Posolica pa kiša prepolovile urod trešanja, braća Mijac popucale plodove pretvaraju u rakiju

Na 200 hektara voćari s područja Zadarske županije očekivali su ove godine ubrati više od 8.000 tona trešanja. Sve je izgledalo da će tako i biti, trešnje su dobro ponijele, plodovi zdravi, ali onda je početkom svibnja zapuhala orkanska bura s dosad, u to doba godine, nezabilježenom posolicom iza koje su ostale nepopravljive posljedice.

“Sol je spržila sve što je bilo zeleno”, kaže Ivan Bašić  s Vira gdje je posolica poharala povrtnjake, vinograde i maslinike.

Pucanje i infekcija plodova

Osim na Viru,  agu, Privlaci, Petrčanima, Ninskim Stanovima i ostalim mjestima zapadnog djela županije od posolice, koju je bura nosila iz Podvelebitskog kanala,  Novigradskog i Karinskog mora nastradali su nasadi i u Ravnim kotarima, posebice nasadi trešanja. “Upravo tih dana berba ranih sorti trešnja trebala je početi”, podsjeća poznati agronom mr.sc. Marijan Tomac. E, sad, kako jedna nevolja nikad ne dolazi sama, nakon što je posolica učinila svoje, uslijedile su obilne kiše koje su, doduše oprale posolicu, ali velike količine  vode plodovi koštunjavog voća nisu mogli primiti pa je došlo do njihovog pucanja. Kako i ne bi kad je tijekom svibnja  na zadarskom području palo rekordnih 177 litara kiše, dok  je prijašnjih godina prosjek ispod 50 litara.

“U opasnosti se našla cijela ovogodišnja berba”, kaže Tomac, jer nakon pucanja plodova obično slijedi infekcija uzročnikom truleži Monilinia  fructigena). Iz savjetodavne službe voćarima su preporučivali prskanje s dozvoljenim kemijskim pripravcima (Indar 5 EW, Switch 62,5 WG, Teldor SC 500, Luna experience)  s najkraćom karencom od 3 do 7 dana.   

Posljedice neprimjerenog vremena s obiljem kiše tijekom svibnja najviše su osjetili proizvođači trešanja. “Kume, ovo je katastrofa”, požalio se Tomcu kum Ante Lulić iz Suhovara. Trešnje pucaju i gotovo je nemoguće ubrati zdravi plod. Kako trešnje rode u grozdovima od tri do pet plodova nemoguće je izdvojiti one plodove koji su neoštećeni. “Planirao sam ubrati oko tri tone trešanja, a sada neću niti tonu i to ako jer ono što se ubere mora se sortirati, a to je gotovo nemoguć posao pa ti vidi koji je to gubitak!”, ogorčen je Ante.

Potraga za najlonskim folijama

Da bi se spriječilo pucanje plodova trešanja proizvođači pokušavaju koristiti različite metode sprječavanja ove pojave. Treba pojasniti, dosade agronom Tomac,  da do pucanja dolazi zbog suviška vode u tlu koju s hranjivima upije korijen i transportira u plod. Da bi korijenje imalo što manje vode na raspolaganju Nikica iz Tinja odlučio je prije posljednjih kiša tlo u nasadu trešanja prekriti najlonskom folijom.

Teren gdje je nasad trešanja ima blagi pad, a zbog obrade u sredini međurednog prostora stvoreni su kanali. “Kada pokrijem tlo s folijom voda će se sakupljati u kanalima i transportirati iz voćnjaka. Ukoliko spasim pedeset posto plodova investicija u najlon mi se je višestruko isplatila. Ukoliko ne uspijem biti ću miran da sam nešto pokušao uraditi da spasim urod”, govorio je  Nikica. Pokušao i - uspio. Ubrat će oko 5 tona, a kilogram trešanja prodaje se na pijacama po 25 kuna.

Prekrivanje nasada trešanja u vrijeme zrenja nije novost. To se radi u Italiji i Španjolskoj, Austriji, Njemačkoj i drugim državama gdje se koristi visoka tehnologija u voćarstvu ali na način da se odgovarajućim folijama pokrije nasad iznad krošnje, a voda koja se cijedi s folije odvodi kanalima izvan nasada. Naravno to nije nimalo jeftino, ali očito isplativo. Ovaj sustav zaštite od viška oborina kombinira se sa sustavom mreža koji služi za zaštitu od krupe.

