Rezidba krušaka lakše se izvodi kada je podloga dunja

U evropskim rasadnicima, divlja kruška kao podloga odavno je napuštena i ne mogu se pronaći takve sadnice. Kod nas je tek prije desetak godina počela njihova proizvodnja na podlozi dunje.

Gajene na podlozi divlje kruške lakše podnose teška i siromašnija zemljišta, ali plodovi su lošijeg kvaliteta, a ako su na podlozi dunje, zahtjevaju rastresita tla, dobro opskrbljena hranjljivim materijama. Međutim, većina klonova dunje teže podnosi višak kreča u zemljištu, za razliku od onih na divljoj kruški.

Veliki broj sadnica po hektaru

Dunja MA i BA 29 najčešće su osnove za krušku. U takvim voćnjacima neophodna je armatura zbog guste sadnje, odnosno, velikog broja sadnica. Razmak između voćaka kreće se od 50 do 80 centimetara. Zato je važno znati uraditi rezidbu na ovoj podlozi.

Orezivanje je lakše u odnosu na ono kod krušaka kalemljenih na divljoj krušci jer su stabla manje bujna, bez mnogo vodopija. Međutim, problem rezačima može da predstavlja veći broj stabala po hektaru i osjećaj da se sporo kreću, iako se radi manji broj rezova.

Postići oblik riblje kosti

Kao najbolji uzgojni oblik za stablo ove voćne vrste na podlozi dunje preporučuje se vretenasti grm. Kod ovog tipa, rezidbom nakon sadnje u prve tri godine mora se postići da bočne skeletne grane, koje bi trebalo da budu pod uglom od 90 stepeni, imaju oblik "riblje kosti", odnosno, da jednogodišnje i dvogodišnje bočne grančice na njoj liče na riblje kosti od njenog početka do kraja. Na vrhu je poželjno da se završavaju rodnim pupoljkom.  

Potrebno je četiri do pet bočnih grana koje mogu da se formiraju već od 50 centimetara iznad zemlje, odnosno, u prvoj zoni, zatim isto toliko grana u sredini stabla, ali kraćih u odnosu na prvi nivo. Pri vrhu se ostavlja nekoliko kraćih rodnih grančica ili takozvanih naboranih (od pet do 15cm) ili krutih (sa jednim cvjetnim pupoljkom na vrhu). Na njima će se formirati krupni plodovi, a na vrhu se ostavljaju i najviše dvije do tri vite rodne grančice, koje su duže od 15 centimetara, od kod kojih jedna preuzima ulogu provodnice.

Ne koristiti KAN u više navrata

Nastojte da se grane susjednih stabala nakon rezidbe, ne dodiruju, a prije nje, obavezno uradite dezinfekciju makaza. U junu se može početi sa ljetnim orezivanjem, kako bi se omogućila bolja osvjetljenost i prozračnost krošnje, kao i dovoljno materija za veću krupnoću plodova. Mnogi voćari griješe jer tokom vegetacije znaju da i po tri puta prihranjuju stabla KAN đubrivom. U tom slučaju, naročito ako je ljeto sušno može da dođe do jačeg oslobađanja azota u jesen što uzrokuje novi rast mladara, njihovo slabije odrvenjavanje i lošiju pripremu za zimski period, zbog čega je moguće izmrzavanje.

Osim toga, doći će do nekontrolisanog rasta mladara, kao i veće bujnosti, teže ljetnje rezidbe i jačeg napada bolesti i štetočina. Umjesto tri puta dovoljno je jednom staviti KAN, najbolje tokom cvjetanja ili odmah poslije završetka ove faze kako bi voćka održala zametnuti broj plodova. Naravno, prije toga, neophodno je obaviti barem dva folijarna tretmana hranjivima sa fosforom, cinkom, borom i magnezijumom, koji su najvažniji za bolju oplodnju cvjetova.