Poticaji za nepostojeće voćnjake uništavaju voćarstvo

"Poticaji za nepostojeće nasade uništavaju hrvatsko voćarstvo", kaže Frane Ivković, glasnogovornik Hrvatske voćarske zajednice. Svoje tvrdnje on je i elaborirao na primjeru jabuka i oraha.

Papirnatih 5.200 ha jabuka

Prema najnovijim podatcima iz evidencije ARKOD-a jabuke zauzimaju 5.200 hektara i po tome bi trebali ubrati 200.000 tona te "kraljice voća". A ove godine jabuka nećemo imati niti 45.000, što je za 23 posto manje nego lani kada je ubrano 65.000 tona. Dobro, na slabiji urod su utjecale i nepovoljne klimatske prilike, posebice mraz, koji je smanjio proizvodnju jabuka u susjednoj Sloveniji i Austriji, kao i Belgiji, Poljskoj, Mađarskoj i dijelom u Italiji.

"Naš dodatni problem je što ima voćara koji napuštaju proizvodnju, a nastavljaju dobivati poticaje. Čak prelaze i u ekološku proizvodnju gdje su poticaji od 7 do 8 tisuća po hektaru, dok u konvencionalnoj proizvodnji iznose oko 2 do 2,3 tisuće po hektaru", dodaje Ivković. Šteta je još veća kad se zna da bolesti sa zapuštanih "ekoloških" voćnjaka prelaze na susjedne plantaže voćara koji ustraju u proizvodnji. "Tvrdim da u voćarstvu ekološke proizvodnje nema niti je može biti. Ne možete crva spriječiti da buši plodove, osim prskanjem", kaže Ivković.

Još veća "marčapija" događa se sa orasima.

Za nepostojeće orahe 42 milijuna kuna

Prema podatcima iz evidencije ARKOD-a ta voćka zauzima 5.229 hektara i to ekološkoj proizvodnji. Iz te brojke netko bi mogao zaključiti da imamo oraha i za izvoz, a prava istina je da domaćih oraha uopće nemamo pa Maraska, Badel, Zvečevo i Podravka za proizvodnju svojih pića i slatkiša uvoze orahe iz Bugarske.

Ali to još nije sve. "Papirnati" proizvođači oraha dobivaju državne poticaje i to oko 8.000 kuna po hektaru. Kad se sve zbroji iz državne kase, odnosno iz džepova poreznih obveznika za nepostojeću proizvodnju oraha ode oko 42 milijuna kuna. Sličan je slučaj i sa ljeskom, šljivom i nekim drugim voćnim vrstama.

Da bi se ovakve i slične prijevare onemogućile nužno je provesti reviziju i utvrditi stvarno stanje hrvatskog voćarstva. "Sada u sustavu ARKOD-a ima upisanih 32.000 ha različitih voćnih vrsta, a usuđujem se reći da od te proizvodnje imamo u funkciji negdje oko 13 do 15.000 hektara pravih voćnjaka koji imaju proizvodnju. Sve ostale treba otpisati jer na njima se ne bere ništa osim poticaja", smatra Frane Ivković.

On podsjeća kako je ministar Tomislav Tolušić, doduše, bio hrabro krenuo u rasčišćavanje situacije sa pašnjacima i orasima u ekološkoj proizvodnji, ali je došlo do zastoja. Iz kojih razloga teško je reći. Uglavnom svi oni koji nemaju proizvodnju i dalje dobivaju poticaje. Šteta što revizija nije nije nastavljena i u voćarstvu, što je zatraženo i na 13. savjetovanju hrvatskih voćara u Vodicama.

​Revizija, razvoj ili - propast?!

Možda to nije lako napraviti, treba puno vremena ili nema dovoljno inspektora?!

"Ma kakvi", kaže Ivković. On sam, uz pomoć dva tehničara u stanju je napraviti reviziju na području svih 22 županije u Hrvatskoj. Za samo dva mjeseca moguće je, obići sve voćare i utvrditi koji zadovoljavaju kriterije za poticaje, a ostale brisati, kako se nebi nastavili davati ogromni novci za proizvodnju koje nema. Zašto revizija nije provedena nema logike, osim ako to nije "diktat" moćnika iz EU, sve po onoj daj poticaje i onima koji ne rade da bi se zaustavila domaća proizvodnja i dobilo tržište za proizvode iz uvoza. "Već sada uvozimo 170 milijuna voća i voćnih proizvoda", govori Ivković, koji upozorava da bi se s voćarstvom moglo dogoditi isto što se dogodilo sa mljekarstvom - postupni, a potom i potpuni prestanak domaće proizvodnje.

Izgleda katastrofično, ali još nije kasno da situaciju preokrenemo u svoju korist. Ivković nudi svoj razvojni projekt koji bi, uz pametnu poljoprivrednu politiku s novcem EU za ruralni razvoj Hrvatsku brzo doveo do izvoznice više sorti voća (jabuka, višnje maraške, šljive bistrice, maslinova ulja, bajama, limuna, krušaka te jagodičastog voća) u iznosu od 350 do 400 milijuna dolara.

"Tako bi se umjesto napuštanja voćarstva u tom sektoru zaposlilo najmanje 20.000 obiteljskih gospodarstva", zaključuje Frane Ivković.