Na pojavu apopleksije, odnosno prijevremenog sušenja stabla kajsije, utiče mnoštvo faktora, a evo šta preporučuju stručnjaci da bi se izbjegao taj problem, koji uzgajivačima može da nanese ozbiljnu ekonomsku štetu.
Kako objašnjava poljoprivredna savjetodavka zadužena za oblast voćarstva Biljana Nikolić na pojavu prijevremenog sušenja (apopleksija) kajsije utiče veliki broj ekološko-fizioloških faktora od kojih su najznačajniji sljedeći:
Tokom biološkog zimskog mirovanja kajsija je relativno otporna na mraz i podnosi temperature od -25°C do 30°C. Ipak, biološko zimsko mirovanje traje kratko i u našim uslovima završava se sredinom ili krajem januara. Stupanjem kajsije u ekološko zimsko mirovanje znatno se povećava njena osjetljivost na mraz, pa štetu na voćkama može da prouzrokuje i mraz slabijeg inteziteta (-10°C do -15°C). Naročito su opasna kolebanja temperature u februaru i martu, kada nakon perioda toplog vremena nastupe povratni mrazevi. U takvim uslovima može da se dogodi izmrzavanje tkiva stabla i skeletnih grana, naročito kambijuma i floema. Oštećenje tkiva može nastati i u jesen, zbog naglog pada temperature. U našim uslovima mraz je rijeđe primarni uzročnik sušenja kajsije. On je uglavnom sekundarni uzročnik, pri čemu oštećenja koja nastaju uslijed mraza predstavljaju mjesta kroz koja prodiru patogeni koji uzrokuju sušenje stabala.
U našoj zemlji postoji mišljenje da je kajsija otporna na sušu, te da je ne treba navodnjavati. Međutim, ona se odlikuje visokim intezitetom transpiracije. U periodima jake suše može doći do poremećaja vodnog balansa, to jest do velikog gubitka vode zbog transpiracije, nego što je usvajanje vode preko korijena. Ta pojava je naročito izražena pri obilnoj rodnosti, kada se voćke pretjerano iscrpljuju i akumulišu manje količine rezervnih organskih materija u deblu i granama. To utiče na smanjenje njihove otpornosti na mraz i povećanje osjetljivosti na prijevremeno sušenje stabala.
Prevelika vlažnost zemljišta, koja nastaje zbog visokog nivoa podzemnih voda ili zabarivanja zemljišta nakon jače kiše, može da izazove gušenje korijena, pa samim tim i sušenje stabala. Takođe, pretjerana vlažnost doprinosi razvoju parazitnih gljiva u zemljištu.
Na osnovu mnogih istraživanja ustanovljen je značajan uticaj podloge na pojavu prevremenog sušenja stabala kajsije. U našim uslovima kao nepogodne podloge su se pokazali sijanci kajsije i đžanarike. Sorte kalemljene na tim podlogama su osjetljivije na mraz i apopleksiju. Bolje rezultate dale su podloge koje potiču od domaće šljive i trnošljive (npr. bijelošljiva, krupna zelena renkloda).
Niskokalemljene kajsije osjetljive su na kolebanja temperature krajem zime zbog čega dolazi do pucanja kore na deblu. Te pukotine su mjesta prodiranja patogena koji izazivaju prijevremeno sušenje stabala. Utvrđeno je da se apopleksija manje javlja u slučaju visokog kalemljenja (80-120 centimetara), naročito ukoliko se kao podloga ili posrednik koristi šljiva.
Dokazano je da su gušće posađena stabla kajsije otpornija na prijevremeno sušenje. To se objašnjava promjenom mikroklimatskih uslova, prije svih manjim amplitudama temperature između dana i noći.
Izbor odgovarajućeg položaja za podizanje zasada kajsije ima veliki uticaj na osetljivost stabala na mraz, pa tako i na prijevremeno sušenje. Položaji u ravnici ili podnožju brda su nepovoljniji od onih koji se nalaze na uzvišenom dijelu terena sa blagim nagibom. Južne i jugozapadne ekspozicije su manje povoljne od sjevernih i sjeveroistočnih, zato što su na njima izraženija kolebanja temperature, koja mogu dovesti do oštećenja tkiva debla i skeletnih grana.
Manje sušenje stabala je primjećeno u zasadima sa optimalnom primenom agrotehničkih mjera u odnosu na zapuštene i zaledinjenje zasade. Međutim, treba voditi računa o dubini obrade, odnosno o tome da ne dolazi do povrjeđivanja debljih žila prilikom obrade zemljišta.
Vitalnost i dugovječnost kajsije uveliko zavise od optimalne i uravnotežene obezbjeđenosti stabala mineralima. Nedostatak kalijuma i fosfora, kao i višak azota utiču na smanjenje otpornosti voćaka na niske zimske temperature. Ukoliko je izražen manjak nekih elemenata (azot, magnezijum, željezo, mangan) dolazi do pojave hloroze listova. Hlorotična stabla akumuliraju manje količine organskih materija u granama i deblu, slabije prezimljavaju i osjetljivija su na sušenje pod uticajem mraza i patogena.
Kajsiju ne treba saditi na svježim krčevinama drvenastih biljaka jer na takvim zemljištima postoji opasnost od zaraza patogenim gljivama, bakterijama i nematodama. Prije podizanja zasada takvo zemljište treba da odmori nekoliko godina, a na njemu je poželjno gajiti strna žita.
Kod kajsije se ne preporučuje rezidba u periodu zimskog mirovanja. Presjeci koji nastaju pri toj rezidbi predstavljaju mjesta kroz koja se lako ostvaruje infekcija patogenim mikroorganizmima, od kojih su najznačajniji bakterija Pseudomonas syringae i gljiva Leucostoma cincta. Rezidbu je najbolje izvoditi u periodu od maja do augusta, jer tada rane brzo zarastaju i ne dolazi do infekcija patogenima.
Prevelika rodnost iscrpljuje stabla kajsije i povećava njihovu osetljivost na sušu i izmrzavanje. Zato je u godinama u kojima je rodnost prevelika neophodno obaviti prorjeđivanje plodova.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor