S tršljom na smrdljiki do komercijalnog uzgoja pistacija u Hrvatskoj

Gdje ima bajama, oraha i sličnog lupinastog voća ima i tršlje (pistacije) svugdje po Sredozemlju i u svijetu, osim kod nas. Nema ni jednog komercijalnog nasada tršlje, a zašto upitao se i doajen hrvatske voćarske znanosti i struke prof. dr.sc. Ivo Miljković. “Imamo sve uvjete”, smatra  prof. Miljković, a  jedan od razloga zbog čega dosad  nije bilo uzgoja svakako je i taj što naši poljoprivrednici malo znaju o toj vrijednoj voćnoj vrsti, a nisu ni upoznati s novim tehnologijama u njenom uzgoju.

Mnogi, i ne samo poljoprivrednici nego i pojedini stručnjaci ne znaju da je hrvatski naziv za pistaciju Tršlja. A uzgoj tršlje je itekako isplativ. U maloprodaji kod nas, primjerice, 10 dkg uvezenih plodova tršlje - pistacija iznosi i do 40 kuna.

Ti i drugi razlozi bili su povod  profesoru Miljkoviću da pripremi knjigu, zapravo monografiju o tršlji, prvu kod nas, u kojoj obrazlaže biološke karakteristike voćke, pomotehničke i agrotehničke postupke u uzgoju, tehnologiji uzdržavanja voćnjaka, berbi, doradi i preradi plodova, odnosno ekonomsku opravdanost uzgoja tršlje.

Smrdljika kao podloga

Da se pitoma tršlja (Pistacia vera) može uspješno uzgajati u Hrvatskoj potvrđuje i proširenost dviju vrsta tršlje, koje rastu u slobodnoj prirodi, odnosno makiji na našem kršu, a to su smrdljika (Pistacia terebinthus) i krilata tršlja (Pistacija lentiscus).  

Smrdljika se u zemljama oko Sredozemnog mora puno koristi kao podloga na koju se cijepe plemenite sorte. "To možemo učiniti i mi. Treba sa smrdljike uzeti sjeme, posijati ga u rasadnike i kad biljke budu debljine  olovke na njih nacijepiti plemke sorti pitome tršlje, koje bi, za početak trebalo uvesti“, predlaže profesor Miljković.

On u knjizi detaljno opisuje kako se sa sjemenom postupa, kad se uzimaju plemke i koji je najbolji način cijepljenja. Opisao je sve važnije sorte i njihove karakteristike i gdje koja kod nas može najbolje uspijevati.

Uspijevala bi i u Slavoniji

Osim na otocima i priobalju tršlja bi, kaže Miljković, kod nas mogla ići i u Slavoniji. Tršlja podnosi temperaturu i do minus 20. Znači i u Slavoniji bi uspijevala pogotovo na izdignutim položajima u Baranji, na vukovarskom i vinkovačkom erdutskom lesnom platou. "S uzdignutih brežuljkastim terenima hladan zrak se spušta niz padinu pa ne dolazi do pozebe. Neprikladne su joj nizine u kojima hladan zrak duže leži“, dodaje  profesor Miljković. .

Tršlja je ipak prioritetno mediteranska voćka, trpi sušu i traži dosta topline. Može uspijevati duž Jadrana, na svim otocima kao i u unutrašnjosti  Istre i Dalmacije, Ravnim kotarima i Dalmatinskoj zagori, a kod uzgoja u Slavoniji treba birati posebne  uzdignute, sunčane i južne položaje. U prilog Slavoniji idu i klimatske promjene. U susjednoj Italiji nekada se tršlja uzgajala samo na području Sicilije, a danas se uzgoj širi, već postoje plantaže i u okolici Rima, u pokrajini Lazio, otkriva profesor Miljković.

Voćka velikog gospodarskog značenja

Tršlja je voćka velikog gospodarskog značenja. Zato uzgoj tršlje u svijetu doživljava pravi preporod. U zadnjih 10 godina proizvodnja je udvostručena. Uzgoj se brzo širi zbog dobre ekonomske opravdanosti uvjetovane sve većom potražnjom kvalitetnih plodova koji na svjetskom tržištu postižu visoke prodajne cijene.

Najveći proizvođači tršlje su: Iran (574.987 t), Kalifornija (272.291 t) i Turska (78.000 t.).

