Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Čudesni lišajevi
  • 01.01.2019. 15:00

Lišajevi - štete li voćkama i zbog čega su korisni?

Danas je u svijetu poznato oko 25.000 vrsta lišajeva, a najviše ih pronalazimo na šljivi, orahu i jabuci.

Foto: WikimediaCommons/Tony Hisgett
  • 1.133
  • 64
  • 0

U ekstenzivnim ili zapuštenim voćnjacima vrlo često možemo uočiti lišajeve. Javljaju se na deblu i granama gotovo svih voćnih vrsta, ali najviše ih pronalazimo na šljivi, orahu i jabuci.

Šta su zapravo lišajevi?

Lišajevi (Lichenes) predstavljaju zajednicu gljiva i jednostaničnih algi ili cijanobakterija (Cyanobacteria). Primjer su simbioze (suživota) koji donosi korist i jednom i drugom organizmu te zajednice. Od gljiva su najčešće zastupljene mješinarke (Ascomycotina), a od algi zelene (Chlorophyta) ili modrozelene alge (Cianophyta). Međusobno se nadopunjuju na način da gljiva opskrbljuje algu vodom i mineralnim tvarima, a alga (ili cijanobakterija) osigurava hranu (šećere) koje stvara fotosintezom. Gljiva ujedno pruža i mehaničku zaštitu te o njoj ovisi oblik i izgled lišaja.

Danas je u svijetu poznato oko 25.000 vrsta lišajeva.

Podjela lišajeva 

Vegetativno tijelo lišaja naziva se steljka i može biti različito obojena. Boja ovisi o specifičnim pigmentima koje sadrži, a određuje se u suhom stanju jer lišaj često mijenja boju u dodiru s vlagom. S obzirom na tip steljke, lišajeve možemo podijeliti na:

  • Koraste lišajeve - cijelom svojom površinom su čvrsto priljubljeni za podlogu i imaju jednostavnu građu. Ne mogu se odvojiti od podloge, a da ne uzmemo i dio podloge. Oko 80% lišajeva pripada ovoj grupi.
  • Listaste lišajeve - jednim dijelom labavo pričvršćeni za podlogu, složenije su građe, sastavljeni od režnjeva. Od podloge se mogu odvojiti nožem.
  • Grmaste lišajeve - labavo pričvršćeni za podlogu, uspravni ili viseći u odnosu na podlogu, izgrađeni od dijelova koji nalikuju grmiću i imaju najsloženiju građu.

Lišajevi vodu upijaju iz podloge površinom svoga tijela ili pak usvajaju vodenu paru iz atmosfere. Ovisno o načinu skladištenja vode lišaj lako gubi vodu te tada prelazi u tzv. suho stanje, kada su fotosinteza i životni procesi jako slabi ili zaustavljeni. U uvjetima suše lišaj može dugo preživjeti. Da bi se životne funkcije normalizirale dovoljna je i mala količina kiše. Slab intenzitet fotosinteze razlog je što lišajevi sporo rastu, do 1 cm godišnje.

Kako se razmnožavaju lišajevi 

Razmnožavaju se spolno pomoću spora ili nespolno na nekoliko načina:

  • Regeneracijom - iz odlomljenog dijela tijela stvori se novi organizam
  • Soredijama - loptastim nakupinama koje raznosi vjetar, kiša ili ptice
  • Izidijama - izraslinama prekrivenim korom koje raznose vjetar i kiša.

Nanose li štetu voćkama?

Kao što je u uvodu već spomenuto, lišajevi se javljaju u ekstenzivnim ili zapuštenim voćnjacima, na deblu i granama gotovo svih voćnih vrsta. Najviše ih pronalazimo na šljivi, orahu i jabuci. Obično se javljaju na starijim voćkama i to u nasadima u kojima izostaje uobičajena zaštita fungicidima. Ukoliko se lišajevi jave u mladim nasadima na jednom ili više stabala pokazatelj su slabe kondicije voćaka, koje su oslabile uslijed utjecaja nepovoljnih uvjeta.

