Šarka šljive je neizlječiva, kako je spriječiti?

Šarka šljive je oboljenje koju izaziva virus šarke šljive Plum Pox Virus (PPV). Ovaj virus ubraja se u deset najštetnijih virusa koji izazivaju bolesti biljaka. Šarka je najopasnija i ekonomski najznačajnija bolest šljive i drugog koštičavog voća. Osim šljive napada i ostale pripadnike roda Prunus: ringlovu (amula, zerdelija), breskvu, nektarinu, marelicu, crni trn, japansku šljivu (umeboši). Simptomi bolesti mogu se naći i na na trešnji, višnji i bademu.

Bolest je prvi put otkrivena 1915. godine u Bugarskoj, ali postoje podaci da je bolest još 1910. godine primjećena na stablima šljive u Makedoniji. Odatle se širila i danas zahvaća skoro cijeli svijet, osim Australije, Novog Zelanda i Južne Afrike.

U Europi se svake godine zarazi 5% stabala šljive, a bolest umanjuje prinos za oko 1,5 milijuna tona šljive godišnje.

Simptomi bolesti

Virus šarke šljive izaziva smanjenje klorofila u listovima, lošu kvalitetu plodova, opadanje plodova i umanjuje rodnost zaraženog stabla. Vidljivost simptoma je pod utjecajem mnogih faktora:

• osjetljivost zaražene vrste,
• osjetljivosti sorte,
• soju virusa šarke šljive,
• agrotehničkih uvjeta uzgoja
• starosti biljaka,
• vremenskih uvjeta.

Zaražena stabla na početku vegetacije ne pokazuju simptome bolesti. Simptomi se javljaju na listovima, plodovima, cvjetovima, sjemenkama i grančicama. Prvi simptomi se javljaju tijekom mjeseca lipnja. Simptomi se pokazuju u šarenilu površine listova. Ovisno od sorte na površini lista mogu se pojaviti i svijetljije pjege koje su karakterističan simptom šarke šljive. Pjege mogu biti u formi zatvorenog ili otvorenog kruga i svijetlije su boje, dok je središnji dio zelen. Osim prstenastih pjega ovisno od sorte na listovima se mogu pojaviti mozaična obojenost ili cijeli list požuti.

Simptomi i na koštici

Za breskve je karakteristično da posvijetli nervatura listova koji postaju asimetrični i kovrčaju se. Simptomi kod osjetljivih sorti mogu se pojaviti na cvjetovima u vidu obezbojenosti cvijeta i šarenilom kruničnih listića. Kod nekih sorti javljaju se karakteristične pjege na listu. I kod breskve dolazi do masovnog opadanja plodova.

Kod marelice simptomi su vidljivi na koštici, ali ne i na plodu. Samo kod izrazito osjetljivih sorti dolazi do karakterističnih deformacija ploda.

Na površini ploda javljaju se nepravilne, svijetlije pjege. Ovisno o boji pokožice pjege su manje ili više uočljive. Razvojem i zrenjem ploda na mjestu pjege se stvara udubljenje. Zaraženi plodovi postaju sluzavi, žilavi, neukusni. Zaraza se kroz meso ploda širi na košticu gdje mogu biti vidljive prstenaste pjege.

Virus dovodi do smanjenja šećera i povećanja kiselina u plodu, smanjenja težine ploda, promjene oblika ploda. Mjesec dana prije zrenja dolazi do masovnog opadanja plodova sa zaraženih stabala. Opali plodovi su nepovoljnii za preradu (pekmez, džemovi, rakija).

Kod osjetljivih sorti dolazi do pojave simptoma na grančicama, na mladim grančicama dolazi do pojave pjega i pucanja tkiva.

Virus umanjuje klijavost peludi.

Simptomi šarke šljive slabije dolaze do izražaja tijekom vrelih i sušnih ljeta.

Načini širenja šarke šljive

Zaraženo stablo postaje izvor zaraze tijekom dugog niza godina. Širenju bolesti je pposebice pogodovalo što se virus prenosi sadnim materijalom. Šljiva stvara veliki broj izdanaka koji su se koristili kao sadni materijal, na taj način virus širi svoj areal rasprostranjenosti.

Virus se prenosi i korištenjem zaraženog kalemarskog materijala (pupoljci i kalem grančice). U suvremenoj voćarskoj proizvodnji velika pažnja se pridaje proizvodnji bezvirusnog sadnog materijala.

Drugi način širenja virusa je putem lisnih ušiju. Otkriveno je da 20 različitih vrsta lisnih ušiju prenosi PPV, ali da ih je 4 do 6 izuzetno značajno u širenju ovog virusa. Uši virus prenose do 200m, ali ponekad prenose virus i po nekoliko kilometara ovisno od uvjeta tijekom vegetacije.

Mjere zaštite

Za ovu bolest ne postoje učinkovita sredstva koja bi izliječila zaraženu biljku. Veliku pažnju pokloniti preventivnim mjerama:

• za sadnju koristiti bezvirusni sadni materijal;
• saditi tolerantne sorte (šljiva Stenly);
• okolo nasada koštičavih voćnih vrsta zasaditi vrste koje virus ne može zaraziti (kruška, orah, jabuka);
• redovno pratiti i suzbijati lisne uše;
• uklanjati i spaljivati zaražena pojedinačna stabla;
• uklanjati stare i zapuštene voćnjake sa zaraženim stablima.

Foto: Pixabay/krzys16