Sadnja voća: Šta je bolje – svrdlo, bager ili sadnja u brazdu?

Mnogi voćari pitaju se čime je bolje bušiti rupe? Svrdlom, bagerom ili sadnom u brazde? Sve tri opcije imaju prednosti i mane.

Svrdlom se korijen biljke ograničava da raste, odnosno, teže će se korijenove dlačice probijati kroz zemljište zbog ravnih i glatkih zidova izbušene rupe. Najgora je opcija bušiti rupe svrdlom na ledini, naročito ako je rupa plitka. Bez 50 do 60 centimetara dubine ne treba ni pomišljati da se sadi voće na ledini.

Najvažnije je obraditi zemljište

S druge strane, rupe iskopane bagerom mogu da idu duboko i do metra, zidovi nisu ravni, ali ako su samo iskopane, a prethodno nije uzorano zemljište, nakon nekoliko godina može da dođe do stagnacije rasta voćke, kada korijen prodre van iskopane rupe. Osim toga, mora se dodati više stajnjaka i mineralnog đubriva na dno rupe kako bi korijen mogao da koristi hranjiva tokom svog razvoja, a to je, sa finansijske strane, opterećenje za voćare.

Sadnja u brazde dobra je za rast i razvoj korijena i stabla ako je zemljište lako za obradu i može da se obradi do dubine veće od 40 centimetara. U suprotnom, teže je prodiranje korijena u dubinu zbog tvrdog sloja koji se nalazi ispod navedene dubine.

Zemljište mora da diše

Generalno gledajući, u sva tri slučaja, prethodno bi, prilikom zasnivanja voćnjaka, trebalo da se zemljište uzore, pretanjira i isfreza. Jednom riječju, razrahli, kako bi se korijenje voćaka moglo nesmetano širiti.

Kod šljiva korijenje raste u svim pravcima, ne duboko od površine zemljišta, a centralna žila ne ide previše duboko u zemlju, kao što je npr. slučaj kod krušaka. Jabuka, tj. njen korijen takođe ne ide duboko i glavna masa dlačica nalazi se na četrdesetak centimetara dubine. Slično je i sa borovnicom. Najvažnije je da se na cijeloj parceli, ispod površine zemljišta omogući povoljni vodno – vazdušni režim za nesmetan razvoj korijena, a to se postiže navedenim radnjama, od oranja do frezanja.

Bušenje rupa svrdlom, u tom slučaju, biće lakše. Istina je da će zidovi da budu glatki i ravni ali je procenat primanja biljaka visok, naročito ako je dubina izbušene rupe 50 do 60 centimetara, a širina 50 centimetara. Probleme prilikom rasta naročito može da ima borovnica koja traži rastresito zemljište, a ne zidove sa strane rupa.

Brazde po sredini

Kopanje rupa bagerom izvodi se obično bez prethodne obrade zemljišta, odnosno, na ledini, ali problem može da nastane kada korijenje izađe iz zone rupe i dođe u kontakt sa ostatkom zemljišta koje nije nikako obrađeno. Obično se, u bagerom iskopane rupe, sade orah i kesten. Bolja je opcija, obrada zemljišta od oranja do frezanja, a onda kopanje rupa. Istina je da će doći do zbijanja zemljišta na većem dijelu parcele bilo ako se rupe buše traktorskim svrdlom ili bagerom, ali je gora opcija ako se zemljište godinama obrađuje teškom mehanizacijom, zbog čega dolazi do sabijanja površinskog tla, istiskivanja vazduha i slabog rasta korijenja.

Rješenje za to leži u tome da se, svakih četiri do pet godina, rigolerom naprave brazde po sredini redova kako bi zemljište prodisalo i prekinulo se korijenje. Na taj način potiče se rast novog korijenja i uspostavlja povoljniji vodno-vazdušni režim.

Paziti na plužni đon

U praksi se, kao bolja od kopanja rupa svrdlom ili bagerom, pokazala sadnja u brazde. Potrebno je, također, obraditi zemljište, od dubokog oranja do frezanja, a zatim plugom uzorati brazdu po označenim redovima i zasaditi voće. Tako će voćka najlakše moći da raste, a korijen neće imati prepreka za širenje u svim pravcima.

Mana ovakvog sistema sadnje može biti u tome što su naša zemljišta uglavnom glinovita i teška za obradu tako da se plugovima može doći do najviše 40 centimetara dubine. Ispod toga stvara se plužni đon, naročito nakon višegodišnjih radova u voćnjaku zbog prolaska traktora i atomizera koji zbijaju zemljište, i korijenju je teže da se razvija. Da bi se to spriječilo, bolje bi bilo da se parcela prvo rigoluje, tj.obradi do dubine 60 do 70 centimetara, a onda uzore, pretanjira i isfreza.