SMS-ove masline i smokve iz kamena

Razlog pokretanja vlastitog Odjela biljne proizvodnje u SMS-u bila je neujednačena kvaliteta sirovina za naše proizvode te veći broj manjih dobavljača. No, za izlazak na tržište treba osigurati barem jednu ujednačenu šaržu, za što je potrebno od 20 do 50 kooperanata. Dakle, vlastitu smo rasadničarsku i voćarsku proizvodnju pokrenuli, kako bi stvorili vlastitu sirovinsku bazu, vrhunske kakvoće, a na koju bi onda lakše nadovezivali kooperantsku proizvodnju, započeo je naš razgovor Marko Bencarić, dipl.ing.agr. voditelj Odjela biljne proizvodnje u SMS-u. Ovaj samozatajni stručnjak koji je u Dalmaciju došao netom nakon završenog studija poljoprivrede, smjera voćar, vinogradar, vinar u Zagrebu očito je jedno od najboljih investicija Srđana Mladinića, vlasnika SMS-a, tvrtke poznatog asortimana proizvoda na bazi smokava, te maslina i maslinova ulja.

- Odlučili smo saditi masline i smokve još 2000.-te godine. Problem je bio što zbog problema usitnjenih i pravno-imovinski nesređenih parcela, nismo mogli pronaći prikladnu površinu a tada nije bilo ni dovoljno sadnog materijala na tržištu, posebice autohtonih sorti maslina i smokvi. Iz tog smo razloga prvo pokrenuli vlastiti rasadnik u Kaštelima, koji je i danas u funkciji. Istovremeno sa pokretanjem rasadničarske proizvodnje, radili smo na umatičenju stabla autohtonih sorti za vlastite potrebe. Danas dio viškova maslina i smokvi stavljamo na tržište a dio doniramo. Rasadnik u Kaštelima godišnje proizvede 40-50 tisuća sadnica.

Naposljetku, 2003. godine od Župe u Kaštel Štafiliću smo uzeli u najam parcelu na obroncima Kozjaka na lokaciji Trečanica, na 250 metara nadmorske visine i ukupne površine nešto više od 100 hektara.. Tu je do sad posađeno 30-tak ha maslina i oko 7 ha smokava. To je granična zona uzgoja masline. To je bio sami kamenjar, pa smo prvi u Hrvatskoj dovezli stroj za drobljenje kamena, kako bi kultivirali takvu površinu. Od 2004. smo u koncesiju uzeli još jednu površinu, Plastovački gaj kod Skradina. To je državno zemljište i uzeli smo ga u koncesiju na 40 godina, ističe naš sugovornik.

To je već nešto pogodnija lokacija za ovakvu proizvodnju. Tamo je ukupno 60 ha i za sada je posađeno 30 ha maslina i 15 ha smokvi. Na Kozjaku prevladava Oblica, ali i Lastovka i Levantinka od domaćih i autohtonih sorti. A tu je i nešto Istarske bjelice iz razloga da vidimo kakve će rezultate pokazivati o ovim agroekološkim uvjetima .

Pa to je bio sami kamen

U nasade smo uvrstili i nekoliko kvalitetnih introduciranih talijanskih sorti koje se uzgajaju najviše u okolici Toscane. To su Leccino, Pendolino, Frantoio te južnija Coratina.
Leccino je vodeća talijanska sorta, a ispostavilo se da i u nekim našim agroklimatskim uvjetima postiže odlične rezultate, a usto je i dobar oprašivač za Oblicu. Naime, kod Oblice je često prisutan problem alternativne rodnosti, a razlog tome je između ostalog i nedostatak kvalitetnih oprašivača. Imamo dakle šarenilo sorti, ali ipak je oko 60 posto oblica.

Moram priznati da sam prilikom prvog posjeta Trećanici i ja bio izuzetno sumnjičav. Jer kada sam došao gore i vidio taj kamenjaru sve sam mogao vjerovati, samo ne u to da će tamo biti maslinici.

Nakon što su otvoreni pedološki profili, u gornjem sloju tla, u prvih 40-tak cm, naišli na skoro 60 do 70 posto kamena. Uslijedilo je krčenje makije i vađenje korijena. Barem 15 tisuća eura po hektaru koštalo je sve dok tamo nismo vidjeli zasađene masline. Morali su se koristiti teški građevinski strojevi. Primjerice, riper koji specijalnim nožem radi brazde na 70 cm dubine, para i probudi tlo te izbacuje veliki kamen na površinu. Nakon ripera dolazi skupljanje korijena na hrpe i paljenje, a sav veliki kamen koji ne može riper srediti, razbija specijalni bager čekičar. Tek tada dolazi famozna drobilica koja sav taj kamen usitni do veličine šljunka.

