Najbolja je jabuka iz vlastitog vrta

Jabuka je voćka koju su još stari Grci i Rimljani sadili u svojim vrtovima, a znamo da je i naš praotac Adam upravo zbog te voćke bio izbačen iz Raja. No, što je to tako vrijedno u jabuci? Jabuke sadrže mnoge hranjive sastojke, kao što su lako topivi i brzo usvojivi šećeri, zatim organske kiseline, pektinske tvari i proteini. Tu su i minerali, te vitamini i fermenti, biološki aktivne tvari koje imaju veliku dijetetsko-terapeutsku ulogu u ljudskoj ishrani. I što je posebno važno, svi se ti hranjivi sastojci u jabuci nalaze u omjerima koji najbolje odgovaraju ljudskom organizmu. Stoga nije čudo da gotovo svatko u svom vrtu želi imati pokoje stablo jabuke. No, kada i kako saditi jabuke i kako ih njegovati, pitanje je na koje mnogi ne znaju pravi odgovor. Stoga često griješimo već u početku, pa ne dajemo zemljište na analizu da bismo saznali je li ono uopće pogodno za sadnju jabuka. Nadalje, nerijetko zemljište ni ne pripremimo dobro za sadnju, ne pognojimo ga kako treba, a često ni ne sadimo jabuke u najbolje vrijeme. Jabuke je, naime, bolje saditi u jesen nego u proljeće, osim u vrlo hladnim krajevima gdje postoji opasnost od smrzavanja mladih sadnica. No, kako sadnice najčešće možemo nabaviti u proljeće, ne preostaje drugo nego ih tada posaditi uz uvjet da ih ljeti nekoliko puta zalijemo, kako bi se sadnice dobro ukorijenile. Prije sadnje trebamo izabrati sorte i podloge koje će odgovarati načinu na koji ćemo ih uzgajati. Ako će to biti plantažni nasad intenzivnog uzgoja, tada ćemo najčešće saditi jabuke na slabo bujnim podlogama, kao što je primjerice M-9, kako bismo postigli veću gustoću i što je moguće veći urod. Međutim, ako su to nasadi koje ćemo uzgajati na ekološki način, tada moramo izabrati otpornije sorte, po mogućnosti prilagođene podneblju uzgoja, te podloge s nešto bujnijom krošnjom i s nešto razvijenijim korijenom kao podloga MM-106 koja će moći iz tla crpsti dovoljno hranjiva. Bujnosti podloge i sorte ćemo, dakako, tada morati prilagoditi i razmake sadnje. Podlogu MM-106 i slične podloge upotrijebit ćemo i ako sadimo tek nekoliko ovih voćaka u vlastitom vrtu kako bismo dobili stabla srednje visine koja možemo oblikovati tako da se njega i berba mogu lako obavljati. Jabuke možemo saditi i uz rub vrta, u obliku živice, ali tada to moraju biti patuljasta stabla na slabo bujnim podlogama koje moramo vezati uz žicu, a ljeti zalijevati, kako bi njihov slabi korijen mogao upiti dovoljno vode i hranjiva.

Povaditi staro korijenje

Jabuke treba saditi u dobro pripremljeno zemljište, što znači da tlo za sadnju treba rigolati ili ovisno o uvjetima na terenu, iskopati jarke barem metar široke ili isto toliko široke jame, duboke 60-70 cm. Taj bi posao trebalo obaviti bar mjesec-dva prije sadnje kako bi se tlo dobro prozračilo. Tom prigodom, ako je na tom terenu prije bio sazađen vinograd ili neke druge drvenaste kulture, treba iz zemlje povaditi sve staro korijenje, kako se na njemu ne bi razvijale gljivice truležnice koje će prijeći na korijenje netom posađenih sadnica i uništiti ga. Bilo bi dobro prije sadnje dati zemljište na analizu u neku za to ovlaštenu stručnu ustanovu kako bismo prema rezultatima analize na najbolji način i optimalnom količinom gnojiva mogli izvršiti meliorativnu gnojidbu. Naime, jedino prije sadnje moguće je gnojivo unijeti do dubine od 60-70 cm do koje će se razvijati korijen voćke. Najbolje za sadnju su jednogodišnje sadnice jabuka dobro razvijenog korijenja i pupova.