Na Sredozemlju je uzgoj proširen u svim državama, a najviše u: Turskoj, Grčkoj, Španjolskoj i Italiji. U novije vrijeme uzgoj poprima veće značenje u Bugarskoj i Makedoniji. Hrvatska je jedina zemlja na Sredozemlju u kojoj uzgoj nije proširen, premda imamo vrlo povoljne ekološke uvjete na velikim prostranstvima uzduž čitave obale i na otocima, zatim na području Ravnih kotara, Istre i Dalmatinske zagore.

Podnosi sušu kao kaktus

"Krajnje je vrijeme da se u Hrvatskoj iskoriste prirodni ekološki potencijali proizvodnih prostora, koji do danas nisu pod poljoprivrednim kulturama“, kaže profesor Miljković. On, pritom, ističe da tršlja od svih voćnih vrsta najbolje podnosi sušu, pa je što se suše tiče uspoređuju sa kaktusom.

U našim južnim područjima jako je izražena suša općenito, a posebno na plićim tlima. Kao što je poznato, na takovim položajima ne postoji mogućnost osiguranja vode za natapanje. Iz godine u godinu suša je sve izraženija, a meteorolozi predviđaju da će u budućnosti biti još jača.

Tršlja je vrlo skromnih zahtjeva prema tlu, pa dobro uspijeva na plitkim skeletnim (kamenitim) tlima, a posebno dobo podnosi karbonatna tla, koja nisu prikladna za ostale voćne vrste.  Od svih vrsta voćaka tršlja je, kao što smo već istaknuli, najotpornija na sušu, pa je u tom pogledu uspoređuju sa otpornošću kaktusa u pustinjskim uvjetima. Ona uspijeva čak na položajima, kao primjerice u Iranu, gdje godišnje padne samo 250 do 400 mm oborina, odnosno gdje je tijekom ljeta jako izražena suša.

Nema šteta od proljetnih mrazeva

Dakle, na našem kršu, gdje su tla plitka, skeletoidna, od sunca ispucala, i kamenita tršlja može odoljeti suši, koja je, iz godine u godinu, u posljednje vrijeme sve izraženija, a koja će prema predviđanjima klimatologa biti sve češća i jača.

Daljnja je velika prednost tršlje što zbog kasnijeg kretanja vegetacije i cvatnje, što se odvija krajem ožujka i tijekom travnja, izbjegne eventualne štete od proljetnih mrazeva, što nažalost nije slučaj u uzgoju bajama, koji rano cvate i često strada od mraza.

Knjiga pripremljena za tisak

O svemu tome piše u svojoj najnovijoj knjizi istaknuti znanstvenik i stručnjak prof. dr. sc. Ivo Miljković dugogodišnji sveučilišni profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je ekspert FAO za lupinasto voće (orah. ljeska, bajam, tršlja itd.) pa je obišao više država u kojima se tršlja uzgaja.

S bogatim znanstvenim i stručnim iskustvom u voćarstvu odlučio je naše poljoprivrednike upoznati s mogućnostima i tehnologijom uzgoja tršlje u Hrvatskoj. Knjiga obuhvaća 220 stranica. U njoj je autor na sustavan i pregledan način, laganim pristupačnim stilom i lijepim hrvatskim jezikom izložio opsežnu i složenu građu. Da knjigu približi širem krugu čitatelja  u knjigu je unio 27 tablica, 42 crteža, 3 karte, 5 grafikona i 46 slika u boji.

Rukopis knjige Tršlja (Pistacija) pripremljen je za tisak. Čeka  se nakladnik. To je prva knjiga o tršlji pisana u Hrvatskoj, a dolazi u vrijeme kad se uzgoj  tršlje u svijetu brzo širi zbog velike potražnje plodova na tržištu i visokih prodajnih cijena. Na Sredozemlju je uzgoj proširen u Turskoj, Grčkoj, Cipru, Bugarskoj, Italiji, Španjolskoj i svim državama sjeverne Afrike. Jedino se u Hrvatskoj tršlja ne uzgaja, premda mi imamo vrlo povoljne ekološke uvjete za njen uzgoj na velikim površinama uzduž čitave obale i na otocima.

Nije se uzgajala dosad jer o uzgoju tršlje naši poljoprivrednici nisu upoznati. Kad knjiga o tršlji ugleda svjetlo dana, a vjerojatno hoće uskoro, saznat će da za uzgoj tršlje imamo sve uvjete i, što je najvažnije -  uzgoj tršlje je isplativ!