Dakle dobije se jedan usitnjeni i ujednačeni površinski sloj. Šizel plug tek učini svoje. To je poseban plug s oprugama, koji nakon drobilice vadi na površinu veću frakciju kamena, dok zemlja i sitnija frakcija kamena pada u niži profil. I tada ponovno prolazi drobilica. Za pripremu tla za maslinike kombinacijom strojeva treba proći dva puta, no za vinograde se sigurno mora ići i tri puta. Na kraju se dobije homogena površina čiji površinski kameni sloj sprečava isušivanje tla i rast korova a bijela površina reflektira sunce na krošnje i plodove. U nižim slojevima sačuvana je dragocjena zemlja.

Za naše potrebe kultiviranja kamenitih terena kupili smo Case III traktor snage 170 konjskih snaga od tvrtke StepCo iz Velike Gorice. Drobilice tipa Kirpi radi tvrtka iz Francuske. To je bilo 2003.godine. Danas na hrvatskom tržištu ima daleko više modela u ponudi tih drobilica, različitih proizvođača. Međutim, na Trečanici ni to nije bilo dovoljno da se posadi maslina. Tamo smo nakon pripreme terena na spomenuti način, bagerom kopali rupu od približno pola kubika, pa i do kubika. U te rupe smo dovozili zemlju i tek tada posadili maslinu. Na taj smo način, u prvim godinama, osigurali sadnicama normalni razvoj korijenovog sustava dok maslina ne ojača i počne koristiti okolno tlo. Koristili smo samo stajski gnoj kako ne bi forsirali pretjerani vegetativni razvoj jer bolje je u tim ekstremnim uvjetima da mlado stablo raste umjerenom dinamikom. Kada imamo samo zemlju, tada sadnicu možemo i u stakleniku već forsirati nekakvim dušičnim gnojivima.

Analize tla su pokazale da je tlo na Trećanici dobro opskrbljeno humusom i drugim makro i mikro elementima zbog godina ispaše i da nije potrebna bila čak ni meliorativna gnojidba. U Skradinu smo išli samo sa fosfornim gnojivom fosfonal forte. Gnojivom koje sadrži 52 posto fosfora. Naime, veći broj tala u Dalmaciji su siromašnija fosforom. I na toj lokaciji smo posadili najviše Oblice i dio talijanskih sorti. Tu malo teže uspijevaju Lastovka i Levantinka, ali zato imamo više Istarske bjelice i Buže. Oba maslinika su, treba napomenuti, granična zona uzgoja maslina. U takvim uvjetima maslina zbog specifičnih biokemijskih procesa daje ulje najviše kakvoće, bogato polifenolima, a potrebno je i manje zaštite što je dobar preduvjet za ekološki način uzgoja, ističe SMS-ov voditelj biljne proizvodnje.

Kod Kaštela na Kozjaku je nadmorska visina od 250 do 400 metara nadmorske visine. No, u Plastovačkom Gaju, kod Skradina, radi se o masliniku dosta uvučenom u kopno pa je tamo iz drugog razloga granična zona uzgoja. No, radi se o slijevu rijeke Krke kojim mediteranska klima ulazi duboko u kopno. I tu se morala koristiti ista tehnologija pripreme terena, iako nije bilo toliko kamena. Na obje lokacije pod maslinama je skoro 60 ha maslina.

Što je od mehanizacije i radne snage potrebno za takvu proizvodnju?

- Imamo uigranu ekipu. I danas dosta pažnje posvećujemo rezidbi i formiranju uzgojnog oblika jer se na taj način u kasnijim godinama rezidba smanjuje. Riječ je o intenzivnim nasadima koji se sade 5x6 metara tako da po hektaru ima 330 maslina. No, sa uzgojem smokve ne postoje naročita iskustva. Nama je smokva važna jer proizvodimo džem od suhe smokve. U RH postoji svega par plantažnih nasada. Smokve su naši ljudi uzgajali uz rubove parcela, uz vinograde i maslinike. To je sve vrlo usitnjena proizvodnja i obzirom na sve veće potrebe ne možemo računati na tako nesiguran otkup i neujednačenu kvalitetu sirovine. To je bio razlog zašto smo početi saditi vlastite suvremene nasade smokava. Kod nas se uzgaja više sorata. Najčešće ih dijelimo na sorte pogodne za konzumiranje u svježem stanju, koje dozrijevaju u lipnju, te kasnije sorte koje su pogodne za sušenje. U SMS-ovim nasadima prevladavaju sorte namijenjene sušenju, a dominira Zamorčica, sorta koja ima odličnu kvalitetu plodova za sušenje. Smokva nema standarde po kojima se morfološki, po listu ili plodu može lako determinirati sorta. Na selekciji i ishodišnom sadnom materijalu surađivali smo s gospodinom Željkom Prgometom iz Istre, koji već duži niz godina radi na popularizaciji ove rijedne voćne vrste. Sve naše nasade smokvi uzgajamo prema organsko biološkim načelima, te ćemo ih ove ili slijedeće godine, kad dođu na ozbiljniji rod, certificirati kao ekološke.

