Majske Poljane - volja za novim početkom

U Majskim Poljanama, selu koje je nedavno uništeno u potresu, Elizabeta Pezo Paliska bavi se ekološkom proizvodnjom borovnica i poznata je javnosti kao Teta Beta. Njezino gospodarstvo, kaže nam, nije pretrpjelo velike štete. Osim nasada, imaju samo rashladnu komoru smještenu u sjeniku i priručnu pakirnicu smještenu u starinskoj kući, tako da zapravo nije imalo što stradati jer su obje građevine drvene. Ne zna što je sa zdencom dubine 42 metra, to je dio koji tek treba utvrditi.

"Naš proizvodni pogon je polje“, govori. Tamo je postavljena jedino mreža za zaštitu od ptica pa nije moglo doći do nekog strukturnog poremećaja. Kuća je za sada cijela, jedino je hitno trebalo sanirati i improvizirati dimnjake te podaskati i složiti krov, pri čemu su uskočili prijatelji. Vlasnici vjeruju da se određeno vrijeme bez većeg straha može u kući boraviti, pod pretpostavkom da se ne dogodi naknadni jači potres.

No, tu sreću nisu imali ostali stanovnici Majskih Poljana. Tako je njihovim prvim susjedima kompletno gospodarstvo u potpunosti uništeno. Oni sada borave u kontejnerima, ali se koriste vodom i strujom u Elizabetinoj kući. Radi se o tri generacije smještene u dva kontejnera koje se planira spojiti u jedan veći.

Trebalo bi se okrenuti tradicijskoj gradnji

"Njihova kuća je dobila crvenu naljepnicu što znači da je predviđena za rušenje. Štale, svinjci, kukuruzarnica – sve je uništeno. Krave su rasprodane ili udomljene“, opisuje nesreću koja je snašla njenog prvog susjeda Stevu Bjelajca. Spasio je 6 svinja, ali jedna je nažalost ostala paralizirana. "Ljudi u našem selu izgubili su sve. Stanovnici, naravno, najviše žaluju radi pet ljudskih žrtava potresa“, govori Elizabeta s neskrivenom tugom.

U vrijeme kada su se gradile kuće u široj okolici, nije se vodilo računa o kvaliteti gradnje, pitanje je koliko su vlasnici tada uopće imali stručnog znanja, nastavlja ova inženjerka građevine i geotehnike. Vjeruje da su i financijske mogućnosti imale veliki utjecaj na način gradnje. "Mislim da na ovom području imaju šansu samo drveni objekti, najbolje prizemni. Trebalo bi se okrenuti tradicijskoj gradnji, znanja i vještine spajanja drvenih konstrukcija postoje“, osvrće se na razloge nastanka prevelike štete. Jer, dodaje, potresi se ne mogu predvidjeti, ali ljudske aktivnosti mogu ublažiti posljedice.

Priručni bunari u koje se slijevaju površinske vode

Danas su veliki problemi infrastrukturne prirode. Kaže da niti jedna trafostanica nije izdržala pa da već to puno govori o situaciji na terenu. Ljudi i životinje tamo nemaju vode, a javna rasvjeta također nije nikada uvedena.

Zekan je spašen, uzgajivači skupljaju podatke i o drugim konjima

Objekti u Majskim Poljanama nisu priključeni na vodovod, već ljudi imaju bunare, a sada niti oni nisu od koristi. Stanovnici se koriste priručnim bunarima koji su davno izbušeni do dubine od nekih 10 metara i nikada se nije došlo do vodovodne žile. "U njih se zapravo slijevaju površinske vode tako da s njom treba i inače biti racionalan jer ovisimo o padalinama. A ne zaboravimo da ovdje ljudi drže blago“, upozorava.

Njive obavezno moraju ograđivati zbog brojne divljači. Tko to ne napravi, nema smisla da ulaže u bilo kakav nasad. "Zaista je puno divljih životinja i nemamo osjećaj da netko radi na tome da se njihov broj smanji“, negoduje naša sugovornica te dodaje da ima i drugih problema. Naime, poljoprivrednici ovdje jako teško dolaze do radne snage. "Mi imamo zaposlenu djelatnicu jer ekološka proizvodnja zahtijeva svakodnevni rad u nasadu kroz cijelu godinu. U vrijeme berbe se također uspijevamo snaći, ali nije svima tako“, podsjeća na još neke nevolje.

Osim toga, kada treba odraditi neki posao koji zahtjeva mehanizaciju, u selo valja dopremati strojeve udaljene desetke kilometara što znatno povećava trošak svake investicije.

