Ratko Erlić šampion ulja na tržištu: U istarskim Banjolama ostvario snove iz dalmatinskog Tinja

Kad je  pobijedio na Povenjaku u Omišu okupljeni maslinari su komentirali: "Pogledajte vi kako su Istrani pametni. Moramo učiti od njih", govorilo se na svečanoj večeri nakon proglašenja šampiona i tako sve u tom stilu do “sitnih sati”.  Javio se  i dr. Ivica Vlatković: “Čekajte ljudi, pa Erlić je naš čovjek iz Tinja kod Benkovca. Mi smo ga samo iznajmili Istri”, duhovito je prokomentirao dr. Vlatković i tako otkrio da je maslinarski šampion Ratko Erlić  zapravo dalmatinski Istranin i istarski Dalmatinac.  Zato i njegov trijumf na jubilardnom 20. izdanju Međunarodnih Dana masline u ima dodanu draž.

"Već poprilično dugo idem na gotovo sva natjecanja u Istri, ali i u Dalmaciji. Zbog druženja, prijateljstava, razmjene iskustava… Uvik postoji i neka tajna koju saznaš", kaže Ratko Erlić.  Njegovo ulje u kategoriji pakovina, znači ulja koja su na tržištu, od 95 koliko ih je bilo u konkurenciji, ocijenjeno je sa 99,90 od mogućih 100 bodova.

Od Tinja do Banjola

"Puno ljudi se bavi maslinarstvom, ali nikada ne postanu šampioni. Još teže je titulu ponoviti", kaže Erlić, koji se prije destak  godina šampionskom titulom ovjenčao  u Omišu.

On rado ističe da je iz istarskih Banjola u općini Medulin, ali ne krije da je i “dalmatinske gore list”. Rođen je u Tinju, ravnokotarskom mjestu koje administrativno pripada Gradu Benkovcu.

"Iz Tinja sam otišao s 15 godina. U Rijeci završio srednju, a nakon toga Višu industrijsku školu u Puli gdje sam se zaposlio, zasnovao obitelj i već 58 godina živim u Banjolama", govori Erlić. Uz obiteljsku kuću je prije 30-ak godina posadio 50 maslina, u međuvremenu kupovao zemlju i sadio tako da sada ima oko 300 maslina na punom rodu. "Proteklu sezonu sam ubrao 5.158 kilograma ploda i dobio 800 kg ili gotovo 900 litara ulja", kaže Erlić i otkriva da je šampionsko ulje od sorte Frantoio, uz kojega u svojim maslinicima uzgaja Istarsku bjelicu, Leccino i Levantiku.

Manja pakiranja isplativija

 Uz masline ga vezuje ljubav iz rodnog kraja, ne živi od maslinarstva, ali “sve u životu dobro dođe”, kaže Erlić, koji nema problema s prodajom maslinovog ulja jer su Banjole i Medulin su turistička mjesta.

"Kuća nam je blizu mora. Prodamo sve, a neke godine i fali, govori istarski Dalmatinac i dalmatinski Istranin  Ratko Erlić koji za litru svog ulja postiže cijenu od 150 kuna. Za manja pakiranja i više. "Pakiram u boce  počevši od 1 decilitra, od kvarta, 0,75 i u boce od litre. U manjim pakiranjima, kad odbijem troškove za boce, čepove i etikete, da se zaraditi i 200 kuna po litri", otkriva Erlić. Po njemu, prodavati ulje u rinfuzi se  ne isplati.

Sa svojih 300 maslina on je protekle sezone ubrao 5.158 kilograma ploda i dobio 800 kg ili, preračunato,  skoro 900 litara ulja. Radman 14,5 posto upravo zahvaljujući sortama Istraska bjelica i Frantoio, koje u Istri redovito dobro plaćaju. Naravno, uz odgovarajuće agrotehnička mjere.

Skladištenje i čuvanje ulja

"Pratim literaturu. Nema više “od oka”, kako kažu ljudi. Ako ne pratite trendove, nema uspjeha" govori Erlić. Uz dvije šampionske titule, u Omišu i Zadru, on je više puta na Danima masline bio u Top-5 i Top-10, a koliko je ukupno odličja osvojio i na svim drugim, domaćim i međunarodnim natjecanjima ni sam ne zna.

Zanimljiva su i Erlićeva maslinarska i uljarska iskustva. "U samom maslinarstvu sam maslinar nije jedini odlučujući. Prvi čimbenik je uljara.  Plod prerađen do 12 sati nakon berbe prvi je  preduvjet za kvalitetno ulje". Ističe da imaju kvalitetenu uljaru Nono Bruno u Banjolama koja je preradila I njegovo ovogodišnje šampionsko ulje.

Nakon prerade do izražaja dolazi uloga uljara. Posude, pravodobno pretakanje i odgovarajuće skladištenje ulja. "Morate imati određenu temperature i  zimi i ljeti. Zimi da se ne bi smrznulo, a ljeti da se ne pregrije. Tada dođe do užeglosti i cijeli trud je propao", pojašnjava Erlić. Za svoje ulje u inox posudama  on ima zasebnu prostoriju u kojoj nema ništa drugo - osim ulja. Pače i pehara te drugih  odličja koje je dosad osvojio. "Temperatura ljeti 22 stupnja Celzijuseva, a zimi oko 15 do 18 stupnjeva. To su optimalne temperature i nema problema da će doći do kvarenja ulja. Naravno uz uvjet  da su posude u kojima se čuva ulje kao i one u koje se pakira besprijekorno čiste, kaže uljarski šampion i dodaje:

Zasluge supruge Ide

"Svega ovoga, svih ovih pehara i medalja nebi bilo da nije moje supruge Ide. Ona isključivo vodi  računa o higijeni. Pere bačve, posude za ulje i boce. Pere čisti i uređuje". Dok sam ja,  kaže uz osmijeh Ratko, zadrža dalmatinski “đir” i ne mišam se u ženske poslove. Erlić ima dva unuka i dvije unuke. Ima, veli, naznaka da bi mogli nastaviti razvijati obiteljsku tradiciju maslinarstva, ali o tom - potom.

Upitan što misli o dosegnutoj razini maslinarstva i uljarstva kod nas Erlić je bez sustezanja odgovorio: "Nemamo količine. Imamo kvalitetu. Bolji smo od Toskane. Svo ulje iz Hrvatske, primjerice,  jedna Moskva može potrošiti u godinu dana. Zato moramo ići na kvalitetu, a ne podleći pohlepi i žurbi za zaradom pa tuđe, slabije  ulje uvoziti i prepakirano ga prodavati kao svoje. Uvezemo, prepakiramo, deklariramo i tako sami sebi skačemo u usta, zaključuje Ratko Erlić, šampion u kategoriji pakovina na ovogodišnjem jubilarnom izdanju Međunarodnih dana masline koji su proteklog vikenda, 4. I  5. svibnja održani u Zadru i na otoku Ugljanu.