Duška Šurlan danas je nadaleko poznata po domaćem pekmezu od šipka, ali put do ostvarenja njenog sna, nije bio lak. Nekada je ova majka tri kćerke naporno radila u privatnoj firmi i sjeća se, nije imala vremena ni za sebe, ni za djecu
U Petkovcu kod Novog Grada postoji takozvani "Šipkograd" na površini od oko četiri hektara. Vlasnica je vrijedna Novljanka, koja je u jednom trenutku, napravila veliki zaokret u životu, dala otkaz u preduzeću, zasadila plantažu šipka i počela proizvodnju.
Duška Šurlan danas je nadaleko poznata po domaćem pekmezu od šipka, ali put do ostvarenja njenog sna, nije bio lak. Nekada je ova majka tri kćerke naporno radila u privatnoj firmi i sjeća se, nije imala vremena ni za sebe, ni za djecu.
Uvijek je nešto nedostajalo, a za promjene treba hrabrosti. Međutim, Duška je čvrsto odlučila, napustila posao i 2015. godine, u majčinom selu Petkovac, zasadila plantažu šipka.
“Nisam ja odmah došla na ovu ideju, mjesec dana sam istraživala čime ću početi da se bavim. Znala sam samo da želim da se posvetim poljoprivredi i preradi i da budem više sa svojom djecom, ali i da pronađem malo više vremena za sebe“, kaže Dušanka.
Uzgoj šipka na našim prostorima je vrlo rijedak, a Dušanka je svoju inspiraciju pronašla u Gornjem Vakufu: “Upoznala sam jednog čovjeka, Omera koji nam je prodao sadnice i koji me je beskrajno inspirisao i jednostavno, znala sam da je to ono čime treba da se bavim.“
Da zasadi plantažu šipka u Petkovcu, presudilo je i to što za uzgoj ove biljke nije potrebno navodnjavanje.
“U našem selu, problem je voda, tako da je šipak bio i najlogičniji izbor“, priča ova poljoprivrednica.
I tako je Duška, uz pomoć supruga, kćerki i ostale porodice zasadila prvi dio plantaže sa oko 300 sadnica. Nakon toga, odlučila je da pomiješa sorte, pa je zasadila 150 sadnica druge sorte, koju je nabavila u Gornjem Milanovcu, u Srbiji. Potom još toliko.
“Učila sam o uzgoju, rezidbi i preradi u hodu, najviše sama. Imam veliku podršku porodice, ali ipak sam ja okosnica održavanja plantaže, kosim, orezujem i obavljam većinu poslova, ali nije mi teško, jer ja to sve mnogo volim, to me ispunjava i tu se dobro osjećam“, dodaje ona.
Na ovoj plantaži organizovane su i radionice o rezidbi, a vlasnica se trudil da se uključi u sve što je moguće, pa su tako dobili i nagradu za najbolju poslovnu ideju.
Berba šipka na Duškinoj plantaži počne u novembru i traje skoro do kraja zime. Ona je odlučila da se bavi isklučivo preradom, pa je počela praviti pekmez po tradicionalnom receptu svoje bake. Zahvljujući učešću u određenim projektima, nabavila je i dio opreme, kako bi olakšala zahtjevnu proizvodnju.
“Ove sezone, do sada, preradila sam oko 400 kilograma šipka, ali to nije sve, biće toga još. Naredne godine nadam se punom rodu. Branje nije najzahtjevniji dio posla, već pasiranje, a domaćice znaju koliko je to naporan posao“, kaže ona.
Ističe da uživa u pravljenju pekmeza i kako joj je jedan od najljepših osjećaja, kada nakon cjelodnevnog pasiranja i kuvanja, sipa kvalitetni pekmez u teglice.
“Zemlja nije prskana, ništa nije tretirano, sve je domaće, zdravo, organsko. Uvijek sam vodila računa o tome, prvo zbog svoje djece, pa onda i zbog svih ostalih koji konzumiraju pekmez“, priča Duška.
Posebno zadovoljstvo je, kaže, jer joj je jedna kćerka diplomirala na Poljoprivrednom fakultetu u Ljubljani na temu “Uzgoj i prerada šipka“, a inspiracija joj je bila upravo majčin posao. Čak su njene kolege s fakulteta dolazile na ovu plantažu.
Dok završavamo razgovor, Dušanka osmijeh ne skida s lica, jer je, kako kaže, u Petkovcu, među žbunovima šipka, jednostavno najsrećnija. To je, ističe, njeno “najdraže mjesto pod suncem“, tu se pronašla i najviše želi da ova godina bude rodna i da priroda živi onako kako treba - po svom.
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autorica