Ljudi imaju želju krenuti ispočetka i sagraditi novi život

Zadovoljna je ipak da su već četvrti dan od potresa iz Ministarstva poljoprivrede došli registrirati štetu na gospodarstvu. "Ugodno me iznenadilo što brinu o svojim poljoprivrednicima i da su tako organizirani. Time su nam pokazali da smo im ipak važni“, pohvaljuje djelatnike. Nada se da će se takva briga nastaviti jer poljoprivrednicima i inače na ovom području jako fali povezivanje, razmjena znanja i iskustava. Primjećuje da ljudi ovdje žele raditi, ali im treba stručno vodstvo kako bi se mogli nositi sa sve većim izazovima tržišta, odnosno biti konkurentni ponajprije u kvaliteti. A tržište nije samo Hrvatska i to ne smijemo smetnuti s uma, smatra.

Spominje drugog susjeda koji se bavi uzgojem lješnjaka. Njemu je stradala sortirnica i pakirnica, ali s obzirom na ostale kojima su srušene štale, ne osjeća se previše pogođenim ovim potresom. No, domicilno stanovništvo će ovdje morati nastaviti živjeti i raditi. Vrlo je važno kako će se stvari postaviti u budućnosti i hoće li se poticati brži razvoj kako bi što više stanovnika ostalo na djedovini. A neće otići samo ako budu imali uvjete za normalan život.

Šansa u europskim novcima

Trenutno svatko svakome pomaže, manje pogođeni uskaču onima koji su prošli lošije, bilo tako da im daju privremeni krov nad glavom ili na neki drugi način. Ako netko nudi financijsku pomoć, ona se uvijek preusmjerava tamo gdje je potrebnija. "Teško je sve ovo i nemamo srca primati pomoć dok gledamo one koji su prošli gore od nas“, govori Teta Beta dok dodaje da su naši ljudi divni, da žele pomoći i da ima nade da će se dobar dio uspjeti obnoviti.

"Ovo nam je prilika, ako se tako može reći, da se stvari pokrenu", kaže. S obzirom na članstvo u EU, iskreno se nada da ćemo znati iskoristiti prednosti te činjenice i da će Europa prepoznati ovo područje kao mjesto vrijedno ulaganja. "Naime, živimo i proizvodimo na ekološki izuzetno povoljnoj zemlji. Veći dio je u području Natura 2000 i nadam se da će značaj toga biti prepoznat na svim razinama“, optimistična je jer, veli, mnoge europske zemlje se time ne mogu podičiti.

Kako posluje s inozemstvom, zna koliko se vani cijeni netretirani proizvod. U tome vidi šansu za ove ljude, jer oni žele ostati i raditi na svojoj zemlji. Samo im treba neke činjenice približiti i potaknuti ih da krenu u pravom smjeru.

Bogat je onaj tko ima mogućnost proizvesti hranu za sebe

Smatra i da je proizvodnja hrane u Hrvatskoj sasvim nepravedno smještena nisko na ljestvici prioriteta, a trebala bi biti na vrhu. Ne može ne spomenuti kako su kod nas stvari krivo postavljene, a to dokazuje situacija s turizmom koja nas je zadesila u kovid krizi. Mora se shvatiti što je temelj, a što nadogradnja. Paralela se može povući i s mnogim porušenim kućama čiji temelji nisu izdržali. Samo moramo otvoriti oči.

Potres napravio ogromne štete pčelarima: Upitno preživljavanje zajednica

Razgovarali smo i s njenom susjedom Draganom Bjelajac čija kuća i štala su uništene. Njeni svekar i svekrva imali su šest krava, pet steonih i jednu za na vagu koje je trebalo nekako zbrinuti. "Blago je ostalo bez krova nad glavom i nismo znali što s njima. Odluka je pala da se udome, ali ipak smo tri prodali, a ostale su udomljene“, doznajemo od mlade žene koja na sva usta hvali svoju susjedu.

"Teta Beta nam je puno pomogla u svakom pogledu. Uz njenu pomoć smo problem s kravama uspjeli doista brzo riješiti“, zahvalno će. Na pitanje što planiraju dalje, kaže da se život mora nastaviti, ali da im što prije treba krov nad glavom. Velika im je želja da se za udomljene krave uskoro nešto izgradi jer bez njih im život zaista nije kao prije.

Moguće je iz svega zaključiti da su unesrećeni ljudi ipak entuzijastični, da im moral ne opada i da bez obzira na sve nedaće idu naprijed. Već planiraju kako će podignuti novu štalu i vratiti blago, iako im je trenutno najvažniji topli dom. Kuće im se moraju omogućiti što prije. "Ne želimo da ljudi sami krenu u obnovu pa radi slabih financijskih mogućnosti grade nekvalitetno“, upozorava Elizabeta Pezo Paliska, ali ponavlja kako je neophodna dugoročna potpora u svakom pogledu.

"Financijska, edukacijska, a posebno psihološka“, za kraj naglašava.