Osim što jabuke treba pravilno posaditi, treba ih i dobro njegovati, posebice u prvim godinama nakon sadnje, jer o tome ovisi kako će nam se stabla razvijati. Tada formiramo i uzgojni oblik krošnje koji želimo. U kućnim vrtovima i malim voćnjacima to može biti oblik vaze ili piramide, a mogu to biti i redovi stabala koje uzgajamo plošno, u obliku palmete, što olakšava prolaz i sve poslove oko stabala uključujući i berbu. U prve dvije-tri godine moramo nastojati jabuku ne opteretiti rodom kako bi se stablo moglo normalno razvijati. Ukoliko smo krošnju dobro formirali u prve tri godine uzgoja, rezidba stabla u rodu bit će lakša i jednostavnija. Odstranjivat će se samo bujne grane koje rastu prema unutrašnjosti krošnje i "vodopije", uspravni ljetorasti koji iscrpljuju voćku. Rezidba jabuke u rodu izvodi se zimi, ali se dopunska rezidba može obavljati i ljeti "u zeleno", jer jabuka dobro podnosi rez.

Kako jabuke urodom iznose dosta hranjiva iz tla, treba ih redovno gnojiti. U kućnim vrtovima gdje uzgoj nije toliko intenzivan kao na plantažama, dovoljno je stabla svake treće godine gnojiti s 30 kg stajskog gnoja te svake jeseni dodati oko 1 kg mineralnog NPK gnojiva

6-18-26 ili neke druge formulacije s više fosfora i kalija, a manje dušika. Dušično gnojivo dodaje se u proljeće, potrebno je oko 30 dag uree za jedno stablo. Gnojivo je potrebno plitko ukopati u zemlju kako ne bi došlo do gubitka hranjivih tvari iz njega. Ako se radi o ekološkoj proizvodnji, mineralno gnojivo može se zamijeniti dobrim kompostom.

Zrela kad posmeđi sjemenka

Jabuka ima posebnu važnost u ishrani ljudi, osobito tijekom zime kada nema dovoljno drugog svježeg voća i kada nam u ishrani nedostaje prirodnih vitamina. Stoga je razumljivo nastojanje da se jabuke što bolje i duže sačuvaju tijekom zime. No, valja znati da kvaliteta i skladišna sposobnost jabuka ovisi o čitavom nizu čimbenika. Odlučujući činilac za dužinu čuvanja ploda jabuke u skladištu je vrijeme berbe. Jabuke, naime, ne smijemo brati ni nedovoljno zrele ni prezrele. Prerano pobrane jabuke imaju lošiji okus, ranije se smežuraju i češće u skladištu obolijevaju od fizioloških bolesti kao što su gorke pjege ili posmeđivanje kožice i mesa. Nasuprot tome, ako jabuke suviše dugo ostaju na stablu neobrane, postaju brašnjave ili staklaste, te brže gube sočnost. Stoga treba dobro ocijeniti kada brati pojedinu sortu jabuka. U malim voćnjacima ili vrtovima rok berbe određuje se na jednostavan način, plod presiječemo kako bismo utvrdili da li se boja sjemenki promijenila od svijetle u tamnosmeđu. Bilo bi također dobro za svaku pojedinu sortu znati koliko joj je dana potrebno od pune cvatnje do berbe. Ljetne sorte jabuka ne podnose dugo skladištenje i u optimalnim uvjetima mogu se čuvati do mjesec dana. Jesenske sorte mogu se u prikladnom skladištu čuvati oko 3 mjeseca, a neke zimske čak i do 7 mjeseci - gotovo sve do nove berbe ljetnih jabuka.

Bolesti i štetnici

Posebnu pažnju treba posvetiti i zaštiti jabuka od bolesti i štetnika. Najčešća gljivična bolest koja se javlja na jabukama je krastavost ili kako je još nazivamo, fuzikladij. Ova se bolest širi u većoj mjeri u kišnim godinama kad je i zrak vlažan. Dobra zaštita protiv ove bolesti može se provesti pred kraj zime u doba bubrenja pupova prskanjem bakrenim sredstvima kao što je bordoška juha, te drugim, za to prikladnim fungicidima tijekom vegetacije.

Pepelnica je druga bolest koja zna načiniti velike štete na jabukama. Ona napada mladice, ali i cvjetove, listove i plodove i u toplijim, suhim godinama. Kako pepelnica većinom prezimljuje na mladim grančicama, dobro je odrezati napadnute grančice a suzbijanje provoditi močivim sumporom ili drugim za to namijenjenim fungicidima.

Od štetnika najopasniji je jabučni savijač, leptirić čije se gusjenice krajem svibnja ili početkom lipnja ubušuju u mladi plod jabuke i on postaje crvljiv. I protiv ovog štetnika bi trebalo prskati stabla, ali ne nasumce, već prema uputi stručnjaka koji prati razvoj ovih leptirića jer u protivnom prskanje najčešće ne bi bilo učinkovito.

Lisne uši u pojedinim godinama također znaju napraviti dosta štete na stablima jabuka. Protiv njih je najbolje provesti zimsko prskanje bijelim uljem ili drugim mineralnim uljima koja će uništiti veći dio njihovih jajašaca koje leptirići snesu u pukotine kore drveta.

Autor: Mirta Blažević