Rekordnih 20 tona jabuka ubrali u svom voćnjaku

Dok se nauka još muči da otkrije sve tajanstvene supstance koje su jabuku uzdigle na visoko i počasno mjesto, historija ljudskog društva pamti da je još od Adama i Eve pa sve do danas bila simbol zdravlja i ljepote.

Jabuka se ubraja u sam vrh onog voća koje ne samo da je od najveće koristi po zdravlje, već koje obećava i dugovječnu mladost. Jabuka je idealna hrana za liniju, preporučuje se prije svakog drugog voća i to u bilo kojoj formi (svježa, pečena ili u pitama). Ona, kao nijedno drugo voće, osvježava usta, masira desni, čisti zube i održava im sjaj i bjelinu. Ono što jabuku izdvaja od ostalog voća je visoki sadržaj pektina. Jabuka je bogat izvor vitamina A, B, C i važnih minerala i mikorelemenata.

Prije 13 godina pokrenuli porodični posao

A kada je u pitanju uzgoj jabuka u Bosni i Hercegovini, on je zastupljen i to u jako velikoj mjeri. Međutim, vremenske neprilike ove godine nanijele su velike štete voćarima u BiH, a posljedice su počeli osjećati i krajnji potrošači. Ipak, voćari su mišljenja da najgore tek slijedi, odnosno da će na bh tržištu zavladati nestašica voća, posebice jabuka, te da će njihova cijena drastično porasti. Ipak, čini se da se u voćnjaku porodice Rekić iz mjesta Ostružnica kod Bosanske Krupe dešava nešto sasvim drugačije od gore navedenog. Oni kažu da je ova godina za njih bila rekordna.

U njihovom voćnjaku berba jabuka traje još uvijek. Ostale su sorte koje kasnije dospijevaju.

Prije 13 godina braća Ibrahim i Redžep uz podršku oca Hasana odlučili su na svome imanju, u rodnoj Ostrožnici, nadomak Bosanske Krupe podići voćnjak, na kojem bi im danas mnogi pozavidjeli. Sama ideja o podizanju voćnjaka nije nastala slučajno.

"Sama ideja nastala je još prije rata dok smo se bavili peradarstvom. U to vrijeme smo podigli jedan zasad oraha koji je, nažalost, uništen u ratu. Moj brat Ibrahim je pred sami rat upisao studij voćarstva i vinogradarstva prema čemu smo svi razvijali ljubav. Ja sam poljoprivredno-prehrambeni tehničar i svi smo odrastali u tom miljeu proizvodnje hrane sa željom da se educiramo i nastavimo taj put", kaže sagovornik Redžep Rekić.

Prezadovoljni su ovogodišnjim urodom

Voćnjak se proteže na površini nešto manjoj od jednog hektara, a trenutno na njemu su zasađene jabuke sorte ajdared, greni smit, zlatni delišes, gala i nešto manje sorte fudži, muci, jonatan i gold. Rekići ističu da su ove godine, s obzirom na teške vremenske neprilike, prezdovoljni urodom.

"Pa, prinos ove godine će biti preko dvadeset tona, zajedno sa ovom jabukom koju koristimo za industrijsku preradu soka. To je doduše normalan prinos na našu površinu, budući da je prosjek po hektaru negdje oko 40-50 tona. Mi imamo nešto manje od jednog hektara, tako da smo prezadovoljni ovogodišnjim urodom", dodaje Ibrahim Rekić.

Oni ističu da je ova godina za njih bila rekordna. Uprkos velikoj suši, otac Hasan Rekić smatra da su oni uspjeli dobiti odličan kvalitet jabuke, koji se ne može mjeriti sa drugim jabukama po sočnosti i okusu.

Prvi plodovi stižu nakon tri do četiri godine od sadnje

Voćarstvo traži dosta truda i rada, priča nam Redžep, na kojem je najveći dio posla oko sadnje jabuke.

Nakon sadnje, potrebno je čekati oko tri do četiri godine od prvih ubiranja plodova.

Klimatski uvjeti se konstantno pogoršavaju što stalno zahtijeva dodatne poslove i napore na održavanju voćki.

"Mi smo radili naporno, kako bismo obezbijedili sistem za navodnjanje voćnjaka. Naš voćnjak je poluintenzivnog tipa, i uprkos lošim vremenskim uvjetima, uspjeli smo ostvariti solidan, ili čak bih rekao, odličan prinos, zbog čega smo i više nego prezadovoljni.“, dodao je Redžep.

Imaju zasade krušaka, planiraju saditi višnju i orahe

Pored nekoliko sorti jabuka, u voćnjaku Rekić se mogu naći i druge voćarske kulture, kao što su kruške, a Rekići pokušavaju zasaditi i višnju. Ostatak slobodnog zemljišta iskoristit će za zasade oraha.

Rekići su se prije rata bavili peradarstvom, odnosno preradom konzumnih jaja, međutim, u ratu cijela njihova proizvodnja je uništena.

Nakon toga, odlučili su otvoriti slastičarnicu koja važi za jednu od najboljih u Bosanskoj Krupi, kažu Krupljani, a kako i ne bi kada je sve što proizvode u njoj potpuno domaće i autentično.

"Imamo firmu koja se bavi proizvodnjom sladoleda i kolača. U našoj firmi je sve domaće, a inače, to nam je naša primarna djelatnost kojom se bavimo. Na neki način, proizvodnja ovdje na voćnjaku nam služi kao sirovina za finalni proizvod u slastičarnici, za pripremu raznih pita i kolača od jabuka ili soka od jabuka, koji je potpuno prirodan, bez dodatka bilo kakvih supstanci i aditiva", izjavio je Redžep.

Izgradili su svoj brend

On dalje dodaje da konkurencija na tržištu postoji. Velika je, ali ipak, njihove jabuke se mogu naći po cijeloj BiH. U marketima se jabuke iz voćnjaka Rekić ne mogu naći, jer su nastojali izgraditi svoj brend u čemu su i uspjeli.

Prepoznatljivi su po svojoj proizvodnji za koju su, kako kaže ovaj voćar i slastičar, dobili neznatna poticajna sredstva, koja su dobili prilikom podizanja voćnjaka.

"To su propisane poticajne mjere po hektaru, prilikom zasada i riječ je o federalnim poticajima, a i iz Kantona smo imali poticaj za uređenje zemljišta kada smo podizali dio voćnjaka", zaključio je Redžep.

Na kraju razgovora, Rekići su dodali da trenutno ne razmišljaju o proširenju proizvodnje, jer je problem prodaja. Kako kažu, otkup nije zagarantovan, te da je jako teško raditi u proizvodnji, budući da je generalno prodaja problem. Slažu se oni, da bi se moglo kvalitetno živjeti od voćarstva, trebalo bi imati zasade od oko dva hektara, što oni trenutno nemaju. Ipak, dodali su, nikad se ne zna što donosi novi dan.

Ekonomske prilike nisu dobre. BiH iz dana u dan gubi stanovništvo, a oni koji ostaju su razočarani. I Rekići su imali priliku da odu iz svoje matične zemlje, međutim odlučili su ostati, jer kažu da žele doprinositi svojoj državi, a ne tuđoj. Do sada su u tome uspijevali, pa se nadaju da će njihov trud ubuduće biti prepoznat i podržan.

Foto: Arhiv porodice Rekić