Štetni organizmi trešnje!

Zahvaljujući novim znanstvenim dostignućima u selekciji podloga, suvremenim sortama, te uvođenjem novih tehnologija u uzgoju (posebno prikladnih uzgojnih oblika), trešnja nakon dugotrajne stagnacije i/ili nazadovanja postaje zadnjih desetak godina jednom od najrentabilnijim voćnim vrstama. Tome pogoduje spoznaja da su plodovi trešnje rano i kvalitetno voće koje na tržištu postiže visoke prodajne cijene. Prvi dokazi o značaju trešnje postoje još iz razdoblja 4.000-5.000 godina p.n.e., a iz primarnog se područja uzgoja (južni Kavkaz, Kaspijsko i Crno more, te sjeverni Iran) trešnja proširila gotovo po čitavoj Europi. Tako divlju trešnju pronalazimo od južnog dijela Švedske pa sve do Grčke, Turske, Italije i Španjolske na južnom dijelu Europe. Slično je u Hrvatskoj, gdje trešnja ima dugu tradiciju, a uzgaja se manje ili više na području cijele zemlje. Kako nemamo dovoljno iskustva s novim podlogama, sortama i sustavima uzgoja često se pogriješi kod podizanja novog nasada trešnja. Još je manje iskustva s utvrđivanjem optimalnih rokova berbe i postupcima s plodovima do potrošača, uključivši postupke čuvanja.

Ipak, u pogledu kontrole štetnih organizama trešnje struka ima dovoljno spoznaja da pravovremeno, uz što manje zahvata, spriječi njihov negativan utjecaj na kvalitetu i količinu uroda. Sa stanovišta zaštite bilja trešnja nije jako zahtjevna vrsta, ko što je primjerice “kraljica voća” - jabuka. Izbor staništa na kojem se podiže novi nasad je od velike važnosti, jer treba izbjegavati položaje sa povišenom vlagom zraka i dugotrajnim zadržavanjem vlažnosti u krošnji, što izravno utječe na stupanj pojave i razvoja biljnih bolesti. Kao u većini voćnih vrsta preporučuje se u integriranoj i/ili ekološkoj proizvodnji provoditi preventivna tretiranja bakarnim pripravcima ujesen u vrijeme otpadanja lišća i kasnim zimskim rokovima prije otvaranja pupova. To stoga jer se na trešnji javljaju bolesti tipične većem broju koštičavog voća, npr. šupljikavost lišća (Stigmina carpophylla), palež cvijeta i trulež plodova (Monilina laxa) i kozičavost lišća (Blumeriella jaapii). Ali, njihovo usmjereno suzbijanje organskim fungicidima tijekom vegetacije se provodi samo u plantažnim nasadima, dok se veliki broj osamljenih stabla uz okućnice i/ili vikendice ne štiti protiv spomenutih uzročnika bolesti. Novije procjene govore o uzgoju 800.000 stabala trešnje u našoj zemlji, što bi na osnovu proračuna uzgoja na bujnoj podlozi većih razmaka činilo oko 4.000 ha (Miljković, 2011.). Ali, kako po stanovniku trošimo svega 3 kg plodova trešanja, tržna proizvodnja je nedostatna, a većina stabala u našoj zemlji se uzgaja ekstenzivno za vlastite potrebe kućanstva. U takvom uzgoju se gotovo svake sezone u jačoj mjeri pojavljuju dvije kategorije štetnih organizama životinjskog podrijetla koje “smetaju” vlasnike trešnje: crna trešnjina uš (Myzus cerasi) i trešnjina muha - uzročnik “crvljivosti” plodova (Rhagoletis cerasi). Česti su upiti kako spriječiti i/ili smanjiti njihovu populaciju?!

Trešnju, kao i sve druge koštičave vrste, napadaju lisne uši, većinom mali kukci (1,5-2 mm) nježne građe tijela. Osim izravnih šteta koje nastaju sisanjem biljnih sokova lisne uši posredno mogu još više štetiti zbog prenošenja više desetaka biljnih virusa. Crna trešnjina uš je vrlo tamne, gotovo crne boje po čemu je dobila ime. Njihov napad se najčešće prepoznaje na mladicama i vršnom lišću. Lišće se kovrča, a uš izlučuje obilje ljepljive tekućine - “medne rose” koja privlači mrave. Tako onečišćene biljne organe naseljavaju gljive “čađavice” (Alternaria, Cladosporium i dr.) pa se uvelike može smanjiti asimilacija, a naknadno se “čađavicom” kontaminiraju i plodovi trešnje. Štete mogu biti vrlo velike. Lisnim ušima pogoduje toplo i sparno meteorološko razdoblje, a prekomjerno množenje najčešće bilježimo u mjesecu svibnju. Tijekom lipnja i ljeta lisne uši sa voćaka sele na alternativne domaćine. Smatra se da je 3% napadnutih mladica crnom trešnjinom uši nakon cvatnje kritična vrijednost kada je opravdano njihovo suzbijanje. Dopuštenje za primjenu u trešnjama u našoj zemlji imaju samo dvije insekticidne djelatne tvari: acetamiprid (Mospilan 20 SP, 0.03-0.0375%) (karenca 14 dana) i tiakloprid (Calypso 480 SC, 0.025%) (karenca 14 dana). Pripravak Mospilan 20 je registriran za suzbijanje trešnjine muhe, ali dobro suzbija i crnu trešnjinu uš, dok je pripravak Calypso SC registriran za suzbijanje lisnih uši trešnje ali mu je djelotvornost za tu namjenu slabija od djelatne tvari acetamiprid, a istovremeno je učinkovit protiv trešnjine muhe!

