Od Mattea preko Lorenza i Livia do - Mattea: Obitelj Belci vraća vrijednost i maslini žižoleri

Još je četrdesetih godina prošloga stoljeća Matteo Belci započeo s proizvodnjom ulja na mjesnoj hidrauličnoj preši, proizvodeći male količine uglavnom za potrebe obitelji.

Njegovi sinovi Lorenzo i Livio danas proizvode ekstra djevičanska maslinova ulja koja su plod strasti i kompetentnosti u svakoj fazi proizvodnje. OPG od 2007. glasi na Livijevog sina Mattea koji se ipak najviše bavi marketingom i prodajom, ali prilikom svih većih poslova je u masliniku.

Kada su jednom prilikom tinejdžera Mattea pitali što zna raditi u masliniku, njegov je odgovor bio da zna tri stvari - odvoziti kamenje, odvoziti kamenje i odvoziti kamenje. "Danas kamenja u našim maslinicima više nema“, uz smijeh će njegov otac.

"Ove mlade, tatu i strica, puštam da se narade, a kada više ne budu mogli, morat ću ja sve preuzeti“, prihvaća šalu Matteo, inače redovno zaposlen u državnoj službi.

Povratak autohtone sorte žižolere

"Slabo je maslina ove godine jer su se napatile preko sušnog ljeta, a da ne spominjemo snježni šok u travnju. Tada su se trebale opredijeliti ili za plod ili za list. Računamo da će ove godine urod biti manji oko 60 posto“, kaže Livio i zgodno dodaje da su se masline 'ofendile' (uvrijedile).

Obitelj Belci stabla tretira kao ljudska bića pa im pružaju maksimalnu ljubav. To se vidi i u maslinicima gdje obrađuju svaki pedalj. "Ne kosimo ispod maslina nego radimo plitku obradu“, pojašnjava. Obrađuju sve površine jer su se uvjerili da se tako vlaga dulje zadržava u tlu. Barem 4 puta godišnje treba svu zemlju isprevrtati u jednom pa u drugom smjeru, smatraju.

"Najljepše mi je u masliniku, u društvu i dok se radi“, kaže nam Lorenzo, stariji brat, koji svaki dan iz Pule dođe u Vodnjan na kafé u svoju rodnu kuću. Braća Belci prijepodneva provode u maslinicima, a poslijepodneva najčešće s unucima. "Familije moraju biti uz takve ljude kao što smo mi koji živimo za maslinarstvo - treba nam podrška da bi bili uspješni“, ubacuje se Livio.

Danas obrađuju oko 13 ha maslinika od čega je dio njihova zemlja, a ostalo koncesija. Tijekom života okušali su se u vinogradarstvu i s drugim kulturama, no prije više od 20 godina odluka je pala na masline. Imaju autohtone sorte: bužu, rosinjolu i nanovno otkrivenu žižoleru.

Plod žižolere izgledom i bojom podsjeća na plod žižule, voća karakterističnog za ovo područje. Uzgaja se na čitavom području Istre, najviše u njenom u jugozapadnom dijelu. Maslinovo ulje sorte žižolera agresivnog je i trpkog okusa u kojem prevladava aroma trave i lišća s dominacijom ploda masline koji daje voćni karakter.

Novo vrijeme donosi nove mogućnosti

Lorenzo se prisjetio kako je sa svojih 14-15 godina mijenjao oca u vodnjanskoj uljari dok se maslina obrađivala prešanjem u kombinaciji s vrućom vodom. Ulje bi stajalo 24 sata i odvajalo bi se tako što bi isplivalo na površinu vode. "Sistem potječe još od starih Rimljana i kod nas se zadržao do 80-ih godina prošloga stoljeća. Tih davnih dana sam upoznao sve faze proizvodnje ulja“, priča nam.

I Livio je radio u tradicionalnim uljarama te dobro zna kako je bilo nekada, a kako sada. Kažu da je razlika u proizvodnji kao dan i noć. Kako toplina uništava najvrijednije sastojke, danas primjenjuju postupak hladnog prešanja. Nadalje, tehnologija je toliko napredovala da ulje ne dolazi u kontakt s kisikom. A kako sada ima više manjih uljara diljem Istre, masline brzo dolaze u preradu što je također izuzetno važno za kvalitetu konačnog proizvoda.

"U modernoj uljari u jednoj smjeni rade tri čovjeka, a nekada nas je bilo 15. Osim toga, nije se napravilo niti trećinu koliko danas u smjeni odrade tri osobe. Kapaciteti su sve veći što je odlično“, govori Livio.

Po pitanju ekstra djevičanskog maslinovog ulja treba biti izuzetno discipliniran, ističu. "Danas su masline na stablu, večeras ulje mora biti u bačvi pod dušikom. One popadale na tlo ne beremo radi započetog procesa oksidacije. Makar ih je vjerojatno vjetar skinuo s grana, mi ih niti ne gledamo“, doznajemo od braće. Tako se dobiva vrhunsko ulje koje se može i bolje naplatiti, kažu.

Njihovo ekstra djevičansko maslinovo ulje poznato je pod brendom Meloto.

Kontrolirana proizvodnja rezultira izvrsnim uljem

Matteo se u mladosti nije vidio u maslinarstvu. Dolazio je pomoći kada je trebalo, ali nije razumio poantu priče, kako sam kaže. Kasnije postaje svjestan da se ne radi o običnom poslu već obiteljskoj tradiciji, ljubavi i trudu uloženom desetljećima unatrag što cijeloj priči daje poseban značaj. Maslinarstvo je daleko više od običnog rada u polju, danas to razumije.

S vremenom su svi uvidjeli koliko je zavolio stabla kojima sve češće tepa "moje masline“. Čak 70 posto posadili su njih trojica vlastitim rukama te svako stablo ima svoju priču. No, u njihovim maslinicima ima i onih starijih od 400 godina.

Više od 3.700 stabala raspodijeljeno je na 11 lokacija. Najveći nasad ima 752 masline na 2,5 ha zemlje i nalazi se blizu Istarskog ipsilona. Jedino taj je geodetski snimljen pa znaju točan broj. "Ove godine tamo nema niti zrna“, navode.

Braća Belci su menadžerstvo prebacili Matteu, ali njih dvojica planiraju sve fizički pratiti dok god budu u snazi. Također mu žele prenijeti znanje koje su tijekom života stekli.

"Prije 20 godina sam tatu pitao ne bi li kupili plod za ulje, a ne da radimo samo svoje. Kratko mi je odgovorio da još nisam zreo za maslinarstvo i da moram sačekati na preuzimanje poslovanja. Nisam razumio što mu je to značilo. Godinama je šutio i tek sam nakon 5-6 godina shvatio da moramo imati vlastiti plod za koji znamo kakve je kvalitete, jer kupiti se može svašta“, opisuje Matteo.

Ljudi su se tako znali opeći, napraviti loše ulje i srozati si ugled. Iza etikete stoji ime i prezime obitelji koje s vremenom postaje brend. Ne smije se dopustiti opadanje kvalitete, izuzetno je važno držati konstantu. "Vlastita kontrolirana proizvodnja rezultira izvrsnim uljem", zaključuje.