Lišajevi nisu paraziti - ne ulaze u biljno tkivo i ne crpe "domaćina". On im služi kao mjesto za život, a lišajevi se razvijaju na samoj površini biljnih organa. Takve organizme nazivamo epifiti. Međutim, lišajevi posredno mogu štetiti voćkama, osobito ako su prisutni u velikom broju, jer smanjuju životni potencijal biljke na kojoj se nalaze. Oni mogu biti stanište i štetnim organizmima.

Na šljivi se najčešće javlja hrastov lišaj (Evernia prunastri), a na orahu žuti lišaj (Xanthoria parietina).

Na voćkama se još mogu naći lišajevi rodova Parmelia, Parmelina, Ramalina, Platismatia i dr.

Uobičajena zaštita fungicidima, osobito onima na bazi bakra, dobro ih suzbija pa ostale mjere suzbijanja nisu potrebne.

Jesu li korisni?

Lišajevi su od velikog značaja za sav živi svijet. Naime oni imaju mogućnost naseljavanja područja na kojima nema drugih vegetacija te stvaraju uvjete za naseljavanje ostalih vrsta. Zbog toga ih nazivamo "pionirima vegetacije". Izraziti su ekstremisti pa podnose hladna ili vruća područja, ali i ona siromašna mineralnim tvarima. Kada nastane lišaj takva mjesta obogaćuju humusom stvarajući plodno tlo.

Važnost lišajeva se ogleda i u tome što su najpoznatiji bioindikatori kvalitete zraka odnosno onečišćenja zraka. S obzirom da nemaju mogućnost izlučivanja apsorbiranih tvari iz tijela, odumiru nakon što količina štetnih tvari postane toksična. Prisutnost lišajeva na nekom području potvrda je izuzetne čistoće zraka. Postoje razlike u osjetljivosti na onečišćenje, a najotporniji su korasti lišajevi. Područja na kojima je veliko onečišćenje zraka nazivamo lišajevske pustinje.

S obzirom da naseljavaju zemljišta siromašna mineralnim tvarima na kojima ne rastu biljke (poput tundri na sjeveru) predstavljaju glavnu hranu životinjama tog područja (npr. sobovima). Međutim, neke vrste lišajeva bogate su škrobom (Cetraria islandica - islandski lišaj) te se koriste i za prehranu ljudi - za pečenje kruha i spravljanje drugih jela.

Široka je primjena lišajeva i u medicini, s obzirom da su iz više vrsta izolirani antibiotici. Svakako najpoznatiji je već spomenuti islandski lišaj kojeg se često naziva biljnim antibiotikom i čiji se ljekoviti oblici najčešće koriste kao sredstva za smirivanje kašlja kod upale gornjih dišnih putova. Ekstrakt islandskog lišaja sastavni je dio nekih pripravaka za liječenje želučanih tegoba, u preparatima za liječenje infekcija kože, u kozmetici za liječenje mladenačkih bubuljica, dermatitisa i mnogih drugih pripravaka.

Neke vrste sadrže aromatična ulja koja se koriste za proizvodnju parfema. Takav je hrastov lišaj (Evernia prunasti) čije ulje djeluje opuštajuće, omogućuje lakši san i ima erotizirajuće djelovanje.

Lišajevi se koriste u tekstilnoj industriji za bojanje tkanina te u proizvodnji lakmus papira. U postupcima proizvodnje se koriste razne kiseline koje sadrže lišajevi.

I na kraju….

Zanimljiv je podatak da su nedavno u južnoj Kini otkriveni fosili lišajeva za koje se procjenjuje da su stari oko 600 milijuna godina. Ako je zaista tako, onda se ova simbioza algi i gljiva javila puno prije evolucije biljaka na Zemlji.

Sve navedeno dovodi nas do zaključka da su lišajevi stvarno čudesni.

Autor: Mirta Križanić Božurić, dipl. ing. agr., viša stručna savjetnica za zaštitu bilja


Izvori

Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede


Tagovi

Lišajevi Lišajevi na voću Indikatori Simbioza Medicina Prehrana