Sve donedavno uzročnik “crvljivosti” plodova trešnje u našoj je zemlji bila europska trešnjina muha (Rhagoletis cerasi), ali je prije nekoliko godina potvrđena populacija i karantenske sjeverno-američke trešnjine muhe (Rhagoletis cingulata) (Bjeliš, 2007). Njihov opis, biologija i štetnost su vrlo slični, pa ih opisujemo zajedničkim imenom trešnjina muha. Ličinke trešnjine muhe svi dobro poznajemo, a često ih srećemo kada siti malo bolje pogledamo kakve smo plodove trešnje pojeli. Trešnjina muha je najvažniji štetnik trešnje, višnje i maraske. Proširena je su svim krajevima naše zemlje. Uzrokuje lošu kakvoću plodova i manju količinu sokova od višnje i maraske. “Crvljive” trešnje se ne mogu izvoziti, ali se još uvijek prodaju na našim tržnicama. Sorte trešnje i višnje koje dozrijevaju pred četvrtim tjednom trešnjine muhe nisu jače napadnute. Trešnjine muhe ubrajamo u voćne muhe, malene do srednje velike kukce koji na prozirnim krilima imaju raznovrsne šare. Odrasle muhe su veličine oko 4 mm. Njihova je ličinka bjelkaste boje, bez nogu i vidljive glave, sužena prema naprijed, naraste do 6 mm. Imaju jednu generaciju godišnje. Prezime kako kukuljica u površinskom sloju tla (3-5 cm), najčešće ispod napadnutih stabala iz prethodne sezone. Odrasle se trešnjine muhe pojavljuju krajem travnja (jadranska Hrvatska) ili sredinom svibnja (kontinentalna Hrvatska). Nakon 7-14 dana dopunske ishrane sokovima na različitim vrstama bilja, a pri vrijednostima temperatura većim od 20°C počinju odlaganjem jaja. Jaja polažu najradije na plodove koji su počeli mijenjati boju i postaju mekši - sočniji. Jedna ženka odloži 20-80 jaja. Jajnom leglicom ženka odlaže jaja u napravljen “džepić”, a na tom mjestu plod omekša i podložan je truleži. Razvoj jaja traje 6 do 10 dana. U jednom plodu može biti više jaja, ali se razvija samo jedna ličinka. Ličinka prodire u plod sve do koštice, njezin razvoj traje dvadesetak dana, nakon čega se spušta u tlo i tamo se kukulji. Kukuljica prezimi, te se u proljeće razvija dio odraslih muha, a dio može preživjeti još jednu ili čak dvije zime.

U integriranoj i/ili ekološkoj proizvodnji obavezno je praćenje leta trešnjine muhe pomoću žutih ljepljivih ploča (20 x 30 cm). Ploče postavljamo tijekom svibnja, pred početak promjene boje plodova trešnje. Štetnika suzbijamo samo ako uhvatimo samo 1 muhu na 2 ploče do stadija kada trešnje počinju mijenjati boju iz zelene u crvenu. Kod ranih sorata trešnje ovog nametnika najčešće nije potrebno suzbijati.

Sakupljanje otpalih, zareženih plodova i obrada tla ispod stabala trešnje može umanjiti napad naredne sezone (trešnjine muhe roda Rhagoletis su letači ograničenog dometa, svega stotinjak metara). Oba insekticida dopuštena u našoj zemlji za primjenu u trešnjama s karencom 14 dana (Mospilan SP, Calypso SC) vrlo su učinkoviti protiv trešnjinih muha. Stoga se u suvremenim nasadima na slabo bujnim podlogama populacija trešnjine muhe može učinkovito pratiti žutim ljepljivim pločama i odrediti stvarna potreba i optimalan rok primjene insekticida uz obvezno pridržavanje karence (u integriranoj je proizvodnji dopušteno je samo jedno suzbijanje trešnjine muhe najkraće 14 dana prije početka berbe plodova).

Problem je suzbijanje trešnjine muhe na stablima koje rastu iz bujnijih podloga. Dio populacije ovog nametnika se može umanjiti postavljanjem većeg broje žutih ljepljivih ploča u krošnje stabala trešnje. Ali, žute ljepljive ploče treba odstraniti nakon berbe plodova jer privlače i mnogobrojne korisne kukce (npr. parazitske osice). Ekološki prihvatljivije metode suzbijanja trešnjine muhe je primjena gotovog mamca Success Bait KS, koja je u dozi 1,0 lit./ha pokazala u Sjevernoj Americi visoku učinkovitost. Pripravak Success Bait (spinosad & atraktant) u našoj zemlji ima dopuštenje za suzbijanje maslinove i mediteranske voćne muhe u agrumima, mandarini i maslini (karenca 4 dana za agrume, 14 dana za masline). Moguće je ovim pripravkom prskati uz koncentraciju primjene 0,1 % (10 ml/10 litara vode). Isti ili sličan učinak dobije se primjenom insekticida Laser KS i atraktanta Buminal. Ovakve mjere ekološki prihvatljive zaštite se mogu dobiti tretiranjem samo donjih grana na trešnjama visoko-stablašicama, koje rastu uz okućnice i/ili vikendice za vlastite potrebe domaćinstva.

Autor: mr.sc. Milorad Šubić Foto: RGBStock.com