Prva plantaža lješnika u Gacku - prvih godina nema zarade, ali se zato kasnije isplati

Mitar Milinković iz Gacka prije pet godina odlučio se na pionirski poduhvat, kad je riječ o uzgoju lješnika u Istočnoj Hercegovini. Na pet dunuma ima 260 sadnica, a prvi ozbiljniji rod tek očekuje.

Činjenica da klima i položaj ove opštine nisu povoljni za uzgoj sezonskog voća, a da lješnik može da uspijeva, opredijelili su Mitra da izabere proizvodnju baš ove voćke.

"Lješnik sam zasadio 2016. Ove godine sam očekivao prvi rod, međutim, kako pratim, nikad nije nepovoljnije proljeće za ovu vrstu bilo. Malo je specifičan što se tiče oprašivanja jer je ono kod njega sad u februaru", priča nam Milinković i dodaje da su bile velike kiše, onda je krenuo mraz tako da ne zna šta će na kraju biti.

Veći prinosi izvjesni su tek u petoj godini, objašnjava naš sagovornik. Plodova je bilo, kaže, i prethodnih godina, ali sporadično. Čisto da se proba.

Pažljivo odabrati sorte radi oprašivanja

Nedostatak iskustva, nadomjestio je informisanjem i učenjem. Ništa se ne može prepustiti slučaju, ističe.

"Vrste moraju da budu kompatabilne. Četiri sorte da jedna drugu oprašuju, ne može se birati nasumično, sve kasne ili recimo sve rane. Ja nisam imao iskustva a nije mi ko ni imao reći i onda sam se sam edukovao - preko interneta, foruma, različitih reportaža. Sve što je bilo dostupno čitao sam", otkriva nam svoje početke ovaj voćar.

Onda je otišao kod jednog čovjeka u Srbiju koji se razumije u proizvodnju lješnika. "Sada, poslije par godina sam stekao i malo iskustva jer ne vrijedi sve što vam neko priča dok ne probate to i sami".

Opredijelio se za četiri italijanske sorte - dvije tonda kao glavne i kao oprašivače lješnik rimski i tonda gentile. Sve u svemu, kaže da nije riječ o pretjerano zahtjevnoj vrsti.

"Ima posla, ali to obično kratko traje. Prvo treba srediti parcelu, ograditi, zasaditi lješnike i tu ustvari ima najviše posla. I kasnije ga ima, ali to sve kratko traje. Dosta obaveza ima i oko košenja trave jer lješnik je ne trpi oko sebe pa se tu i treba kositi  - u proljeće svakih deset dana", navodi sve potrebne aktivnosti u zasadu. Tu je i đubrenje, u jesen i proljeće, a godišnje bude četiri do pet prskanja što je u poređenju sa jabukom ili kruškom, malo. Takođe je obezbijedio na parceli i sistem navodnjavanja kap po kap.

Na prvi ozbiljniji rod čeka se pet godina

S jedne strane u ovom dijelu Hercegovine niko se ne bavi njegovim uzgojem, a s druge ovo voće može da stoji godinu dana, tako da Mitar računa da bi se sve moglo i isplatiti. Kako je zaposlen, gajenje mu dođe, kao hobi i uzgredno zanimanje.

"Ljude možda odbija to što se mora čekati dugo da bi se počeli vraćati uloženi trud i sredstva. Prvih godina nemaš feniga zarade a imaš troškove. No, meni to sve dođe kao zanimacija. Obožavam sve to, ne mogu proći ni dva dana da ne odem u zasad. Sada nema šta da se radi, ali ipak ga obiđem", kaže nam Milinković sa uživanjem. 

Kada čovjek o tome počne da čita, da se zanima i traži, sve to mu uđe pod kožu. Misli da to i ne može da radi neko ko ne voli jer ako sve ide kroz matematku - koliko stabala, koliko kilograma lješnika - od svega toga nema ništa.

Dugo se čeka na prvi rod, ali zato drvo ima vijek 80 godina, čak i do stotinu. Naš sagovornik vjeruje da ponekad ni surova klima u Gacku niti nadmorska visina od oko blizu 1.000 metara neće biti problem.

"Kad sam pričao sa ljudima koji se razumiju u to, njima je uvijek prvo pitanje bilo da li u okolini ima divljeg lješnika kada im pomenem klimu i nadmorsku visinu. A ima!", zaključuje.