Nakon meliorativne gnojidbe u početku na jednoj lokaciji više nije bilo ničega od kemijskih zahvata. I masline i smokve će biti ekološke. Smokve čak ni ne podnose kemijska sredstva, odnosno one su indikator nezagađenog okoliša. Smokva je idealna kultura za eko uzgoj. Rezidbe ima kod formiranja uzgojnog oblika, a kasnije se svodi na manju mjeru. Obrada tla se obavlja traktorima s različitim priključcima. No, problem će biti berba zrelih plodova. Za sada masline i smokve beremo ručno, ali kasnije će se masline brati strojevima tresačima. Međutim, smokva će se uvijek brati ručno. Kod takve proizvodnje berba čini barem 70 posto troška. A posebice ako se ima u vidu da se ona mora brati u vrijeme turističke sezone u kolovozu.

Što znači biti kooperant SMS-a?

U maslinarstvu bi željeli imati dugogodišnje ugovore s kooperantima. To proizvođači još uvijek izbjegavaju. Nastoje najprije prodati ulje u vlastitom aranžmanu, pa tek ako tako ne uspiju, nude ulje u otkup, na tržište.

To nije slučaj samo sa SMS-om, već sa svim otkupljivačima. Drugi problem! Imali smo projekata gdje smo ušli zajedno u pripremu terena, nabavku opreme, sadnica i slično. Ali smo se opekli. Najčešće nisu bili riješeni vlasnički odnosi bez čega nije bilo moguće sklopiti ozbiljni ugovor o kooperaciji. Danas se kooperacija svodi isključivo na otkup ulja. Mi smo također kupili jednu liniju za preradu maslina, ali je još nismo montirali, jer pripremamo projekt rješavanja otpadnih voda iz uljare, koja je važan ekološki kriterij za uljare danas. U konačnici, nama je cilj s otkupa ulja preći na otkup maslina.

Danas naši maslinari prave odlična ulja i izuzetno su educirani. No, ulje se kvari najčešće neadekvatnim čuvanjem. I tu su ljudi maksimalno educirani no, prikladna oprema i prostor za čuvanje koštaju, te nisu ekonomski prihvatljivi za manje proizvođače. Danas jedino ono što kupimo u trgovini sigurno znamo što smo i koje kvalitete kupili.

Danas je glavni preduvjet za proizvođača ulja da posjeduje prikladne kapacitete za čuvanje veće količine ulja. Kooperacija kod smokava je nešto drugačija. Tu smo ušli u projekt edukacije kooperanata u prvom redu o osnovama eko-proizvodnje, a kreditiramo im i ekološki nadzor i certifikaciju. Otkupljujemo samo smokvu koja je nadzirana tj. posjeduje potvrdnicu, a od takve smokve proizvodimo organsku liniju naših džemova za domaće i strana tržišta. Počeli smo raditi s osječkom Biopom kao nadzornom stanicom u ekološkoj proizvodnji, te osim hrvatskog, posjedujemo i američki i europski certifikat za naše organske proizvode.

Dubravko Kupčinovec i Berislav Vrkljan su ti koji vrše nadzor nad našim smokvama ali ovog puta u sklopu zasebne tvrtke Bio inspekt d.o.o. Malo je veći rizik kod sušenja smokava jer se u ekološkoj proizvodnji ne upotrebljava sumpor. Tako da se smokve moraju ili zaštiti od insekata ili se sušiti u sušarama. Sušare su dobro rješenje jer nema kontakta s insektima i temperaturu je moguće precizno kontrolirati. Ovi nasadi koje ima SMS nisu dovoljni i zato nastavljamo sa sadnjom, ali i otkupom. U planu nam je na proljeće posaditi novih 10 ha. Iako je smokva kultura koja ima veliki tržišni potencijal proizvođači se rijetko odlučuju za njenu sadnju. Treba napomenuti da nije točno da smokvi ne treba nikakva njega. U intenzivnom uzgoju smokva traži prikladne uvjete za rast i plodonošenje isto kao i sve ostale voćne vrste. Traži umjerenu rezidbu, ali i navodnjavanje u prvim godinama po sadnji. A najviše traži radne snage, kao što smo rekli, u vrijeme berbe.

Na lokaciji Trečanica smo se odlučili za navodnjavanje. Napravili smo veliku akumulaciju od nekih 1500 kubika. Iz nje slobodnim padom navodnjavamo masline i smokve. Sve navodnjavamo kišnicom. Odlučili smo se na sustav kap po kap. Kasnije možda i neće trebati, ali sada u početnim fazama razvoja, nužno je. Kasnije će tu akumulaciju trebati držati kao nekakvu rezervu vode za ekstremno suhe godine. Poznato je da navodnjavanje može podići urod i do 30 posto. Kada uđemo u puni rod za očekivati je da uđemo u sustav raspršivača ili možda neki modificirani sustav kap po kap. Svim tim investiranjem u višegodišnje nasade maslina i smokvi, dobivamo mnogo. Imamo cjelokupni proizvodni ciklus pod kontrolom. Od proizvodnje sadnica do stavljanja gotovih proizvoda na trgovačke police.

Damir RUKOVANJSKI