalovi ugar, a i manja je pojava erozije. Osnovni nedostaci su skupo formiranje travnog pokrivača sjetvom trava, kao i mogućnost namnožavanja štetnika, glodavaca i dr.

U suvremenim intenzivnim nasadima s integralnom proizvodnjom s instaliranim sustavom za navodnjavanje, preporučuje se zatravljivanje međurednih prostora, a između stabala u redu tretiranje herbicidima, poslije četvrte godine, a dotad obrada u redu.

Važnost podrivanja zemljišta

Pravilnom obradom zemljišta se najpovoljnije regulira odnos kisika i ugljičnog dioksida. Dovoljne količine kisika su neophodne ne samo za disanje korijena već i za aktivnost mikroorganizma u zemljištu koji su bitni nositelji plodnosti zemljišta. Obnavljanje zraka u zemljištu uvjetovano je povećanjem broja kapilarnih pora, što se ne može zamisliti bez obrade. Za uspješan uzgoj voćaka odnos zračnog i vodnog kapaciteta treba biti 1:9 odnosno najmanje 10% zemljišnih pora treba biti ispunjeno zrakom. Još jedna mjera je veoma bitna - podrivanje zemljišta koja nije redovna, ali je vrlo korisna jer poboljšava fizičko-kemijske osobine zemljišta.

Autor: dipl.inž. Dragan Bejatović, Savjetodavna RS