Štetočinje koje prezimljuju na voćkama

Višegodišnje kulture poput voćaka idealni su domaćini na kojima prezimljuju neki štetnici i neke bolesti. U cilju smanjena intenziteta zaraze u idućoj vegetacijskoj godini dosta se može učiniti prskanjem voćaka zvanim zimsko prskanje u stadiju mirovanja, a u nekim slučajevima i jesenskim prskanjem prije odbacivanja listova.
Zimsko prskanje može se izvoditi od otpadanja listova sve do početka bubrenja pupova. Treba ga izvršiti temeljito. Voćke se moraju poprskati sa svih strana počevši od najviše grančice, spuštajući se naniže do vrata korijena, kako bi sredstvo ušlo u sve pukotine kore.
No nas prvenstveno interesira jesensko prskanje u doba otpadanja listova koje se provodi protiv nekih gljivičnih bolesti koštičavih voćaka. I kod ovog prskanja voćke trebaju biti temeljito poprskane sa svih strana, kao kod zimskog prskanja.



Od gljivičnih bolesti protiv kojih se ovo prskanje izvodi najčešća je bolest breskve i nektarine kovrčavost lista breskve s uzročnikom Taphrina deformans. Gljiva izaziva razvoj deformiranih listova iz tek otvorenih pupova. Zaraženi su listovi skovrčani, mjehurasti i zadebljali, crvenkaste ili blijedo zelene boje, lako pucaju i veći su od zdravih. Ponekad otpadnu. Gljiva uzročnik bolesti prezimi na kori, vršnim dijelovima grančica i na ljuščicama pupova. Sve vršne dijelove zaraženih grančica treba porezivati kako se razvijaju, a u jesen nakon berbe pred otpadanje listova napraviti plavo prskanje s jednim od fungicida na bazi bakra kao što su Bakreno vapno, Champion tekući, Champion 50 WG, Nordox 75 WG, Nordox Super 75, Bordoška suspenzija 20, Kupropin ili Neoram WG.
Plavo prskanje bresaka treba vršiti zbog gljivične bolesti poznate pod nazivom krastavost ili pjegavost breskve, s uzročnikom gljivicom Fusicoccum carpophilum. Nije toliko česta, ali njene zaraze mogu dovesti do znatnijih šteta u nasadima najčešće vinogradarske breskve, na kojoj može učiniti vrlo značajne štete. U godinama s mnogo oborina (poput ove), bolest će napasti i kultivirane sorte bresaka. Bolest utječe na izgled i kvalitetu samoga ploda. Na pokožici ploda razvijaju se tamno smeđe pjege, 2-5mm, čiji broj raste za kišnih ljeta. Međusobno se spajaju, zaraženi plodovi najčešće pucaju do koštice ili se smežuraju i osuše. Razvoju bolesti pogoduju ljetne kiše i gusta neuređena krošnja.
Gljiva prezimljuje na grančicama, a one jače zaražene imaju šugavu koru. Sa zaštitom treba započeti već u fazi otpadanja listova s jednim od preparata na bazi bakra te ponoviti istim fungicidima nakon što su listovi otpali.

Slijedi šupljikavost lišća breskve ili sačmarica, koja napada sve vrste koštičavog voća, kao nektarine, marelice, šljive, trešnje, višnje i bademe. Uzročnik je gljivica Stigmina carpophila starijeg naziva Clasterosporium carpophilum. No za razliku od drugih koštičavih voćaka, na breskvi osim lista napada mlade grančice i plodove gdje je naročito opasna. Zaražene se grančice suše, a plodovi gube tržišnu vrijednost.



Na listovima se razvijaju okruglaste tamno obrubljene crveno smeđe pjege. Tkivo unutar pjege odumire i ispada, pa takav list postaje šupljikav. List izgleda kao da je izrešetan sačmom, odakle ime. Jače napadnuti listovi mogu otpasti, a krošnja bude prorijeđena. Identične crvenkasto-smeđe pjege nastaju i na plodovima, gdje su malo udubljene. Kad se na plodu razvije veći broj pjega, on se deformira i počinje lučiti smolu. Na zaraženom plodu može doći i do ljuštenja pokožice, pa će takvi plodovi biti podložniji napadu monilije. Najopasnija zaraza nastaje na još zelenim jednogodišnjim mladicama. Na njima se razviju duguljaste smeđe pjege s crvenim rubom iz kojih vrlo često izlaze kapljice smole. Kad pjega obuhvati grančicu, ona će se osušiti, a ukoliko se i ne osuši, mnogi njeni pupovi u proljeće neće potjerati. Takva stabla ostaju golih grana (mala slika). Pjege na dvogodišnjim granama postaju šire i dublje pa djeluju poput rak-rana.
Šupljikavost lista nije opasna samo zbog gubitka berbe u jednoj godini, već i u zarazi pupova i izboja. Pupovi ne tjeraju, a izboji ili ugibaju ili izlučuju smolu. Lučenje smole znak je fiziološki oslabljenog stabla, koje vrlo brzo ugiba. Gljiva prezimljuje na kori grana i u rak-ranicama kao micelij.

Plavo prskanje u jesen u doba otpadanja listova treba vršiti na svim koštičavim voćkama s jednim od gore nabrojenih fungicida ili jednim od mineralnih ulja koje sadrži bakar poput Plavog ili Crvenog ulja.

Autor: mr. sc. Chiara Pagliarini