Sadite šljivu - prodaja je garantovana, ako se izbjegnu proljećni mrazevi

Osnovni razlog zašto neko od budućih proizvođača želi da sadi orah, lješnik, godži, kamčatsku borovnicu ili haskap, aroniju, posije lavandu i slične vrste, jeste u tome da nema mnogo posla oko njih i da se može postići visoka otkupna cijena što je velika zabluda.

Svi oni moraju da shvate da je za svako voće, povrće, ratarski usjev, potrebno mnogo truda i rada. Skoro isto kao što rade proizvođači jabuka, krušaka, šljiva, malina. Da ne pominjem kukuruz, pšenicu, soju ili uzgajivače stoke. 

Sve "popularne" vrste traže mnogo posla

Onda se, nakon nekoliko godina, dođe u situaciju da se napušta uzgoj naročito ako je riječ o manjim površinama jer se shvati da nijedna proizvodnja nije laka, da je teško prodati uzgojeno po visokoj cijeni, a ni profit nije toliki da može omogućiti nesmetano bavljenje u budućnosti.

Oko lješnika se mora kositi, rezidba je teška kada stabla narastu, posebno ako su u obliku grma, berba je dugotrajna. Orah se duže čeka za rod, osjetljiv je na proljećne mrazeve, godži i haskap nemaju tradiciju i prodajna cijena je previsoka za džepove većine građana. Oko ljekovitog bilja takođe ima mnogo posla, a najveći problem je - kako se riješiti korova ? 

Borovnica i šljiva - uvijek profitabilne

U čemu je rješenje? Ako već želite da nešto uzgajate opredijelite se za uvijek isplative kulture kao što su, u ovom trenutku, borovnica i šljiva. Da ne bude zabune i oko njih ima dosta posla ali je dobit posljednjih godina veća nego kod ostalih voćnih vrsta. Ovo se naročito odnosi na borovnicu. Iako je sve više njenih zasada, barem pet narednih godina može da se očekuje dobra otkupna cijena koja je posljednih godina minimalno 10 KM za jedan kilogram.

Moguće je da dođe do zasićenja tržišta i manjih otkupnih cijena, kao što je nedavno bio slučaj sa malinama, ali je olakšavajuća okolnost to što u našim krajevima borovnica ranije dolazi u zrenje, u odnosu na onu iz Poljske i ostalih zemalja koje su veći proizvođači pa nema velikog pritiska, odnosno, uvoza.

I na kraju, pokazalo se da uzgajivači malina, koji su imali strpljenja da im se dvije godine nudi niska otkupna cijena, u posljednje vrijeme opet mogu da računaju na nešto višu.

Uz prave sadnice do velikog prinosa

Borovnica izbjegava proljećne mrazeve, a mana joj je što je investicija u podizanje zasada velika. Ako uzmete dobre sadnice kao što je to uradio Bojan Vidović iz Starog Martinca kod Srpca, već u drugoj godini nakon sadnje možete da očekujete rod, a kasnije prinose po grmu i do sedam kilograma.

Kako kaže, da ih ne orezuje, dale bi i 10 kilograma, ali onda sljedeće sezone ne bi imao ništa. Bojan uzgaja pomenuto voće na pet duluma i dosta ima posla oko njih,  ali trud mu se i isplati. Najviše vremena troši na čupanje korovskih vrsta jer ne koristi hemijske preparate. Zato krenite, za početak, s manjim površinama pa ako se isplati, sadite više. 

Šljiva je najviše tražena

Što se tiče šljiva, unazad nekoliko godina, njena otkupna vrijednost veća je u odnosu na onu za krušku, jabuku, breskvu i mora da se shvati da je ova naša tradicionalna voćka najbolje prilagođena postojećim agroklimatskim uslovima. Ne zahtjeva mnogo tretiranja pesticidima, a pogodna je i za uzgoj po organskim principima.

Problem može predstavljati to što je osjetljiva na proljećne mrazeve ali, ako ih izbjegne, prodaja je garantovana. Porodica Mišić, iz okoline Doboja, prošle godine nije mogla da obezbjedi dovoljno plodova svim zainteresovanim kupcima. Traže je i otkupljivači, nakupci, prerađivači, domaćice. Naravno, najviše se koristi za proizvodnju rakije koja se lako i proda. Ako se redovno radi zimska i ljetnja rezidba ne gubi se mnogo vremena na ovu pomotehničku operaciju. 

Zato, savjet budućim voćarima - pamet u glavu. Ne slušajte svakoga i ne uzgajajte neku kulturu ako se nećete potruditi oko nje. Nijedna vam neće donijeti profit uz malo rada.