Jer, pojašnjava Tomac, uzrok pucanja trešanja nije samo voda koja u plod dolazi iz tla putem upijanja korijena. Veći problem je obilna i učestala kiša koja se zadržava na plodu koji je u fazi zrenja. Voda na plodu zadržava se u udubini uz samu peteljku pa velike oborine u periodu dozrijevanja uz pojačano vlaženje i pojačanu toplinu, čini da se osmotski tlak u stanicama plodova povećava do mjere, kada to niti pokožica ploda tj. širenje njene kutikule ne može podnijeti. Prema ovoj teoriji voda se u plodove transportira izvana s površine pokožice (kišne kapi), prema unutra, a transport se temelji na razlici u osmotskom potencijalu između vode na površini i tekućine unutar kutikule, a kojega izazivaju šećeri i ostale kemijske tvari.

Braći Mijac popucalo 60 posto trešanja

Da spase trešnje od pucanja sve su pokušali i braća Mirko i Josip Mijac, koji su tijekom Domovinskog rata došli iz Slankamena i na oko 10-ak  hektara državnog zemljištu kojega su dobili na služnost (50 godina) u zadarskom zaleđu, u Trljugama podigli plantaže bresaka i trešanja.

Trešnje su ove godine stupile u puni rod. Trebalo se je započeti s berbom i njihovom prodajom vratiti dio sredstava koje smo uložili u proizvodnju, ali učestale kiše prouzročile su pucanje plodova ranih sorata. Na stablima je popucalo više od šezdeset posto zrelih plodova. Takvi plodovi nisu za tržište.

"Ali ima i zdravih što s njima?!”, upitao je Josipa agronom Tomac. Nemoguće je tijekom berbe odvajati zdrave od oštećenih plodova, već treba sve pobrati pa obaviti sortiranje. “Pokušali smo to, ali troškovi berbe, naknadnog sortiranja su toliki da se neisplati. Osim toga ukoliko trešnja prođe dva tri puta kroz ruke se ošteti i brzo gnjili”, pojasnio je  Mijac.

Mijaci su početkom Domovinskog rata doselili iz Slankamena. U Srijemu je tradicija da niti jedna voćka ne propadne. Ono što nije za potrošnju u svježem stanju završi kao odlična sirovina za rakiju. Rakija od trešanja je cjenjena ne samo u Srijemu, već u Slavoniji, a i Mađarskoj. “Pa zašto ne bi i od ravnokotarskih trešanja počastio prijatelje dobrom rakijom”, što u šali, što u muci, prokomentirao je Josip Mijac, a agronom Tomac o svemu izvjestio u Plodovima zemlje i mora Zadarskog lista.

Nedostaje 500 nasada trešanja

Svatko se snalazi kako zna i umije, ali ostaje gorka činjenica da je domaćih trešanja sve manje. Ne samo u Zadarskoj županije nego na području cijele Hrvatske.  U posljednjih šest godina bilježi se znatan pad prinosa. Na ukupno 948 hektara ubere se jedva 1. 400 tona  ili  jedva 1,5 tona po hektaru dok se, recimo, u Srbiji i Grčkoj ubere gotovo 6 tona po hektaru. 

Posljednjih nekoliko godina proizvodnja u svijetu narasla je sa 2.230.879 tona na 2.443.407 tona odnosno za 9,5 posto. Nama susjedna Italija, prema podatcima koje iznosi doc. dr. sc. Vesna Očić iz Zavoda za menadžment i ruralno poduzetništvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu, šesta je na svijetu po proizvodnji trešanja i može poslužiti kao primjer kojim putem bismo i mi trebali ići. “Da bismo postizali prinose u rangu Italije, uz odgovarajuće agrotehničke mjere, navodnjavanje i tehnologije uzgoja, neophodno je ulaganje u podizanje mreža za zaštitu od tuče koje ujedno štite i od kiše”, sugerira  Vesna Očić.

Jer, kao što svjedočimo kiša u vrijeme dozrijevanja plodova dovodi do pucanja istih što poništava sav trud. Inače, prema procijenama Hrvatske voćarske zajednice, naša zemlja bi trebala imati barem 500 ha nasade trešnje u izntezivnom uzgoja s najnovijim tehnologijama da bi zadovoljila svoje potrebe a, smatra znastvenica Očić, moguće je imati i puno veće površine jer je europsko tržište gladno kvalitetnih trešanja.